Grad Avignon na jugu Francuske, nalazi se na lijevoj obali rijeke Rhone, oko 650 km jugoistočno od Pariza. Nekoliko godina ovaj je grad bio sjedište papa Katoličke crkve. Ali ovaj grad nije poznat samo po tome, nego i zato što se u njemu dogodio nadnaravni događaj; euharistijsko čudo iz 1443. nazvano Čudo u Avignonu.
Čudo podsjeća na ono kada je Bog podjelio Crveno more da bi židovski narod mogao pobjeći iz ropstva Egipta (Izl 14,21).
Da bismo razumjeli značenje i razlog ovog euharistijskog čuda, moramo se vratiti u 1226. godinu, dakle 217 godina prije čuda.
Albigensko krivovjerje, koje je ime dobilo po gradu Albi u Francuskoj, proširilo se južnom Francuskom, odbacujući sve sakramente, osobito brak i euharistiju . Ovu je herezu Crkva osudila još u 11. stoljeću, ali tek kada su Albižani iz svojih utvrda počeli ozbiljno napadati svjetovne vlasti, vladari su ih prokazali i lišili zaštite zakona.
Albižani su 1226. bili vrlo moćni, posebno u južnoj Francuskoj, gdje se nalazi Avignon.
Grad se predaje nakon tromjesečne opsade, a 4. rujna kralj Luj VIII, otac svetog Luja, vođe križarskih ratova, izvodi obred pomirenja za svetogrđa počinjena protiv Euharistije.
Odjeveni u sivu vreću, u pratnji kardinala Legata, 60 biskupa, baruna i građana grada, idu do kapelice Svetog Križa, uz rijeku Sorgue, gdje će Presveti Sakrament biti izložen dan i noć.
Biskup je odlučio da Presveti ostane trajno izloženo. Taj su običaj nastavili njegovi nasljednici, a odobrio ga je Sveti Otac. Crkvu su čuvali sivi pokornici franjevačkog reda i nakon 200 godina vječnog klanjanja dogodilo se spektakularno čudo.
Kako?
Sorgue je rijeka koja prolazi kroz grad Avignon. Rijeka se izlijevala svakih nekoliko godina. Kada se to dogodilo, voda je poplavila okolne kuće i farme.
Krajem studenog 1433., nakon jakih kiša, dogodila se velika poplava. Voda je prodrla više nego prethodnih godina. Bila je to jedna od najgorih poznatih poplava. U noćima 29. i 30. studenog vodostaj je porastao do velike visine.
Sivi pokornici Franjevačkog reda bili su sigurni da je crkvica Svetog Križa poplavljena i odlučili su otići tamo kako bi spasili Euharistiju i iznijeli je na suho. Dvojica nadređenih franjevaca ušla su u čamac i odveslala se do crkve.
Kad su stigli, voda je bila do pola ulaznih vrata crkve. Međutim, kada su otvorili vrata, na svoje iznenađenje, ustanovili su da je hodnik, od vrata do oltara, potpuno suh. Voda se nakupila formirajući vodene zidove s desne i lijeve strane hodnika, visoke oko četiri stope. Naš Gospodin Isus, u posvećenoj hosttiji, ostao je kraljevski na oltaru, potpuno suh.
Šokirani franjevci potražili su druge članove i braću da odu provjeriti čudo.
Četiri su franjevca zajedno molila i odnijela monstrancu s Presvetim u franjevačku crkvu na suho.
Kad su monstrancu postavili na oltar, pročitali su iz Knjige Izlaska retke o razdvajanju Crvenog mora (Izl 14,21):
“Mojsije je dao svoju zapovijed nad morem i Jahve je cijelu noć puhao jak istočnjak nad morem, koji ga je isušio, i vode su se podijelile. Sinovi Izraelovi uđoše usred mora, na suhim nogama, a vode mu tvore zid s desne i s lijeve strane.”
Franjevci su zapisali svjedočanstvo četvorice fratara u zapise svoje zajednice, gdje se čuvaju do danas.
U to vrijeme stvorena je tradicija koja je još uvijek u praksi. 30. studenoga svake godine, u kapelici Svetog Križa, Sivi pokornici stavljaju uže oko vrata i pobožno puzeći na rukama i koljenima rekreiraju događaj prisjećajući se koraka kojima su išli njihovi preci, istim putem. Pratili su noć čuda.
Danas su crkva i tradicija čuda ostali sačuvani. Braća zahvaljuju Gospodinu našemu Isusu u Presvetom Sakramentu što im je dao tako snažan znak svoje stvarne prisutnosti. Hodočasnici, osobito oni željni euharistije, još uvijek posjećuju malu crkvicu uz rijeku kako bi se poklonili i zahvalili Gospodinu što nam je dao ovaj poseban dar u vrijeme kada je bila potrebna Njegova snaga da obnovi vjeru u Euharistiju.
