U analima čudesnog iscjeljenja možda se nijedno ne ističe poput onoga koje se dogodilo siromašnoj slijepoj djevojci iz Palerma u Italiji, po imenu Anna Maria Gemma DiGiorgio.
“Nisam imala zjenice u očima,” ispričala je Gemma 1971. “Uopće nisam imala vid. Kad sam imala tri mjeseca, majka me odvela vrlo poznatom očnom liječniku u Palermo. Rekao joj je da bez zjenica nikada neću moći vidjeti.”
Nema lijeka? Užasno doista. Život u tami. . .
Neki su tvrdili da je možda imala zjenice, ali da je njezina urođena mana bila toliko teška da ih nisu prepoznali kao takve. Gledajući je, niste mogli zaključiti ni jedno ni drugo. Oči su bile sivo bijele, zamučene.
Što god — 1946., kada je djevojčici bilo sedam godina, jedna je časna sestra preuzela na sebe da u Annino ime napiše pismo slavnom stigmatičnom svećeniku Padre Piju i primila je poruku u kojoj je pisalo da je treba dovesti Padre Piju u San Giovanni Rotondo.
Mnogi su tada tražili njegov savjet ili iscjeliteljske učinke.
To je upravo ono što je učinila i Gemmina baka: dovela je djevojčicu do slavnog kapucina, koji je saslušao djetetovu prvu ispovijed i pričestio je – a zatim joj je napravio znak križa na očima.
Nakon posjeta, Gemma je progledala. To je neupitna činjenica, koju su potvrdili zadivljeni liječnici.
Ono najfascinantnije u ovom slučaju je da, ova žena vidi iako i dalje nema zjenica. “Mehanizam kojim ona vidi prkosi prirodnim zakonima i znanost ga ne može objasniti,” zaključili su liječnici. Hvala Gospodinu!
