Egzorcizam iz Illfurtha: Cijeli grad svjedočio je oslobođenju djece po zagovoru Djevice Marije

foto: flickr

U Illfurthu, gradu u Alzasu između Francuske i Njemačke, ali danas pod francuskom jurisdikcijom, nalazi se velika slika Bezgrješnog začeća na 10-metarskom postolju u blizini glavnog trga.

Posvećena je kao zahvala za oslobođenje dvoje djece opsjednute demonima, a ostala je u sjećanju kraja po dva posebna događaja.

Zbog niza nadnaravnih događaja koji su se dogodili i jer se jasno vidjelo da se istjerivanje demona dogodilo po zagovoru Presvete Marije.

Do 1864. godine u gradu je živjelo oko 1200 ljudi. A u kući ispred koje se danas nalazi kip živjela je obitelj Burner s 5 djece, čija je glava obitelji bila putujući prodavač šibica i žigova.

U jesen 1864. dječak Teobaldo i njegov brat José, koji još nisu imali 10 godina, razboljeli su se od misteriozne bolesti. Postali su toliko malaksali da su izgledali poput duhova. Dok različiti konzultirani liječnici nisu mogli dati dijagnozu. A godinu dana kasnije počeli su nenormalni događaji. Djeca su se okrenula na leđa i vrtoglavom brzinom zavrtjela poput topa. Udarali su po namještaju iznenađujućom snagom.

Donji dio trbuha nesrazmjerno im se nadimao i činilo se da imaju živu životinju koja se pomiče gore-dolje. Noge su im bile isprepletene i nitko ih nije mogao razdvojiti.

Međusobno su razgovarali na stranim jezicima iako još nisu znali čitati ni pisati. Dvoje djece satima je ostalo mirno, ali su odjednom promijenili stav, gestikulirali su i vikali bez prestanka muškim glasom, promuklim. Govorili su, iako su im usta bila zatvorena.

Ponekad bi ih, dok su sjedili, nevidljiva sila bacila na zidove. A kad su se probudili iz stanja transa, proždirali su neproporcionalne količine hrane. Fenomen je počeo poprimati javni status, a broj posjetitelja koji su dolazili sa svih strana je rastao.

Strah koji su djeca osjećala pred blagoslovljenim predmetima, njihovo nasilno protivljenje Crkvi, molitvi, svećenicima, postajao je sve jasniji. Izgovarali su odvratne i grube psovke, a da ih nikada nisu čuli. Više se nisu molili. Imena Isus, Marija, Duh Sveti, pri izgovoru prisutnih izazivali su jezu i drhtaj.

Vikar, Karl Brey, svećenik poznat po svojoj svetosti života, pokušao je dati sve od sebe s blagoslovljenim predmetima, medaljicama, križevima, svetom vodom, ali svaki put kad bi to učinio, zahvatio bi ih siloviti bijes. Shvatio je da se nalazi u nazočnosti slučaja stvarnog posjeda.

Obavijestio je biskupsku vlast, koja je imenovala komisiju od tri crkvena lica za rad na slučaju.
Zaključili su da se radi o demonskoj opsjednutosti. Jer su čak mogli razlikovati kada im je nekoliko kapi svete vode umiješano u hranu.

Posebno su ih ljutile medaljice svetog Benedikta, pa se cijeli grad trudio da jednu uvijek nosi sa sobom. Demoni koji su opsjedali Tybalta ponekad su govorili o dolasku svog gospodara, koji je stigao s drugima.

A 1868. biskup je, obaviješten od svećenstva i gradonačelnika, naredio egzorcizam. I pozvao je skupinu benediktinaca iz poznate švicarske opatije Einsiedeln da to provedu.

Djecu su odvojili i dodijelili dvjema časnim sestrama, koje su, iako ih prije nisu vidjeli, zvali redovničkim imenima i pitali za rodbinu, izgovarajući njihova imena.

Demoni su pokazali istinski užas zbog sutane ili religioznih odora i nisu mogli podnijeti dodirivanje djece bilo kojom od te odjeće.

Metalno raspelo koje je bilo stavljeno oko Joséova vrata odmah se iskrivilo u obliku slova X, a da ga nitko nije dotaknuo. Egzorcisti su pitali svako dijete koji je demon koji ih je opsjeo, kako se u priručniku traži.

Teobaldo je imao Ypesa, koji je bio gluhi demon koji je sebe nazivao grofom pakla sa 71 legijom pod svojim zapovjedništvom, a kada se manifestirao, ostavio je dijete gluho. A drugi demon bio je Oribas.

