Tekući napori da se ušutkaju glasovi koji se ne slažu u zemlji više puta su bili izravno usmjereni na Katoličku crkvu u Nikaragvi. U manje od četiri godine, Katolička crkva u Nikaragvi prošla je kroz više od 190 napada i oskvrnuća , uključujući požar u katedrali u Managui, protjerivanje Misionarki ljubavi i krajnje nepravilan kućni pritvor biskupa Rolanda Álvareza , optuženog za “zločini protiv duhovnosti.”
Izvješće koje je razradila Martha Patricia Molina Montenegro, pod nazivom Nikaragva: Progonjena Crkva? (2018.-2022.) , pokazuje da je Katolička crkva bila sustavno na meti Orteginog režima, koji je pokrenuo „neselektivni progon protiv biskupa, svećenika, sjemeništaraca, redovnika, laičkih skupina i svega i svakoga tko je u izravnoj ili neizravnoj vezi s katolicima i crkvom.” Aleteia daje čitatelju sedam ključeva za razumijevanje kako je situacija dospjela tako daleko.
Sandinizam preuzima
Godine 1979., nakon mnogo godina borbe, Sandinistička fronta nacionalnog oslobođenja (FSLN), osnovana 1961., uspjela je svrgnuti Somozinu diktaturu koja je željeznom rukom vladala zemljom nekoliko desetljeća. Sandinisti su vladali od te godine do 1990. Velik dio svog uspona na vlast bio je zahvaljujući posredničkom radu Katoličke crkve, koju je u to vrijeme vodio bivši kardinal od Manague, Miguel Obando. U početku su sandinisti — s Danielom Ortegom na čelu — bili bliski Katoličkoj crkvi, no ubrzo je došlo do prekida kada su se razni članovi Crkve (primjerice Ernesto Cardenal) integrirali u političku organizaciju kao ministri i članovi Vlada. To su bili mahom svećenici koji su predovodili politiku oslobođenja i modernizma.
Svećenike koji su bili u sandinističkom pokretu Vatikan je suspendirao. Kada je papa Ivan Pavao II prvi put posjetio Nikaragvu (4. ožujka 1983.), dva su događaja dodatno pogurala udaljavanje sandinizma od Katoličke crkve: javno upozorenje pape Ivana Pavla II Ernestu Cardenalu da regulira svoju situaciju,i povici onih koji su sudjelovali u brojnoj misi s cijelim Orteginim kabinetom. Narod je uzvikivao slogane za narodnu moć i mir, prekidajući misu. Papa je u jednom trenutku odgovorio ovim proročanskim riječima: “Crkva je prva koja želi mir”. U to su vrijeme bila protjerivanja svećenika optuženih za “terorizam” i atmosfera neprijavljenog neprijateljstva prema Crkvi. Sveti Ivan Pavao II to bi putovanje pamtio kao “veliku mračnu noć”.
Sada na vlasti, sandinisti su se željeli osvetiti za te stavove Crkve i odbacivanje teologa oslobođenja za vrijeme papinstva Ivana Pavla II., smatrajući to činom protivljenja narodnoj revoluciji.
Opet uvukli Crkvu kad nisu bili na vlasti
Od 1990. (prvi demokratski izbori nakon Esquipulas II ugovora, u kojima je Katolička crkva Nikaragve imala veliku ulogu) do 2006. Daniel Ortega i njegova stranka ostali su u redovima oporbe, uz tri neuspjela pokušaja povratka na vlast. U to vrijeme, svjestan prestiža Katoličke crkve među stanovništvom Nikaragve, Ortega joj se opet pokušao dodvoriti. Toliko da je kardinal Obando y Bravo bio taj koji je 2005. godine služio misu za vjenčanje Ortege i Rosario Murillo, koji su bili zajedno 25 godina. Ortega je čak tražio oprost za “pogreške i vrijeđanja osoba iz Crkve u prošlosti”.
Kardinalov “Viborazo”
Godine 1996. i Ortega se pokušavao vratiti na vlast kada se dogodio događaj koji će obilježiti sjećanje Ortege i njegove suprugu. Bilo je to tijekom propovijedi uoči izbora, poznate kao “prispodoba o gujici”. . Kardinal Obando y Bravo, koji je održao propovijed, upozorio je glasače da ne bi smjeli pozdraviti “umiruću zmiju” jer će, ako se oporavi, ubiti svog spasitelja. Analitičari su bili jednoglasni u izjavi da je zmija Daniel Ortega.
Na kraju je na tim izborima pobijedio Arnoldo Alemán, iz Konstitucionalističke liberalne stranke. I tek 10 godina kasnije, 2006., Ortega će se vratiti na vlast. Ortega je jedan od nekraljevskih vladara s najdužim stažem na svijetu i nekraljevski čelnik s najdužim stažem u Americi.
Prva upozorenja
Godine od 2006. do 2018. bile su godine rastućih napetosti između vlade Ortega-Murillo i Katoličke crkve. Drugi veliki kritičar, pomoćni biskup Manague, Silvio José Báez, koji sada živi u egzilu u Miamiju na zahtjev pape Franje (dobio je prijetnje smrću), rekao je 2011. da Nikaragva ide prema “vidljivom ili prikrivenom” totalitarizmu .
Nekoliko je biskupa bilo uznemiravano, među njima i biskup Matagalpe, koji se oduvijek karakterizirao svojim protivljenjem sandinističkom režimu. Naime, u mladosti je odbio služiti “domoljubnu” vojnu službu na koju ga je “obvezala” revolucionarna vlast.
Najozbiljnije napetosti između Ortega-Murillo i Katoličke crkve javljaju se od travnja 2018. U to je vrijeme Vlada pokušala reformirati zakone o socijalnom osiguranju, što je pokrenulo prosvjede diljem zemlje. Prosvjede su nasilno ugušile sandinistička vlada i njezine sigurnosne snage, kao i paravojne skupine. Katolička crkva prva je stala u zaštitu onih koji su slobodno prosvjedovali i pokušala posredovati u nacionalnom dijalogu za mir, ali nije uspjela. Ortegin odgovor bio je da biskupe i svećenike nazove teroristima i pučistima, a Rosario Murillo da ih nazove “đavlima u sutanama” (kako je Hugo Chávez slavno nazvao venezuelansku biskupsku konferenciju 2000.).
