“Bijela mrtva kopriva je topla i tko ju jede, rado se smije jer njezina toplina dotiče slezenu pa stoga razveseljuje srce,” piše u svojim spisima sveta Hildegard.
Dodaje da se “sitno nasjeckane listovi koriste kao dodatak u raznim jelima, a primjenjuju se za liječenje tuge”, po spisima svete Hildegard, doktorice i naučiteljice Katoličke Crkve.
U ljekovite svrhe koristila se kroz povijest narodne medicine i protiv bolesti dišnih, mokraćnih i organa krvotoka te protiv nesanice.
Bijela mrtva kopriva raste u velikom dijelu Europe i Azije. Raste na raznim staništima, obično na vlažnim plodnim tlima, uz rubove šuma i putova, na obalama rijeka i potoka od nizinskog do planinskog pojasa. U nas je češća u brdskim nego u nizinskim krajevima.
Kod nas je to uobičajeni korov koji smeta, a zapravo vrijedan je lijek za mnoge bolesti osobito tugu i tjeskobu koja sve više uzima maha u današnjem svijetu.