Tu i tamo se u vijestima pročita da neka Slika Gospe plače. Ponekad su te suze krvave i vijesti su tada mnogo dojmljivije. Skeptici se smiješe; crkvene vlasti događaj ocjenjuju s velikom razboritošću, s dobrim razlogom, a izbjegavaju donošenje definitivnih sudova; znanost se ne miješa, a ako se i miješa, to je na razini kojom se bave amateri. Zatim, kako vrijeme prolazi, događaj postaje manje zanimljiv, blijedi iz sjećanja i ubrzo se zaboravi.
Samo u vrlo rijetkim slučajevima događaj je od takve važnosti da se priznaje kao istinit i stvaran i zatim se potvrđuje kao autentičan i nadnaravnog podrijetla. Primjer je istraživanje koje je provedeno na “Uplakanoj Gospi iz Sirakuze” a koji je proglašen je autentičnim i nadnaravnog podrijetla.
Povijest slike počinje od kipara Amilcarea Santinija koji ju je modelirao u tri dana “pod umjetničkim nadahnućem”. Napravljen je od gipsa otopljenog u vodi i izliven u kalup te se isušio na suncu. Zatim je poprskan lakom kako bi bio prikladan za oslikavanje. Nakon što je obojen, lakiran i poliran, za pričvršćivanje slike na ploču od crnog opalina korišteni su obični vijci. Ploča ima dimenzije 39 x 33 centimetra. Slika se masovno proizvodila u Toskani u Italiji, a zatim otpremala u Siciliju za prodaju na malo.
Slika od gipsa kupljena je kao vjenčani dar za Antonini i Angelu Iannus, koji su se vjenčali 21. ožujka 1953. Priznali su da su bili mlaki i zanemareni kršćani, ali su sliku s određenom predanošću objesili na zid iza kreveta. Angelo je bio radnik koji je svoju nevjestu odveo u dom svog brata na adresi Via Degli Orti 11. Kad je njegova žena otkrila da je trudna, njezino je stanje bilo popraćeno toksemijom koja se izrazila u grčevima koji su ponekad dovodili do privremenog sljepila.
Tekućina se slijevala preko obraza sve do kreveta
U tri sata ujutro u subotu, 29. kolovoza 1953., Antonina je doživjela napadaj koji ju je ostavio slijepom. Tog jutra oko 8:30 sati vid joj se nekim čudom vratio. Kad je mogla vidjeti, oči su joj bile uprte u Gospu, koja je, na Antoninino čuđenje, plakala obilnim suzama. Vlastitim riječima, Antonina izvještava:
“Otvorila sam oči i zagledala se u sliku Gospe iznad kreveta. Na moje veliko čuđenje, vidjela sam da lik plače. Nazvala sam šogoricu Grazie i tetu Antonian Sgarlatu koje su došle da potvrde da vidim suze. Isprva smo mislili da je to halucinacija zbog moje bolesti, ali kad sam inzistirala, prišle su blizu slike i mogle su dobro vidjeti da su suze zaista padale iz očiju Gospe, te da su joj neke suze tekle niz obraze preko glave do kreveta. Uplašeni, izašli smo na kućna vrata, pozvali susjede, a i oni su potvrdili da vide fenomen … ”
Plač nije bio neprekidan, nego se tog jutra dogodio otprilike šest ili sedam puta, a također i navečer, kad se muž vratio kući. Do sada je bilo očito da je Antoninina bolest, koja je zbunila njezine liječnike, izliječena, a sve je to dovelo do obraćenja ovog para i mnogih drugih. Tijekom sljedeća dva dana plač se nastavio u intervalima, a svjedočilo mu je na tisuće ljudi, čak i kad je slika premještena iz spavaće sobe na mali oltar izvan kuće.
Jedan od brojnih posjetitelja koji je iz neposredne blizine pregledao sliku bio je Mario Messina, koji je bio cijenjen u susjedstvu. Nakon što je promatrao sporo stvaranje suza, uklonio je sliku sa zida, temeljito je pogledao i uvjerio se da suze nisu posljedica unutarnjeg rezervoara. Nakon što se slika osušila, odmah su se ponovno pojavile dvije suze.
