Čudesa preplavila Maltu: Kipovi koji se pomiču, slike i svetišta uzrok su nebrojenih čudesnih ozdravljenja

foto: Aleteia.org

Novi zavjet govori vrlo malo, gotovo ništa, o tome kako je Isus izgledao. Ne govori ništa ni o izgledu apostola, kao ni o izgledu Marije. Nijedno od četiri evanđelja fizički ne opisuje Isusa, njegove sljedbenike ili njegovu majku. No, kršćanska ga je tradicija ipak predstavljala različitim ikonografskim uzorima, a marijanske ikone stare su koliko i samo kršćanstvo. Neke od slika koje su ti umjetnici napravili tisuće (ako ne i milijuni) kršćana diljem svijeta smatraju čudesnima. Malta, jedna od najranijih kolijevki kršćanstva, dom je vrlo posebnih čudotvornih slika.

Kršćanska tradicija pripisuje evanđelistu Luki mnogo različitih talenata, a jedan od njih je da je autor prvog Marijinog “portreta”. Ovo ne bi trebalo biti iznenađenje. Lukin talent kao kroničara je neosporan (potrebno je samo pročitati Djela apostolska ), a njegovo Evanđelje je poznato kao najknjiževnije od sva četiri. Ali istočne crkve također ga smatra izvornim “ikonopiscem”, odgovornim za “pisanje” prve ikone Blažene Djevice Marije.

Luka je također bio Pavlov pratitelj i pisar tijekom njegovih putovanja po Sredozemlju. Na putu do suđenja u Rimu 60. godine gdje Pavao je doživio brodolom uz sjeverozapadnu obalu Malte i tamo je morao provesti oštre zimske mjesece, s Lukom.

portret Djevice Marije koji je nacrtao Evanđelist Luka

S neprekinutom dva tisučljeća dugom tradicijom bogate kršćanske baštine, malteška kršćanska zajednica koju je sam Pavao ustanovio jednako je stara kao one u Efezu, Jeruzalemu, Korintu i Rimu. Sasvim je prirodno da zemlja ima više od jedne crkve po kvadratnom kilometru. Neke od tih crkava dom su izuzetnih slika Krista i Marije. Ovdje vam predstavljamo neke od tih slika, koje tisuće vjernika i poklonika smatraju čudesnima

Isusovo Raspelo, Valletta

Raspelo Ta’ Ġieżu je skulptura iz sredine 17. stoljeća, djelo Frate Innocenzo da Petralia. Po narudžbi Fra Marca Rosseta, aragonskog viteza Reda svetog Ivana koji je također bio član utemeljitelja Nadbratovštine Svetog Križa, sicilijanski fratar Innocenzo izradio je ovo raspelo u drvetu oko 1646, godine vjerojatno tijekom kratkog boravka na Malti. Budući da je Da Petralia bio franjevački fratar, blisko povezan s Kustodijom Svete zemlje, raspelo je otišlo u franjevačku crkvu Svete Marije od Isusa, poznatiju kao Ta’ Ġieżu, u Valletti.

Njegov dramatičan karakter, koji pokazuje teške tragove nanesene Kristovu tijelu tijekom njegove muke, čini je osebujnom baroknom slikom. Za razliku od drugih raspela na kojima Krist gleda prema gore ovaj Isus gleda dolje, ravno u oči štovatelja, stvarajući snažnu predanu i emocionalnu vezu – još jednu tipičnu za Barokno obilježje slike.

Raspelo Ta’ Ġieżua popularno se naziva “Čudesno raspelo”: to je najpoznatije raspelo štovano na Malti, iz nekoliko različitih razloga. S jedne strane, franjevačka crkva u kojoj se štuje proglašena je “svačijom župnom crkvom”. Stoljećima su se bezbrojni poklonici molili pred raspelom. Doista, Maltežani su oduvijek smatrali raspelo toliko “čudesnim” da sama molitva pred slikom znači već milost darovanu. Ali također, zato što je za vrijeme kuge, suše ili rata uvijek tu bilo raspelo Ta’ Ġieżua koje se iznosilo u pokorničkoj procesiji.

Isus otkupitelj

Izvorno naručen od strane Bratovštine Svetog raspela 1742. godine kao kip za postavu Muke, ubrzo je postao jedan od najcjenjenijih i najomiljenijih likova na Malti. Zapravo, papa Pio VII dao je dopuštenje da se svake godine nakon završetka Uskrsnog razdoblja održava blagdan u njegovu čast. Isus Otkupitelj je postao nacionalni spomenik pobožnosti kada su svećenstvo i ljudi Senglee 1813. dali zavjet da će biti zaštićeni od kuge koja je harala Maltom. Od tada se broj čuda pripisanim ovom kipu eksponencijalno povećao.

Zabilježena svjedočanstva o privatnim čudima doslovno su bezbrojna: ozdravljenja od neizlječivih bolesti, izlječenja tjelesnih bolesti, popravljanje bračnih odnosa i, najčešće, osobna putovanja pronalaženja puta natrag Bogu. Ove brojne neviđene milosti bile su razlog da je 2016. Oratorij u kojem se čuva Otkupitelj odabran kao jedno od povlaštenih mjesta održavanja Jubileja milosrđa.

Madona iz špilje Mellieħa

Podzemna špilja dio je kompleksa svetišta Gospe od Mellieħa. Kapela je isklesana od tvrdog vapnenca, zahvaljujući sicilijanskom pokloniku Naše Gospe, Mariju de Vasiju, koji je bio redoviti posjetitelj svetišta Gospe od Mellieħe. On je također zaslužan za dovršetak bijelog kipa Gospe koja na lijevoj ruci drži Sveto dijete, na udaljenom kraju kapele.

