Carlo Acutis rođen je u svibnju 1991. godine a preselio se Gospodinu 2006. godine. Blaženik je to koji se sve više predlaže kao uzor mladim ljudima… ali i onima ne tako mladima! Još uvijek nepoznat većini katolika prije nekoliko godina, njegova se slava brzo proširila od 10. listopada 2020., na dan njegove beatifikacije u Asizu.
U samo nekoliko godina u Europi su se umnožile kapelanije, oratoriji i ljetni kampovi koji nose njegovo ime, osim stripova, knjiga i dokumentarnih filmova koji pričaju njegovu priču. Pobožnost prema njemu rasla je i njegovim izlaganjem euharistijskih čudesa, koje je bilo izloženo u mnogim župama, te čašćenjem njegovih relikvija. Ovi posljednji prikazani su po cijelom svijetu, samo u Sjedinjenim Državama u 10.000 župa.
Doista, riječ je o blaženiku koji privlači druge, svakako zbog svoje mladosti, vedrog lica i suvremenog života, ali i zbog toga što se put svetosti koji on utjelovljuje čini izuzetno pristupačnim, ističući da je svetost nadohvat ruke svima.
Karlo je blaženi mladić koji je tražio svetost u normalnom životu i pronašao sredstva da to postigne kroz euharistiju. Od svoje 7. godine – dana prve pričesti – Carlo Acutis je svaki dan išao na misu, pronalazeći vremena čak i za klanjanje i razmišljanje o Kristovom životu kroz krunicu. Njegova majka, Antonia, kaže: “Za njega je odlazak u tabernakul bio kandidatura za svetost”.
Za svoga kratkog života uspio probuditi uspavani duh mnogih vjernika diljem svijeta uzor je i zagovornik tolikih mladih koji mu se danas utječu te ga nasljeduju. Neki od njih svjedoče uslišanje molitava, a dva čudesna ozdravljenja koja se pripisuju njegovu zagovoru zabilježena su u župi sv. Sebastijana u Campo Grandeu u Brazilu.
Otac Marcélo Tenório je župnik župe sv. Sebastijana u glavnom gradu brazilske države Mato Grosso do Sul. Župa je to u kojoj se dogodilo čudo potpunog oporavka desetogodišnjeg dječaka koji je patio od teške anomalije gušterače.
Čudo je zabilježeno u listopadu 2010. godine u župnoj kapeli posvećenoj Gospi od Aparecide. Rekao je to sam otac Marcélo:
“Bolest je uzrokovala dječakova neprestana povraćanja, što ga je oslabilo i učinilo vrlo depresivnim, jer je povraćao sve što bi progutao, čak i tekućinu. Uvijek je hodao s ručnikom, jer je njegovo stanje bilo vrlo ozbiljno. Bivajući sve slabiji, koračao je prema sigurnoj smrti. Dok je stajao u redu za blagoslov (s relikvijom Carla Acutisa), dječak je upitao djeda za što da moli, a on mu je odgovorio: ‘Da prestaneš povraćati’. Tako je i bilo. Kad je došao njegov red, dotaknuo je Carlovu relikviju i rekao odlučno: ‘Da prestanem povraćati!’ Od tog trenutka više nije povraćao”.
“Obitelj je u veljači 2011. dječaka podvrgnula novim testiranjima kada je zabilježen potpuni oporavak. Ovo moguće čudo poslano je Kongregaciji za kauze svetaca, a zatim je Vatikan u nadbiskupiji uspostavio crkveni sud radi provjere događaja te prikupljanja svjedočanstva i dokaza medicinske dokumentacije. Nakon toga postupak je zatvoren te je vraćen u Rim kako bi ga ispitao vatikanski tim stručnjaka.”
Otac Marcélo tvrdi da se u istoj župi dogodilo još jedno “veliko čudo” koje se povezuje s mladim Carlom Acutisom:
“Radi se o mladom Gabrielu Terronu, našem ceremonijaru. Bio je koordinator Carlanis-a, skupine mladih koja slijedi Carla. Jednom je pretrpio 5 srčanih udara, što ga je ostavilo u vegetativnom stanju. I ja sam bio s njim u bolnici i dotaknuo sam ga relikvijom. Danas je dobro, s nama je i još uvijek pomaže pri svetoj misi. A liječnici ne mogu objasniti što se dogodilo.”
Majka bl. Karla Acutisa: “Da, tijelo mog sina je pronađeno neraspadnuto, srce mu je netaknuto”
