Svi smo djeca povijesti koju valja čuvati, ali i tvorci povijesti koju valja izgraditi – poruka je to pape Franje koju je uputio pred oko 50.000 vjernika okupljenih oko njega na Commonwealth Stadionu u Edmontonu na kojemu je slavio misu na blagdan svetih Joakima i Ane.
Vjera u dijalektu djedova i bakā
Rimski biskup potiče da se sjećamo onih koji su nam prethodili: djedova i bakā koji su nas poučili dobru, nježnosti i mudrosti, u čijem domu smo udisali miris evanđelja, snagu vjere koja ima okus doma jer – još je jednom ponovio – vjera se prenosi na dijalektu, kroz ljubav i ohrabrenje, brigu i blizinu.
Čuvari povijesti
Od djedova i baka učimo ljubav koja nije nikada prisila, nikada ne lišava drugoga njegove unutarnje slobode. Potrudimo se naučiti to kao pojedinci i kao Crkva: ne valja nikada savjest drugoga podvrgavati pritisku, nikada sputavati slobodu onih koji su pred nama te, ponajviše, nikada uskraćivati ljubav i poštovanje prema osobama koje su nam prethodile i koje su nam povjerene, one su dragocjeno blago koje čuvaju povijest veću od njih.
Biblija i krunica djedova i baka
Papa Franjo je stoga potaknuo da nikada ne izgubimo sjećanje i povijest koja je iznjedrila naš život, da razgovaramo sa svojima starijima, posvećujemo im svoje vrijeme te da se pred odlukama koje danas moramo donositi pitamo što bi oni učinili na našem mjestu.
U našim kućama, sve više opremljenima, modernima i funkcionalnima, znamo li pronaći dostojan prostor za čuvanje njihovih uspomena, neko posebno namijenjeno mjesto, malo obiteljsko svetište koje nam, preko slika i dragih predmeta, omogućuje također upućivati misli i molitve onima koji su nam prethodili? – upitao je Papa te dodao – Jesmo li očuvali Bibliju i krunicu svojih predaka?
Generirati život
Polazeći od sjećanja na one koji su nam prethodili, Papa je potaknuo sve da budu generativni. Često se život mjeri na temelju novca koji se zaradi – primijetio je – na temelju ostvarene karijere, uspjeha i ugleda koji imamo kod drugih. Ali, pravo je pitanje generiram li ja život? Starije osobe koje su sanjale, nadale se i žrtvovale se za nas, pitaju nas: kakvo društvo želite izgraditi?
Što želimo ostaviti u naslijeđe svojim potomcima? Živu vjeru ili „ružinu vodicu“, društvo utemeljeno na profitu pojedinaca ili na bratstvu, svijet u miru ili u ratu, sve stvoreno uništeno ili dom koji je još uvijek ugodan?
‘Ne’ kulturi zaostalosti
Nemojte nikada upasti u karikaturu tradicije koja vodi u kulturu „zaostalosti“, koja sadašnjost uokviruje u logiku „uvijek se tako radilo“ – upozorio je Papa. Gospodin ne želi da budemo samo kritičari sustava, ne želi da budemo zatvoreni i „zaostali“, nego tvorci nove povijesti, tkalci nade, graditelji budućnosti, mirotvorci.
Vatra koju treba oživjeti
Valja oživjeti plamen koji su prije nas zapalili oni koji su nam prethodili. Nije riječ o čuvanju pepela, nego o oživljavanju vatre koju su oni zapalili. Naši djedovi i bake i naši stariji željeli su vidjeti pravedniji, bratskiji i solidarniji svijet, i borili su se kako bi nam dali budućnost. Sada je na nama da ih ne iznevjerimo. Na nama je da preuzmemo brigu o predaji koju smo primili, jer tradicija je živa vjera naših mrtvih – rekao je Papa te potaknuo da ju ne pretvaramo u tradicionalizam koji je mrtva vjera živih.
Sanjati zajedno
Papa je stoga sa Commonweath Stadiona potaknuo da zajedno idemo naprijed. Potaknuo je da zajedno sanjamo budućnost u kojoj starije osobe neće više biti odbačene, u kojoj se vrijednost osobe neće procjenjivati samo po onome što proizvedu; koja neće biti ravnodušna prema starijima kojima je potrebno više vremena i pozornosti; budućnost u kojoj se povijest nasilja i marginalizacije, koju su pretrpjela naša braća i sestre iz autohtonih naroda, neće ponoviti ni za koga. Taj je san moguć uz Božju pomoć, ako ne prekinemo vezu s onima koji su nam prethodili i ako njegujemo dijalog s onima koji će doći poslije nas – rekao je na kraju papa Franjo.
izvor: vaticannews.va