A José je bio opsjednut Solaletielom, koji je besprijekorno govorio engleski i još jednim demonom koji nikad nije htio otkriti svoje ime. Tijekom egzorcizama demoni su govorili o paklu, o arkanđelu Mihaelu.

Također su rekli da su bili svjedoci iskušenja naših praroditelja i uništenja Sodome i Gomore.
Pripovijedali su o muci Isusa Krista, govoreći kako je Isus bio okupan znojem kad je vidio grijehe ljudi.
I kako su potaknuli Židove i Rimljane da osude i bičevaju Gospodina.

Tijekom egzorcizama, koji su se izvodili zasebno nad svakom djecom, demoni su vrijeđali i ismijavali najsvetije stvari, osim samoga Boga. Ali nikada se nisu usudili ni vrijeđati Blaženu Djevicu Mariju.

A na pitanje zašto, odgovorili su: “Meni nije dopušteno; raspeti mi je zabranio”.

I s užasom su reagirali na svaku medalju ili kip Djevice Marije na mjestu egzorcizma.

Prvi egzorcizirani bio je Teobaldo, a egzorcisti su uvijek iznova ponavljali molitve iz Priručnika egzorcizama, na veliku patnju demona. Stalno su ponavljali da njihovo vrijeme nije došlo.

Sve dok na kraju egzorcist nije uzeo kip Gospe i rekao: “Pogledajte Blaženu Djevicu Mariju. Opet će ti se razbiti o glavu. Ona te tjera da odeš odavde, Nečisti duše, od pogleda Bezgrešnog Začeća. Ona ti kaže da bježiš.”

A za to vrijeme prisutni su recitirali Spomeni se, o predobrostiva Djevice…

Tada je demon ispustio dubok krik strašniji nego ikad. I izvijajući se kao zmija, dječak pade na zemlju i onesvijesti se. Demoni su nestali.

Poslije i na drugom mjestu Josipu se dogodio svečani egzorcizam. Egzorcist je nekoliko puta ponovio molitve i otklinjanja, a demoni su se opirali. Sve dok, obraćajući se demonskom, egzorcist nije rekao:
“U ime Djevice Marije, zazivam te da izađeš iz ovog djeteta!

A demon je jednostavno rekao “sad stvarno moram ići.”

Dječak je doživio zadnji napadaj i sve je prošlo. Oboje djece nije se sjećalo što im se dogodilo, nisu prepoznali egzorciste ni gdje su bili.

I u čast oslobođenja, narod je podigao kip Bezgrešnog začeća sa sljedećim natpisom: “U vječni spomen na oslobođenje dvojice opsjednutih Teobalda i Joséa Burnera po zagovoru Blažene Djevice Marije Bezgrješne. Godine Gospodnje 1869”.

Ukratko, ova epizoda povijesti, koja je poznata kao egzorcizam iz Illfurtha, najjasniji je dokaz moći zagovora Blažene Djevice. Bilo je na stotine svjedočanstava o tome što se tamo dogodilo.

Ali iako se kaže da je Bezgrješna Djevica Marija istjerala demone, ona je to u stvarnosti učinila snagom koju joj je dao njezin Sin. Ona je posredovala i On je pristao, na veću slavu Gospodina.

A ako ona ima tu moć posredovanja u istjerivanju demona kod opsjednutih ljudi, moramo zaključiti da je to ista moć koju ona ima da nam pomogne u ostalim pitanjima i prije naših molbi.

Prethodni članakVidjelica Marija iz Međugorja: ‘Kad su ljudi zabrinuti zbog rata ja im kažem, molite se, nebo dolazi’
Sljedeći članakO moj Bože! Prikazujem Ti sva djela ovog dana u slavu Presvetog Srca Isusova. Želim posvetiti svaki otkucaj svog srca, svaku misao, svaki, pa i najmanji čin, ujedinjujući ih s Njegovim beskrajnim zaslugama; želim dati zadovoljštinu za svoje grijehe, ubacujući ih u peć Njegove milosrdne ljubavi. O moj Bože! Za sebe i sve one koji su mi dragi molim Te milost savršenog vršenja Tvoje volje, da iz ljubavi prema Tebi prihvaćamo sve radosti i žalosti ovog prolaznog života, tako da jednog dana budemo sjedinjeni s Tobom u raju, u vijeke vjekova. Amen.