Tisuće dolaze u grad, počinju ozdravljenja
Vijesti o tom fenomenu brzo su se proširile gradom, dovevši gomilu koja se probila unutra i okupila na ulicama oko kuće. Sigurnosni inspektor, uz dopuštenje para, objesio je sliku s vanjske strane kuće kako bi zadovoljio znatiželju ljudi. Kasnije, vidjevši da gomile ne pokazuju znakove smanjenja, slika je odnesena u policiju u nastojanju da se smanji zabuna. Slika je plakala dok je bila izvan zgrade i tijekom transporta, ali, nakon 40 minuta u policijskoj postaji gdje nije plakala, vraćena je u kuću Iannuso.
U nedjelju, 30. kolovoza u 2:00 ujutro, uplakana slika stavljena je na jastuk i prikazana znatiželjnicima koji su cijelu noć ostali na ulici. Slika je u ponedjeljak prikovana iznad glavnih vrata, a njezine su suze ljudi sakupili na komade tkanine i pamučne komade. Za to vrijeme skeptici su se uvjerili i mnogi bolesnici su ozdravili. Istog ponedjeljka, kako bi se ploča zaštitila od pada, donesena je na improvizirani oltar ispred kuće obitelji Lucca koja je živjela preko puta. Nakon recitacije krunice, ona je vraćena.
Za to su vrijeme dom posjetila tri svećenika, od kojih je jedan obavijestio knadređene. Okupio je skupinu svećenstva, četvero znanstvenih stručnjaka i tri za ugledna svjedoka, koje će činiti istražno povjerenstvo. Po posebnim uputama kancelara, skupina se sastala u utorak, 1. rujna u domu Iannuso kako bi proučila taj fenomen, prikupivši uzorak suza za analizu. Slika je pregledan dok su curile suze i dok se tekućina skupljala u šupljini nad srcem. Povjerenstvo je pregledalo glatku završnu obradu i nije pronašlo pore ili nepravilnosti na površini. Podloga je uklonjena, a nedovršeni gips je pomno ispitan i utvrđeno je da je suh, iako su se suze skupile na naličju. Na slici je izbrojano šest slojeva nitroceluloznih boja; one su bile prekrivene lakom. Sterilnom pipetom prikupljen je uzorak suza, stavljen u sterilnu bočicu i odveden u pokrajinski laboratorij na pregled liječnika i kemičara.
Znanstveno potvrđeno da su u pitanju ljudske suze
Nakon istrage, slika je nastavila plakati još 51 minutu, ali u 11:40 ujutro suze su prestale, nikada više nisu počele. Uzorak suza znanstveno je uspoređen sa suzama odrasle osobe i djeteta. Nakon detaljne analize, liječnici su došli do ovog zaključka:
“Pokazano je da se ispitivana tekućina sastoji od vodene otopine natrijevog klorida u kojoj se nalaze tragovi proteina i jezgre srebrnog sastava tvari koje izlučuju kvarterni tip, iste koje se nalaze u ljudskim izlučevinama a koje su korištene kao usporedba tijekom analiza. Izgled, lužnatost i sastav navode nekoga na mišljenje da je ispitivana tekućina analogna ljudskim suzama.”
Izvješće je datirano 9. rujna 1953., a potpisali su ga pregledani liječnici, dr. Michele Cassola, Francesco Cotzie, Leopoldo La Rosa i Mario Marietta. Činjenice ovog slučaja poslane su u Rim 10. rujna, kardinalu Pizzardu, tajniku Svetog stolice.
Tvrdnja o čudesnim suzama dovodila je gomile vjernika u grad. Lokalni nadbiskup stigao je sljedećeg dana da se raspita i razgovara sa svjedocima. Kako su se počeli širiti izvještaji o čudesnim ozdravljenjima, došlo je i do formiranja liječničke komisije. Nadbiskup Baranzini vratio se 8. rujna s ostalim crkvenjacima kako bi izgovorio krunicu i okupljenima objasnio značenje ovih suza. Rekao je da su to suze tuge i nevolje, znak društva i kulture koja je zalutala.
