Majka, ujedno i liječnica, imena Chiara posvjedočila je o čudotvornoj Gospinoj medaljici. U trenutku ozdravljenja ona je imala i viziju te je sigurna da je upravo medaljica ta koja je izvukla njenu bebu iz bolesti:
‘Dok je moja kćer bila jako mala, imala je oko 8 mjeseci, ne znamo kako, došla je u kontakt s virusom i od tada je bila u stalnim mukama. Ovaj virus koji se ne može iskorijeniti napada nasumice jedan organ pa drugi i moja djevojčica je prvo pogođena u oči, pa u nos, pa u grlo a onda i pluća, što je smrtno opasno kod tako malih beba.
Patnja i nada
Zamislite njenu i moju patnju, također zato što sam liječnik i zato što sam se osjećala bespomoćno pred ovim virusom.
Jednog sam dana, u ordinaciji koju dijelim s kolegom, otvorila sam ladicu da izvadim knjigu s receptima i ugledala nešto što svjetluca. Bila je to ovalna medaljica s likom Djevice Marije (čudotvorna medaljica).
Držala sam je među prstima misleći na svoju curicu i onda sam je vratila u gornju ladicu, moralo je to biti od kolegice i pa sam je vratila. Sljedeći put u ordinaciji ponovno mi je trebala knjiga s receptima, ponovno sam otvorila ladicu i …… opet sam našla medaljicu Djevice Marije, ne tamo gdje sam ju ostavila.
Mora da su me očaj, muka, želja da moja kćer ozdravi natjerali da uzmem tu medalju i smatram je svojom, za mene. Molila sam, mala mi je patila s plućima, nisam mogla ništa, molila sam. Tog sam poslijepodneva opet bila kod specijaliste s kćeri, čudno, izgledalo je kao da se popravilo stanje, ako ne i da je ozdravila, ali ja sam već doživjela toliko razočaranja zbog ove strašne viroze da sam se gotovo izbjegla čak i nadati.
Vizija i ozdravljenje
Moja djevojčica je bila u sobi s doktorom, čekala sam vani, otvorila sam torbu i medalja mi je pala na ruke, pomilovala sam je, podigla sam pogled prema prozoru ispred sebe koji je gledao na drveće kad, u visini svog pogleda, ugledala sam vrlo svijetao gotovo zasljepljujući oval. Zapanjena nastavila sam pokušavati gledati u ovalu dok se na njemu bistrio oblik ženske figure, a zatim, nakon trenutka, sve je nestalo. Ostale su samo grane drveća ispred mene i i ja koja zbunjujuće zurim u prozor.
Nakon par trenutaka vrata je otvorio liječnik specijalist, ozaren: – Vijest je sljedeća – započeo je – vaša je kći potpuno ozdravila. Nema riječi da vam kažem što sam osjećao, a i da sam ih htio tražiti pod svaku cijenu, ne bih ih našao.
Imam samo jednu riječ ispisanu krupno u srcu: HVALA MAJKO.’
Svjedočanstvo Chiare za talijanski medij.