De Vasi je bio trgovac vinom koji je redovno poslovao s Maltom. Bio je toliko odan svetištu Mellieħa (i Gospi) da je želio sagraditi još jedno, manje svetište njoj u čast, ali na istom mjestu. I tako je 1644. De Vasi platio da malo svetište bude isklesano u stijeni iza svetišta Svete ikone.

Tijekom godina tisuće hodočasnika posjetilo je De Vasijevu podzemnu kapelu i molilo se pred Gospom, pripisujući joj mnoge čudesne intervencije i iscjeljenja, kako duhovna tako i vremenska. Posebno su poznati događaji zabilježeni 1887., 1888. i 1948. godine.

Različite skupine ljudi u različite datume i vrijeme bile su okupljene na molitvi i promatrale bijeli Gospin kip kako neprestano pomiče desnu ruku, čineći znak križa. U arhivu Svetišta postoji 13 zasebnih dokumenata koji bilježe ta zbivanja. Svi daju vrlo detaljan opis svakog događaja i potpisani su pod prisegom svih prisutnih.

Prvi događaj dogodio se 2. kolovoza 1887., kada je glavni narednik Vittorio Gauci izjavio da je Gospa pomicala svoju ruku gore-dolje tri puta u istom danu. Sličnom događaju svjedočilo je 13. kolovoza 10 različitih ljudi, uključujući župnika Mellieħa fra Franscesca Magrija. Tijekom posjeta Madoni iz špilje 20. ožujka 1893., otac John M’hale i još jedan isusovac poveli su 50 tinejdžera na ekspediciju u Mellieħu.
Vidjeli su kako se „Gospina desna ruka polako pomiče. Tada je Mali Isus napravio iste pokrete. Blagoslovili su cijelu skupinu načinivši znak križa. Isusova se glava graciozno pomicala dok je izraz njegova lica bio izraz sreće.”
Posljednji put takvo događanje zabilježeno je nakon Drugog svjetskog rata, 1948. godine. Grupa od 10 ljudi izjavila je pod prisegom da su svjedočili Bijeloj dami iz kapele kako miče desnom rukom.

Marijansko svetište Ta’ Pinu

Marijansko svetište Ta’ Pinu poznato je i kao “Crkva čuda”. Rektor svetišta otac Gerald Buhagiar , objašnjava kako se ljudi koji posjete svetište i mole se za zagovor Blažene Djevice Marije vraćaju u Ta’ Pinu kako bi posvjedočili da su njihove molitve uslišane. Zavjetni darovi doslovno prekrivaju zidove dviju prostorija s obje strane oltara u Ta’ Pinu. One se odnose na izliječene rakove, bebe rođene nakon godina neplodnosti, nezgode koje rezultiraju potpuno izliječenim pacijentima i bezbrojne druge milosti.

Najranije povijesno istraživanje o ovom marijanskom svetištu objavljeno je 1891. godine, i njemu čitamo:

Dana 22. lipnja 1883., Karmni Grima iz Gharba je čula poziv na putu kući. Oko 10:30 ujutro tajanstveni glas pozvao ju je tri puta ‘Dođi! Dođi! Dođi!’ Karmni je bila zapanjena, jer su u to doba dana polja bila pusta i nitko s njom nije mogao razgovarati. Kad je nastavila svojim putem, isti tajanstveni glas ponovno joj je rekao: ‘Dođi, dođi, danas, jer će proći godina prije nego što ćeš opet moći posjetiti ovo mjesto.’ Stoga je sa strahopoštovanjem krenula prema kapelici, misleći da će vidjeti Blaženu Djevicu. Kad je prišla kapelici provirila je kroz mali otvor na staklu vrata, ali nije vidjela nikoga. Pribravši se, ušla je u kapelu i dok je molila, obuzeo ju je osjećaj neizrecivog ushićenja. Opet joj se obrati isti glas: ‘Izmoli tri Zdravo Marije u spomen na tri dana u kojima je moje tijelo ležalo u grobu’ – i ona je tako i učinila.

U svojoj knjizi Ta’ Pinu Shrine: The Pilgrims’ Haven , biskup mons. Nicholas J. Cauchi (koji je bio biskup Goza od 1972. do 2005.), piše:

Dvije godine Karmni nije rekla ni riječi o tome što se dogodilo. Zatim je otkrila svoju tajnu Franġisku Portelliju; čestit čovjek koji je bio poznat po svojoj odanosti Gospi od Ta’ Pinu. Dok mu je srce bilo ispunjeno radošću otprilike u isto vrijeme, začuo je tajanstveni glas koji ga je molio da izgovori molitve u čast Kristovih skrivena rana na ramenu uzrokovana težinom teškog križa na mučnom putu do Kalvarije. Nedugo zatim, Franġiskova je majka čudesno ozdravila po zagovoru Blažene Djevice Ta’ Pinu . Bilo je očito da se stvar više ne može tajiti i glasine da je Gospa od Ta’ Pinua dala poruku dvjema osobama iz sela Gharb počele su se širiti poput požara.

Postojeći dokumenti koje je napisao Karmniin duhovni upravitelj također svjedoče da joj se Blažena Djevica ukazala čak i u njezinu domu u selu Għarb. Danas je Karmnijev dom otvoren za posjetitelje.

Izvor: Aleteia.org

Prethodni članakNajveći znak upozorenja koje je čovječanstvo primilo: Čudo sunca u Fatimi vidjelo je 70 tisuća ljudi
Sljedeći članak“A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se!” (Lk 12,7)