“Bilo što! Ne tražim od tebe novac za siromašnu djecu, niti pomoć bolesnima, niti posao za nezaposlene niti utjehu za unesrećene. Molim te za milostinju ljubavi prema Isusu u Presvetom Sakramentu, malo topline za napuštene tabernakule. Molim te, za ljubav Marije Bezgrješne, Majke tog tako prezrenog Sina, i za ljubav tog tako neuzvraćenog Srca, da praviš društvo tim napuštenim tabernakulima” – San Manuel González.
Bole napušteni tabernakuli, prije svega spoznaja da je Isus, Sin Boga živoga, unutra.
On je zarobljenik ljubavi koji čezne za našim utjehama i našom ljubavlju. Provodi dane ljubeći ovo čovječanstvo koje ga prezire i griješi, udaljujući se od Boga, čekajući da ga netko posjeti, pravi mu društvo i pokaže mu svoju ljubav gestama privrženosti i nježnosti.
On provodi svoje dane s rukama punim obilja milosti za nas, želeći ih ponuditi nama, a mi ga malo ili nimalo posjećujemo.
Prazne kapelice
Boli vidjeti napuštene tabernakule, kapelice u kojima nema nikoga na klanjanju.
Kad bi ljudi znali tko obitava u tabernakulima diljem svijeta, pohrlili bi ga vidjeti. Ne bi Ga ostavili samog. Svi bismo se klanjali pred Isusom u svetohraništu, klanjajući se Sinu Božjemu. Kad bi znali koliko nas ljubi i želi darovati, nikada ne bi prošli pored njega bez pozdrava. Ali ne znamo, on je sam i to užasno boli.
Isusov prigovor svetoj Margareti Mariji Alacoque je jasan:
“Evo tog Srca koje je toliko ljubilo ljude i od kojega ne prima ništa osim nezahvalnosti i prezira, u ovom sakramentu ljubavi”.
Euharistija, čudo
Strastveno govorimo o Isusu u sakramentu. Veliko je čudo imati ga među nama s euharistijom… Čini mi se da je sveti Ivan Pavao II. rekao da je euharistija Božje milovanje čovječanstva.
Svakim danom sve više ljudi shvaća tu stvarnost i čini ono što je potrebno da utješi dobrog Isusa i osigura da ne ostane sam u Svetohraništu.
Užasna je to samoća
O njoj je progovorio sam Gospodin redovniku, a njegove riječi zapisane su u knjizi ‘In Sinu Jesu’: “Kad srce govori srcu – dnevnik svećenika u molitvi”
“Toliko me žalosti što su crkve zaključane i što danima ostajem sam u tabernakulu. Privukao bih duše k Svom otvorenom Srcu, htio bih da iskuse što je to prebivati u sjaju Moga euharistijskog Lica, dao bih se u intimnom prijateljstvu dušama koje su Meni privučene u Sakramentu Moje ljubavi, ali vi svećenici, pastiri duša, zaboravili ste da je držanje otvorenim svojih crkava sastavni dio vaše svete službe.
Pašio bih duše u Mojoj euharistijskoj prisutnosti, ali vi, nastavljajući zatvarati Moje crkve dušama, frustrirate i proturječite željama Mog euharistijskog Srca. Tuga je na Nebu zbog ovoga. Nije teško držati Moje crkve otvorenima i osigurati duhovne potrebe onih koji bi u njih rado ušli u potrazi za Mojim prijateljstvom. Zapreke nisu one o kojima mislite; prepreka je nedostatak vjere, gubitak vjere u Moju stvarnu prisutnost. Moji će svećenici biti odgovorni za hladnoću i izolaciju koja me je okružila u Sakramentu moje ljubavi. Kako želim vidjeti svoje crkve otvorene! Otvorite vrata Mojih posvećenih kuća i vjerujte Mi da ću ih ispuniti klanjateljima u duhu i istini!”
Isus je i Padre Piju kroz suze rekao: “Ostave me samog u noći, samog preko dana u crkvama; više se ne brinu za Oltarski Sakrament. Zaboravlja se moje Srce. Moja kuća postala je za mnoge kao kazalište za razgovor.”
Posjeti Isusa
Dragi čitatelju, sada je na tebi red. Molim te ne ostavljaj ga samog. Ne ostavljajte Isusa samog u tabernakulima blizu vašeg doma, vašeg radnog mjesta, mjesta gdje idete na odmor.
Idi i posjeti ga, pravi mu društvo, moli s njim, reci mu da ga voliš.
