Od početka kršćanstva, Isus se osobno predstavljao čudima kako bi potvrdio svoje postojanje, svoje božanstvo i svoju stvarnu prisutnost u posvećenim hostijama. Crkva drži da zaređeni svećenik po apostolskoj liniji čini Isusa Krista stvarno prisutnim u kruhu i vinu, kada obavlja svoju posvetu na svetoj misi.
Ta se transsupstancijacija ne može vidjeti fizičkim očima i zato neki sumnjaju da će se dogoditi i uzimaju je samo kao simbol.
Zato je Gospodin proizveo stotine čudesa, da pokaže da je to tako, da je On stvarno prisutan u posvećenoj hostiji u na oltarima svih crkava svijeta.
Neki su znanstveno proučeni jer su ostavili trajne tragove neobjašnjive znanosti i šokantne za svijet.
Kao u slučaju hostija koje krvare, gdje je otkriveno da je tekućina koju su prezentirali ljudska krv, tip ab+, i dio tkiva srčanog mišića.
Dok su druga euharistijska čuda nadnaravni događaji koji su se događali s hostijama. U nekim slučajevima bilo je nadnaravnih pojavljivanja likova unutar posvećene hostije. A unutar tih euharistijskih čudesa, koja ne ostavljaju trajni trag, nalaze se ona koja pokazuju sliku Djeteta Isusa.
Poznati su slučajevi, poput euharistijskog čuda iz trećeg stoljeća u egipatskoj pustinji, u kojem je redovnik sumnjao u transupstancijaciju, a jednom, kad je svećenik podigao euharistijski kruh, vidjeli su anđela s mačem kako izlijeva krv djeteta u kaležu.
Drugo je euharistijsko čudo u Moncadi, u Španjolskoj, koje se dogodilo 1392. godine kada su svećenika mučile sumnje je li njegovo svećeničko ređenje valjano jer ga je zaredio biskup koji je izvijestio protupapu Klementa VII.
Zatim se na Božić 1392. godine dogodilo da je petogodišnja kći plemkinje Agnes odbila izaći iz crkve jer se htjela igrati s djetetom koje je svećenik držao u rukama za vrijeme posvećenja.
Zatim je svećenik nakon mise napravio pokus pokazujući djevojčici jednu posvećenu hostiju i drugu neposvećenu, te se pokazalo da je djevojčica vidjela Dijete Isusa samo u posvećenoj hostiji, a ne u neposvećenoj.
Tijekom godina ova će djevojka postati pustinjakinja, a danas je otvoren proces njezine beatifikacije.
A mnogo godina kasnije, 1903. godine, u San Martín de Manzaneda, također u Španjolskoj, dogodilo se još jedno euharistijsko čudo koje je navijestila djevojka, ali su ga vidjeli svi prisutni na misi.
Na oltaru su vidjeli vrlo lijepog dječaka između 7 i 8 godina, umjesto posvećene hostije, odjevenog u bijelu tuniku i raširenih ruku.
Svećenik je potvrdio da je dječak imao ruke pribijene na križ, s otvorenim prsima iz kojih je virila rana na boku.
Nastavio je s misom pun straha i nije se usudio uzeti hostiju, a sama hostija se čudesno preselila na ciborij.
No, ovdje se želimo zaustaviti na euharistijskom čudu s Djetetom Isusom koje se dogodilo dva puta, u Etenu, Peru, 1649. godine, a koje su potvrdile civilne i crkvene vlasti tog vremena, i sve je dokumentirano.
Grad Eten više nije gdje je tada bio, jer je 1660. došlo do plimnog vala koji je uništio gradić i prisilio sadašnji Eten da se preseli.
No, unatoč tome, Etenjani su s naporom uspjeli obnoviti staru crkvu Svete Marije Magdalene i kapelicu, a izradili su i sliku Djeteta Isusa.
Ovo euharistijsko čudo u Etenu dogodilo se kao posljedica svetogrđa koje se dogodilo u gradu Quitu, u zoru 19. siječnja 1649. godine.
U kojoj su neki zlotvori razbili dno Svetohraništa i uzeli srebrni ciborij, zlostavljali posvećene hostije i ostavili ih razbacane po podu, neke od njih razbijene, a druge se nisu mogle pronaći.
