Nigdje u evanđeljima Isus nije omogućio, previdio, zanemario ili na neki drugi način zataškao nečije grijehe.
Isus nikada nikoga jednostavno nije pomilovao po glavi i poslao ga na veseli put, govoreći mu da ne brine o tome da će mu biti žao za svoje grijehe.
Drugim riječima, Isus kojeg su mnogi izmislili i sastavili zajedno kao preveliku plišanu životinju koja sjedi tamo i smiješi se praznim osmijehom, tješeći ih bez osuđivanja, nije Isus iz Evanđelja.
Niti je On ‘grešnici u rukama ljutitog Boga’ rekao da čeka da zgriješite kako bi se mogao nasmijati dok padate u pakao.
Ne. Isus iz Evanđelja je sasvim drugačiji.
On je Isus koji nas poziva da se odvratimo od grijeha i prigrlimo svetost. On želi pokazati milosrđe. Želi oprostiti. Bole ga oni koji se stavljaju iznad Njegove milosti.
On jasno daje do znanja da će oni koji nemaju tuge zbog svojih grijeha ili želje za promjenom sami sebe prevariti od Njegove milosti i biti prepušteni Njegovoj presudi.
Upamtite, Njegov sud je samo potvrda izbora koje smo napravili.
Tko bi izabrao da ide u pakao?
Oni koji ne žale za svojim grijesima. Oni koji sebe stavljaju izvan milosti zbog ponosa ili očaja.
Krist nas poziva od grijeha jer nas ljubi. On zna rane koje grijeh ostavlja u našim životima i u životima onih oko nas. On poznaje duboku štetu i ožiljke koji nastaju. On zna da naš grijeh uništava svaku mogućnost mira, radosti i naposljetku ljubavi.
On zna da nas naš grijeh ostavlja ogorčenim i osjećamo se bespomoćno. Ne bi li Bog koji nas je stvorio želio bolje za nas?
Jedno vrijeme u životu bio sam de facto agnostik.
Nisam vjerovao u osobnog Boga. Vidio sam toliko grijeha, skandala i boli u mojim godinama sjemeništa 1980-ih, da se nisam mogao natjerati da vjerujem da Bog koji brine može dopustiti takve stvari.
Veći dio četiri godine lutao sam tom pustinjom. Bio sam utjelovljenje stare pjesme U2, “I Still Haven’t Found What I Am Looking For.” Što sam se više udaljavao od Boga, osjećao sam se izgubljenijim i napuštenijim.
Dok sam se vraćao vjeri, jedan od ključnih trenutaka bilo je moje razumijevanje da Bog dopušta našu slobodnu volju.
Sve što sam vidio…svako skandalozno ponašanje, svaki čin nehumanosti, svaki čin nasilja – sve se svodilo na prihvaćanje grijeha radi sebične dobiti. I ja sam to radio.
Pogodilo me da Bog nije dio problema i da mi nije odgovorio. Ne, ja sam bio dio problema i trebao sam odgovoriti Njemu prije nego što sam morao odgovoriti Njemu.
Manje je trenutaka u mom životu katarzičnijih od onih kad sam otišao na ispovijed i otvorio brane: brane svoje tuge i brane Isusova milosrđa.
Tada sam počeo shvaćati da bog koji me nikad nije izazivao nikada neće biti bog koji me voli .
Bog koji me je izazvao bio je Bog koji me je volio … Bog koji je vidio nešto vrijedno otkupljenja i spašavanja, čak i ako je to došlo žrtvom Njegovog Sina.
Isus je Bog koji vidi što mogu biti za sada i zauvijek, i izaziva me da to živim. On daje svoju milost; dakle, na meni je da koristim tu milost.
Moja braćo i sestre: Ne dopustite da vas ponos ili očaj odvrate od ispovijedi.
Ne tražite lažnog boga koji će vas umilostiviti i otpratiti ravno na vrata pakla. Nemojte se zavaravati misleći da nemate prostora za rast i da nemate potrebe za oprostom.
Veliki razlog zašto sam zamolio Oce milosrđa da dođu propovijedati o misiji milosrđa je taj što ja, kao župnik, želim vidjeti cijelo svoje stado na nebu.
Namjerno neznanje, samouništavajući ponos i ravnodušnost bit će izvor vaše vječne osude!
Čujte Kristov glas koji vas poziva na tu vječnu obiteljsku vezu. Budite poput gubavca koji kaže Isusu: “Gospodine, možeš me očistiti ako hoćeš.” (Mt 8,2)
Budite uvjereni da Isus čeka da vam kaže kao što je učinio gubavcu (i meni u onoj ispovjedaonici prije toliko godina): “Ja sam spreman. Budite čisti!” (Mt 8,3)
Otac Bill Peckman
