Na 340 metara brežuljka po imenu Jasna Gora smjestilo se svetište Gospe Čenstohovske, najpoznatije marijansko svetište u Poljskoj i jedno od najznačajnijih u svijetu. Ono je za Poljake simbol vjerske i političke slobode, a time i srce Poljske i njezino nacionalno svetište. Jasna Gora je hodočasničko mjesto i od međunarodnog značaja koje godišnje privlači više od 4 i pol milijuna hodočasnika. Time se može usporediti s drugim velikim kršćanskim svetim mjestima: Jeruzalemom, Rimom, Lurdom, Fatimom, Santiagom i svetištem Gospe Guadalupske.
Ondje se dogodilo čudo ozdravljenja pedeset i trogodišnjeg Michała Bartosiaka od paralize 14. kolovoza 1929. godine. Čudo je bilo toliko snažno da su o njemu pisali ne samo mediji u zemlji, nego i u Francuskoj Italiji i SAD-u.
Godine 1920. Michał Bartosiak odlazi u Francusku u potrazi za poslom. Ubrzo nakon toga, ondje je doživio potpunu paralizu donjih udova. Nakon četiri godine liječenja u Francuskoj, stanje pacijenta je proglašeno nepovratnim i pacijent je vraćen u Poljsku.
Bartosiak je ostao u bolnici u Gdanjsku, gdje su mu liječnici potvrdili raniju dijagnozu i poslali ga u sklonište za osobe s invaliditetom u Gostyninu.
Sestra Irena Nestorowiczówna, predstojnica ovog mjesta, napisala je:
“Neprestano se vukao po dasci, noge su mu bile ukočene i potpuno mrtve, u njima je bilo teško vidjeti kap krvi, nije imao osjećaj – mogao je ubosti iglu u noge, nije osjećao nikakvu bol.”
No ono što je bilo najzanimljivije je ponašanje ovog bolesnika u skloništu u Gostyninu koje je po riječima časne, bilo vrlo prijekorno. Naime, Bartosiak se smatrao socijalistom, zbog čega je neprestano psovao i hulio, rugao se najsvetijim stvarima. Zbog njega i njegova ponašanja se više puta morala zvati policija.
No, u travnju 1929. došlo je do iznenadne, radikalne promjene u ponašanju bolesnika, vjerojatno zbog sna.
Michał Bartosiak je neočekivano rekao: “Molim vas, sestre, želim se poboljšati i odlučno promijeniti svoj život!”.
Doista, samo odjednom nakon što se probudio, počeo je živjeti pobožnim životom, ispravljajući prošle skandale i izgrađujući druge svojim primjerom. Mnogo je molio i dva puta tjedno postio o suhom kruhu.
Ujedno je usrdno tražio da ga pošalju u svetište Jasna Gora, jer je bio uvjeren da će se odande vratiti zdrav.
Bartosiak je u svetište došao 13. kolovoza. Smješten je u noćno sklonište u blizini stanice za noćenje, a u 3 sata ujutro otišao je u samostan Jasna Góra, puzeći na svojoj dasci.
Prvu svetu misu slušao je s dubokom pobožnošću, moleći Gospu za ozdravljenje, ali nije osjetio olakšanje.
Počela je druga sveta misa.
Tijekom toga pacijent je s uzbuđenjem ponavljao: “Presveta Majko, čudesna Čenstohovo, ozdravi me!” “Bijegu grešnika, spasi me!”, “Ozdravi bolesne, pokaži milost!”
I gle, tijekom transupstancijacije, prikazanja Tijela i Krvi kristove na oltaru neka nevidljiva sila ga je podigla i on je bio stajao na vlastitim nogama! Vratili su mu se život i snaga, trenutno. Pri pogledu na ovo očito čudo, nastao je vrisak ljudi u crkvi; ljudi su plakali i, klanjajući se Majci Božjoj, nagurali u ozdravljenog.
Prije samog povratka u Gostynin, Michał Bartosiak svjedoči u sakristiji Jasna Góra o svom iznenadnom ozdravljenju.
Sestra Irena je tada napisala u pismu ocima Pavlima:
“Emocija je vrlo jaka među ljudima. Svi invalidi sada idu u Jasnu Goru zbog ovog čuda. Čak su se i Židovi tukli u grudi govoreći: “Veliki katolički Bog”.
Do izbijanja Drugog svjetskog rata zabilježeno je čak 268 takvih čuda.
Slava Gospodinu!
