Neke prozelitističke skupine, posebice Jehovini svjedoci, kažu da je zabranjeno slaviti Božić jer nijedno od četiri evanđelja ne navodi datum Kristova rođenja.
To je kao da kažete “Budući da se rodni list ne može pronaći, nemojmo mu prirediti rođendansku zabavu.”
S druge strane, smatraju da je u mjesecu prosincu, koji je na sjevernoj hemisferi vrlo hladan, nemoguće da su pastiri čuvali ovce, kako čitamo u evanđeoskom izvještaju.
Osim toga, treba imati na umu da je Jehovinim svjedocima zabranjeno slaviti bilo kakve rođendanske proslave.
Zašto 25. prosinca?
Prvi kršćani nisu tako mislili. Od 4. stoljeća ovaj su praznik počeli slaviti 25. prosinca, s obzirom na to da je od tada dan duži, a sunce jače sja na Zemlji.
Budući da je Krist “svjetlo svijeta” (Iv 9, 5) i “pohodit će nas Zora odozgo da obasja one koji leže u tami i sjeni smrtnoj” (Lk 1), smatralo se prikladnim podudaraju sjećanje na Isusovo rođenje s datumom u kojem se povećava prisutnost Sunca u odnosu na Zemlju.
U stvarnosti, ono što slavimo 25. prosinca nije datum nego događaj, naime rođenje Isusovo i milosrdna ljubav Očeva:
“Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.”
Novija istraživanja otkrila su da je 25. prosinca povijesni datum, kao što ćemo vidjeti kasnije.
Drugi razlog
Opće je prihvaćeno i mišljenje da je slavlje Rođenja Gospodinova Rimska crkva uvela u prvoj polovici četvrtog stoljeća iz ideoloških razloga.
Upravo taj datum, 25. prosinca ustanovljen je, kažu kao protuteža opasnom poganskom prazniku, Natale Solis invicti koji se pak slavio na zimski solsticij (21.-22. prosinca), kada je sunce nastavilo svoj trijumfalni marš prema svom najvećem zračenju.
U kršćanskoj sferi, povlačeći se devet mjeseci, slavlje navještenja anđela Djevici Mariji iz Nazareta i Bezgrješnog začeća Sina i Spasitelja, bilo bi određeno za 25. ožujka.
Šest mjeseci prije rođenja Gospodinova, dakle, bio bi postavljen i blagdan rođenja njegova preteče i proroka Ivana Krstitelja.
Je li to povijesni datum ili nije?
Prema najnovijim istraživanjima (usp. Tommaso Federici, 25. prosinca: povijesni datum), 25. prosinca kao dan Isusova rođenja, povijesni je datum.
Kako smo došli do ovog zaključka? Uzimajući kao polazište navještaj anđela Zahariji (Lk 1, 5-25).
Kojeg je datuma Zaharija trebao vršiti svoju svećeničku službu u hramu (Lk 1,8)? Budući da je bio iz Abijeve klase (Lk 1, 5), pao mu je u zadnjim danima rujna (između 20. i 30.).
Šest mjeseci kasnije, dakle, Marija je primila navještenje anđela (Lk 1, 28; navještenje anđela Mariji, 25. ožujka); devet mjeseci kasnije rođen je Ivan Krstitelj (Lk 1, 57-66; rođenje Ivana Krstitelja 24. lipnja), a devet mjeseci nakon anđeoskog navještenja Mariji (25. ožujka) rođen je Isus (25. prosinca).
23. rujna i 24. lipnja za navještaj rođenja Ivana Krstitelja te 25. ožujka i 25. prosinca za navještenje Gospodina i Njegovo rođenje nisu proizvoljni datumi niti datumi prepisani iz tadašnjih ideologija.
Crkve su sačuvale neprekinute uspomene, a kada su ih odlučile slaviti na liturgijskoj razini, dopuštale su pučku pobožnost koja postoji od od pamtivijeka.
