Sveti Ambrozije je oduvijek bio protagonist popularnih priča i legendi. Spomendan mu se slavi 7. prosinca. Bio biskup i teolog; ubraja se među četiri najveća liječnika zapadne crkve i zaštitnik pčelara. Zašto pčelara? Pa zato što dok je još bio beba u pelenama, okružio ga je roj pčela, potpuno su ga prekrile ali ga ni jedna nije ubola, što je odmah protumačeno kao čudo. I jest.
Osim spomenute epizode s rojem pčela, postoje i druga svjedočanstva o veličini ovog čovjeka i njegovoj izuzetnoj karizmi. Na primjer, ovaj je svetac jednog dana, šetajući ulicama Milana, susreo kovača koji je imao poteškoća savijati čavle konjske uzde. Čini se da je Ambrogio u tom prepoznao čavao kojim je razapet Isus Krist; danas se na glavnom oltaru milanske katedrale još može naći čavao s raspeća koji je prepoznao sveti Ambrozije.
Ambrozije i vrag
Druga priča govori o borbi između Ambrozija i đavla, koja se dogodila u blizini rimskog stupa. Đavao je tijekom tučnjave zabio rogove u mramor, a zatim je uplašen pobjegao. Čini se da iz tih rupa u stupu (koji se nalazi na trgu ispred bazilike Svetog Ambrozija u Milanu) izlazi karakterističan miris sumpora i da se prislanjanjem uha na rupu čuje paklena škripa.
Bitka kod Parabiaga
Postoji još jedna legendarna priča koja vidi svetog Ambrozija kao protagonista: to je bitka kod Parabiaga, koja se vodila 21. veljače 1339., a u kojoj je došlo do sukoba između milanskih trupa koje je predvodio Luchino Visconti i onih iz Compagnie di San Giorgio, koju je umjesto njega vodio lažni gospodar Milana, Lodrisio Visconti. Sudbinu slavne bitke, u kojoj je četa predvođena Luchinom sa svojim nećakom Azzoneom imala glavnu riječ, presudila je, čini se, upravo ukazanjem svetog Ambrozija, koji se pojavio jašući na konju i s mačem i utjerao strah u kosti gubitničke trupe.
Ostavština
Sveti Ambrozije umro je u Milanu 4. travnja 397. godine; u nasljeđe nam je ostavio impresivnu književnu i vjersku baštinu: liturgijska djela, asketsko-moralne rasprave, komentare Svetoga pisma.
Časti ga se kao crkvenog oca i ubraja među četiri najveća učitelja zapadne Crkve, zajedno sa svetim Jeronimom, svetim Augustinom i svetim Grgurom Velikim.
Ambrozije je posebice širio i promicao zborno pjevanje: četiri su autentična ambrozijanska hvalospjeva, a koriste se prije svega u slavlju blagdanske liturgije ili tijekom molitve.
Zaštitnik je: Ambrozijanske crkve, Lombardije, Milana, Alassija, Monserrata, Buccherija, Ceramija, Vigevana, Castel del Rio, Omegne, biskupa, pčelara, onih koji obrađuju zemlju, župana.
Sveti Augustin je upoznao svetog Ambrozija i bio zadivljen njegovim propovijedima, bio je to jedan od prvih koraka u obraćenju poznatog sveca.
