Brittany Bakenhaster bila je tipična trogodišnjakinja, puna života. Znala je abecedu, znala je citate iz Biblije, i voljela je pjevati u crkvi. Jednoga dana su, međutim, strašni zvukovi doprli do njezine majke, koja je žurno odletjela u sobu.
„Bili su to zvukovi koji su bili poput grizenja i gušenja. Poput grgljanja, nemogućnosti disanja, mučenja“, rekla je Jamie. „Otrčala sam prema njoj, odmah sam ju uzela u ruke i rekla ‘O Bože, dotakni ju.’“
Ispostavilo se da je Brittany imala napadaj. Liječnici su joj dijagnosticirali epilepsiju, istu poteškoću koja je zadesila i njezinu majku. No, s obzirom da su lijekovi bili uspješni u tretiranju njezinih napadaja, Jamie je bila optimistična i smatrala da će isto tako biti i s Brittany.
Nažalost, to nije bio slučaj. Napadaji su se pogoršali.
Idućih dana ništa nije pomagalo Brittany. Čak je morala nositi i kacigu kako se ne bi ozlijedila tijekom napadaja. Jamie je pronašla utjehu u Psalmu 37,4-5 i vapila je Gospodinu za pomoć.
„Stavila sam ju u automobil i krenula, a završili smo na školskom igralištu. Rekla sam ‘Bože, to je ono što želim. Želim svoju djevojčicu natrag, normalnu, poput ove djece koju vidim da trče i igraju se.’ I On je rekao: ‘To će se dogoditi’, rekla je Jamie.
Unatoč tome, Brittanyjino se stanje pogoršavalo. Završila je u bolnici gdje su liječnici rekli da ništa više ne mogu učiniti. Terapije nisu pomoagale. Napadaji su bili konstantni i strašni. Poslali su ju kući, gdje bi barem mogla biti u vlastitom krevetu.
„Znala sam da je blizu smrti. No pomislila sam ‘Gospodine, rekao si da ćeš joj pomoći’“, rekla je Jamie.
Jamie je provela noć moleći se iznad kćerke. Kada je došlo jutro, djevojčica Brittany je počela izgovarati Isusovo ime ponovno i ponovno. Nešto se promijenilo. Brittany nije smisleno govorila mjesecima a sada je ne samo izgovarala Isusovo ime, nego je i vikala radosno da je vidjela Isusa opisala ga je majci, kao i anđele koje je vidjela. A ono što je uslijedilo bilo je zaista čudesno.
Odmah su odveli djevojčicu liječnicima koji su mogli samo ustvrditi čudo. Djevojčici je bolest posve nestala, napade više nikad nije imala. No, to nije sve.
Nakon nekog vremena majka ove djevojčice počela je osjećati strašnu glavobolju kad bi uzela svoju terapiju z epilepsiju koju je uzimala cijeli život. Bilo je čudno, kad bi god uzela terapiju stanje se pogoršavalo, rekla je. I ona je otišla liječniku, a liječnik ostao šokiran. I njezina se epilepsija posve povukla te su liječnici još jednom uzviknuli – čudo. Glavobolje su bile prisutne od lijeka kojeg više nije trebala. ‘Vaš mozak je potpuno čist’, rekli su joj i dadali, ‘držite se vi svog lijeka’ – misleći na Isusa.