Dana 2. lipnja 1649. godine u gradiću Etenu u Peruu izvršena je zadovoljština svečanim izlaganjem Presvetog Sakramenta uoči blagdana Tijelova.
Fra Jerónimo de Silva Manrique klečao je pred monstrancom na oltaru u kojoj se nalazio Presveti Sakrament, odnosno posvećena hostija, kada je u hostiji ugledao dijete.
Mogao se vidjeti s pola tijela, s ljubičastom haljinom i valovitom plavom kosom.
Svi prisutni također su vidjeli prekrasno Dijete, a zatim su opazili kako se On kreće u hostiji, usmjeravajući svoj slatki pogled prema mnoštvu.
Svećenik je odmah poslao po španjolskog državljanina Dominga Martíneza i gradonačelnika Etena, don Pabla Quinonciala, da priđu oltaru i izbliza provjere Dijete u posvećenoj hostiji, koji su potvrdili činjenicu, budući da su bili svjedoci čuda.
Dok su prisutni klicali od radosti i plakali ničice se klanjajući Gospodinu.
Tada je sakristan povikao “čudo, čudo!”, grad je to ponovio, a crkvena zvona zazvonila.
Sve je to istražila biskupija koja je svakome od nazočnih poslala po 7 pitanja kako bi se razjasnile činjenice.
A 22. srpnja 1649. godine, 50 dana nakon prvog čuda, dogodilo se drugo čudo, na blagdan Svete Marije Magdalene, zaštitnice grada, koji se slavi 21. i 22. srpnja.
Otac samostana sv. Franjede Chiclayoa, fra Marcos López, pozvan je da preuzme službu Večernje mise 21. srpnja u društvu otaca franjevaca.
Imajući na umu prikazanje Djeteta Isusa u posvećenoj hostiji, naredio je izloženje Presvetog Sakramenta, za slučaj da se dogodi još koje čudo, ali ne ništa se nije dogodilo.
Ali sutradan, 22. srpnja, dok je zbor pjevao, podigao je oči prema monstranci iznad oltara i ugledao mutnu sjenu, poput tijela djeteta, na posvećenoj hostiji.
Očima je davao znakove prema ocu Silvi Manriqueu da ga upita vidi li sjenu i pokazao je da ju je doista vidio.
Tada je otac Marcos López spustio kustodiju i započeo procesiju noseći je u rukama, a da se ništa nije vidjelo.
Ali kad je zastao da se mnoštvo pokloni Presvetom Sakramentu, ugledao je iza posvećene hostije istu sjenu, iako tamniju, koja je ostala sve dok nije izašao iz Crkve.
Procesija je nastavila do prvog oltara, gdje je Presveto nakratko bilo izloženo, a ondje je polumjesec u koji je bila utisnuta hostija na monstranci zacrvenio nekoliko minuta.
A onda se ništa nije događalo za vrijeme procesije ulicama, niti kada su ostavili hostiju u svetohraništu.
Ali kasnije, oko pet popodne istoga dana, vođeni svojim razmišljanjima o onome što su vidjeli, franjevci su se dogovorili sastati se na klanjanju Presvetom Sakramentu.
Susreli su se zatvoreni u crkvi sa svojim stolama i iznijeli Presveti Sakrament iz tabernakula.
Stavili su ga na vrh oltara i kakvo iznenađenje i čudo!
U hostiji se pred očima četvorice svećenika ukazalo i samo Dijete Isus, potvrdivši svoj pravi izgled, a nakon nekoliko minuta nestalo je, a u hostiji su se odmah pojavila tri bijela srca spojena.
Zatim bi protumačili da su 3 ujedinjena srca bila manifestacija Svetog Trojstva.
Svećenici su se stidjeli svog nezahvalnog ponašanja, ne obznanivši nazočnom narodu ovo novo pojavljivanje Djeteta Isusa.
Bojali su se snažnog prijekora ogromne mase.
I ubrzo su bili spremni priznati pod prisegom crkvenim sucima svoje viđenje i svoju krivnju.
Ovo ukazanje odobrio je biskup, no nedavno su zatražili i od Vatikana da odobri euharistijsko čudo iz Etena.
