Prije sedamdeset i sedam godina, jedina ratna uporaba nuklearnog oružja dogodila se u napadu Sjedinjenih Država na Hirošimu 6. kolovoza i u napadu na Nagasaki 9. kolovoza.
U napadu na Hirošimu trenutno je poginulo oko 80.000 ljudi, a možda je uzrokovalo i oko 130.000 smrti, uglavnom civila. U napadu na lučki grad Nagasaki trenutno je ubijeno oko 40.000 ljudi i uništena trećina grada.
Četiri isusovca bila su u blizini epicentra napada na Hirošimu (samo osam blokova udaljeni), ali su preživjeli katastrofu, a radijacija koja je u nekoliko mjeseci usmrtila tisuće, na njih nije djelovala.
Isusovački svećenici Hugo Lassalle, Hubert Schiffer, Wilhelm Kleinsorge i Hubert Cieslik bili su u župnom dvoru crkve Gospe od Uznesenja, jedne od rijetkih građevina koje su preživjele eksploziju bombe.
Otac Cieslik zapisao je u svom dnevniku da su zadobili samo manje ozljede od razbijenih prozora – ali ništa od atomske energije koja je bila oslobođena.
Liječnici koji su se nakon toga brinuli za njih upozorili su ih da će zračenje koje su primili izazvati ozbiljne ozljede, kao i bolest i preranu smrt.
Dijagnoza se nikada nije ostvarila. Nikada se nisu razvili nikakvi poremećaji na čudo liječnika i znanstvenika koji su ih pratili, a 1976. otac Schiffer prisustvovao je Euharistijskom kongresu u Philadelphiji i ispričao svoju priču. U trenutku eksplozije bili su u svojim sobama. Bila je toliko jaka da su redovnici poletjeli. Potvrdio je da su i on i ostali isusovci još uvijek živi i bez ikakvih bolesti. Pregledali su ih deseci liječnika oko 200 puta tijekom sljedećih godina, i shvatili a da u njihovim tijelima nije pronađen nikakav trag zračenja.
Četiri redovnnika nisu ni sumnjala da su blagoslovljeni zaštitom od Boga i Blažene Djevice Marije. “Živjeli smo Fatimsku poruku i svaki dan smo molili krunicu”, objasnili su.
Fatimska poruka
Gospa u Fatimi u svom prvom ukazanju 13. svibnja 1917. godine odmah je zamolila vjerne da krunicu mole svaki dan!
Pastirići su prvo opazili dva svijetla, poput bljeska, a zatim Gospu. Lucija je ovako opisala: “Bila je to jedna Gospođa potpuno odjevena u bijelo, sjajnija od sunca, oko koje se širilo svjetlo sjajnije i blistavije od onog koje isijava kristalna posuda puna čiste vode obasjana zlatnim zrakama sunca. Njezino lice, neopisivo lijepo, nije bilo ni tužno ni veselo već ozbiljno. Ruke skupljene kao na molitvu, bile su nagnute i okrenute prema gore. Na desnoj ruci visjela joj je krunica.”
Gospa je razgovarala s Lucijom. Prvo je poručila, da se ne boje i da im ništa neće napraviti. Zamolila ih je, da dolaze na isto mjesto svakog trinaestog u mjesecu u isto to vrijeme šest mjeseci zaredom. Gospa: “Hoćete li prikazati Bogu sva trpljenja koja vam želi poslati kao zadovoljštinu za grijehe kojima je uvrijeđen i kao molitvu za obraćenje grešnika?” Lucija: “Da,hoćemo.”
Gospa je pomacima ruku rasula prema njima jako svjetlo, koje im je prodrlo do najskrovitijih dijelova duša, pa su vidjeli sebe u Bogu, jasnije nego da su se promatrali u najboljem ogledalu.
Nakon par trenutaka Gospa je nadodala: “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”
Izvor: cna