Suze potrdili biskupi i Papa
Nadbiskup Baranzini vratio se 19. rujna, kako bi ponovno propovijedao sve većem mnoštvu, rekavši im da su to suze majke, koja plače zbog progona a njezine djeca na Istoku, i zbog gubitka vjere na Zapadu. Tijekom rujna i listopada više od milijun hodočasnika posjetilo je Marijin gipsani lik koji je premješten na istaknutije mjesto.
Nadbiskup Baranzini otišao je u Rim 24. rujna, a 27. rujna se susreo s papom Piom XII. U prosincu 1953. biskupi Sicilije sastali su se kako bi donijeli službenu presudu, a njihov vođa, kardinal Ruffini, objasnio je svoju pozitivnu odluku u sljedećoj izjavi:
„Sicilijski biskupi, okupljeni na redovitoj konferenciji u Palermu, saslušali su cjelovito izvješće njegove ekselencije, nadbiskupa Ettore Baranzini iz Sirakuze, o plaču slike Bezgrešnog Srca Marijina. Pažljivo odmjerivši sve povezane dokaze sadržane u izvornim dokumentima, biskupi su jednoglasno procijenili da se ne može dovesti u sumnju stvarnost povih suza. Izražavamo želju da takvo očitovanje Nebeske Majke potakne sve na spasonosnu pokoru i na živahniju pobožnost prema Bezgrješnom Srcu Marijinu te da može doći do brze izgradnje svetišta za ovjekovječenje sjećanja na ovo čudo. ”
Dana 17. listopada 1954. papa Pio XII je tijekom radijskog prijenosa izjavio sljedeće:
“Potvrđujemo jednoglasnu izjavu Biskupske konferencije održane na Siciliji o stvarnosti tog događaja. Hoće li ljudi razumjeti tajanstveni jezik tih suza? “
Liječničko povjerenstvo koje je imenovano 7. listopada 1953. za ozbiljno i znanstveno ispitivanje prirode izvanrednih lijekova (djelovalo je po zagovoru uplakane Gospe iz Sirakuze) razmotrilo je 290 slučajeva od kojih je 105 bilo “od posebnog interesa”. Ta čuda zabilježena su u roku od nekoliko godina od pojave suza.
Prva osoba koja je doživjela čudo ozdravljenja bila je i prva koja je promatrala plač. Od kada je Antonina Iannuso prvi put vidjela suze, potpuno se oporavila od teške toksemije i rodila zdravog sina 25. prosinca 1953. Nadbiskup Baranzini služio je krštenje dojenčeta.
Isto čuđenje koje su ljudi iz Sirakuze doživjeli u vrijeme čuda osjetili su i oni diljem svijeta koji su o toj pojavi čitali u lokalnim novinama ili su o njoj čuli na radiju ili televiziji. Zabilježeno je da su izvještaji stigli čak do Indije, Kine, Japana i Vijetnama. Samo u Italiji više od 2000 članaka objavljeno je u 225 listova i časopisa, dok su se stotine članaka pojavile u 93 strane novine u 21 različitoj zemlji. Rijetko se događaju od vjerskog interesa posvećuje takva svjetska pozornost.
Pitanje kondenzacije također se odbacuje jer bi prekrilo cijeli kip i ne bi potjecalo samo iz kutova očiju. Kondenzacija bi se nakupila i na obližnjim objektima, što se nije dogodilo, a da je bilo, sigurno ne bi bilo slano. Liječnici i znanstvenici koji su proučavali događaj nisu mogli ponuditi prirodno objašnjenje za pojavu i smatrali su je izvanrednom u nekoliko dokumenata.
Relikvijar koji je nadbiskupu Baranziniju uručen u povodu 50. obljetnice ređenja od posebnog je interesa jer sadrži suze koje je liječničko povjerenstvo prikupilo za njihovu kemijsku analizu. Relikvijar se sastoji od tri sloja. Dno sadrži, osim krpa koje su bile zasićene suzama, jednu od bočica koje su sadržavale suze koje je prikupila komisija i vatu koja je drugom prilikom upila neke od suza. Drugi sloj ima četiri ploče koje prikazuju događaje. Treći i najviši sloj ima kristalnu urnu u kojoj se nalazi još jedna bočica koja se koristi za prikupljanje uzoraka. Suze u njemu sada su se kristalizirale.
