Koliko je važno za svećenike izbjegavati grijeh sablazni, bilo da se radi o grešnim djelima, licemjerju ili širenju krivog nauka?
U poglavlju pod naslovom “Grijeh skandala” u svojoj knjizi Dostojanstvo i dužnosti svećenika, sveti Alfonz Liguori ne pokušava upozoriti svećenike na ovu ozbiljnu opasnost, kako u smislu vlastitog vječnog spasenja tako i spasenja drugih.
Njegovo je učenje posebno relevantno za naše vrijeme.
Unatoč dobrom primjeru većine svećenika, određeni klerici i biskupi nastavljaju biti na naslovnicama u našim medijima prepunim vijestima zbog svog skandaloznog ponašanja, bilo da se radi o seksualnom zlostavljanju, heretičkom učenju ili financijskoj neprikladnosti.
Posljedice tih postupaka su velike, piše sveti Alfonz. Ako je, u sekularnom društvu, grijeh sablazni toliko odvratan, primjećuje on, “koliko veća mora biti njegova zloba u svećeniku, kojega je Bog postavio na zemlju da spašava duše i da ih vodi u nebo!”
Svećenik je, dodaje, pozvan biti sol zemlje i svjetlo svijeta – sol koja “čuva zdravlje i sprječava truljenje”, i svjetlo koje pokazuje “sjaj njegove svetosti” i tako prosvjetljuje druge “da oponaša njegove vrline.”
„Ali ako se to svjetlo promijeni u tamu, što mora biti sa svijetom? Zar neće propasti?” pita citirajući svetog Grgura Velikog.
Citirajući francuskog teologa i pjesnika iz 12. stoljeća, oca Petera de Bloisa, on kaže da baš kao što otac može navesti svoje dijete na grijeh time što je loš uzor, tako i svećenik “dvostruko griješi kada svjetovnjacima daje loš primjer”.
“Svećenici su glava iz koje krepost teče na članove, to jest na svjetovnjake”, nastavlja sveti Alfonz, citirajući svetog Ambrozija, ali ako je “glava bolesna, kaže prorok Izaija (1,5-6),” od tabana do vrha glave, nema zdrava u njemu.”
Skandalozni svećenik je “uzrok smrti svoje duhovne djece”, piše sveti Alfonz. “Zbog nemara svećenika pojavile su se krivovjerja,” nastavlja, ponovno citirajući oca de Bloisa, a “zbog grijeha svećenika, sveta Crkva Božja je prekrivena sramotom i ugažena u prašinu.”
“Oh! Kako je teška kazna koja je predviđena za skandaloznog svećenika!” Sveti Alfonz kliče.
“Ako je protiv svakoga svjetovnjaka koji čini skandal zaprijećena osveta — ‘jao onom čovjeku koji skandal dolazi (Matej 18,7)’ — koliko je strašniji bič koji će pasti na sablazni svećenika kojega je Bog izabrao od svih ljudi za svoje na službu!” Njegov loš primjer, dodaje, “oduzima Isusu Kristu duše otkupljene njegovom krvlju”.
Gospodinovim riječima svetoj Brigiti rekao je: „Na njih će stići veće prokletstvo, jer svojim ponašanjem osuđuju ne samo sebe, nego i druge.“
I citirajući svetog Ivana Zlatoustog: „Ako svećenici griješe, sav je narod naveden na grijeh. Stoga svatko mora položiti račun za svoje grijehe, ali svećenici su odgovorni i za tuđe grijehe.”
Svećeniku je „povjerena briga oko obrađivanja vinograda Gospodnjega; ali on [Gospodin] izbacuje iz vinograda sablažnjivog svećenika i na njegovo mjesto postavlja druge koji će donijeti dobre plodove,” kaže sveti Alfonz.
“On će te zle ljude dovesti do zla kraja, a svoj će vinograd iznajmiti drugim vinogradarima koji će mu dati plod u pravo vrijeme.”
“Jao! Što će biti sa skandaloznim svećenikom na sudnjem danu?” Sveti Alfonz nastavlja i kaže da će ih Gospodin susresti kao medvjed čije su mladunci ukradeni ili ubijeni.
Na kraju sveti utemeljitelj redemptorista poziva svećenike da također izbjegavaju postupke koji bi mogli biti zakoniti, ali bi mogli izazvati sablazan drugima, kao i druge uzroke sablazni kao što je “izražavanje određenih svjetovnih maksima”.
To, kaže on, uključuje izjave kao što su “moramo uživati u sadašnjem životu”, “sretan čovjek koji obiluje bogatstvom” i “Bog je pun milosrđa i smiluje nam se, čak i grešnicima koji ustraju u grijehu.”
“Kako bi skandalozno bilo hvaliti ljude za grešno ponašanje!” on kaže. “’Gore je’, dodaje on citirajući sv. Ivana Zlatoustog, ‘hvaliti one koji čine zlo nego sami činiti zlo.’”
“Onaj koji je do sada imao nesreću izazivati sablazan ili biti povod sablazni, dužan je pod bolom teškog grijeha popraviti ga vanjskim dobrim primjerom”, zaključuje sveti Alfonz.
