Amerika ima modernu mističarku i možda buduću sveticu stigmatu. Ona je obraćenik s mormonizma koja je uhvaćena u ekstazama satima, padala u ono što joj je rečeno da se naziva “počivanjem u Duhu” tijekom kojeg su joj navodno prikazani razni dirljivi, živopisni segmenti Isusova života i smrti. Mističarka Cora Evans, podrijetlom iz Utaha, iznijela je takve detalje u dirljivoj, često očaravajućoj knjizi, Izbjeglica s neba: Kristov mističan život., a koja je razgrabljena s polica knjižara odmah nakon objave.
Evans (1904.-1957.) prvi je put doživjela ono za što je kasnije shvatila da je bila posjeta Blažene Majke kada su joj bile samo tri godine, ali je tek mnogo kasnije ušla u Crkvu u dobi od trideset godina. Kako je rekla, “Bila sam bez Boga i religije, ali sam stekla vrlo divnog muža. Dok sam ga gledala i učila voljeti ga sve više i više, odlučila sam pomoći pronaći Boga za njega. Nakon deset godina potrage , pronašli smo Jednog Pravog Boga u Rimokatoličkoj crkvi.”
Vatikan je odobrio nihil obstat za beatifikaciju i kanonizaciju Službenice Božje, a biskupija Monterey, Kalifornija, nastavlja s istragom njezina života i spisa.
Osim vizija, ekstaza i stigmi, Evans je navodno iskusila fenomen bilokacije, mirisa ruža, poznatog kao miris svetosti, a kao što web stranica posvećena njoj kaže, “duboki spisi daleko iznad njezine razine obrazovanja sami po sebi su dovoljan temelj za proglašenje svetim. To je priča o njezinu životu s dokazom herojskih vrlina koja sve ostalo stavlja u kontekst.”
Očito, ne možemo jamčiti za sve to; na biskupiji je da donese te odluke. Može se primijetiti da je njezino pisanje o Kristovom životu, u formi poput romana, odmah intenzivno. Je li sve istina? Između dviju korica knjige nalaze se na trenutke zapanjujući detalji o liku i ulogama biblijskih osoba poput Marije Magdalene. Knjiga počinje susretom Krista i Šimuna ribara. Naime:
“Kad je Simon krenuo prema brdu Karmel i Velikom vijeću, primijetio je visokog, dobro građenog stranca kako leži na plaži i s velikim zanimanjem promatra prizor”, napisao je mistik. Činilo se da je zaintrigiran brzom poslušnošću koju su Simonu pružili njegovi ljudi te smirenošću i redoslijedom kojim su ljudi praznili velike kotlove. Kad se Simon približio, Stranac je ustao i stajao promatrajući ga. Simon se pitao tko je On i odakle je mogao doći, jer je bio sasvim siguran da Ga nikada prije nije vidio. “Tada se njegovo zanimanje ubrzalo i produbilo pod utjecajem smirenog dostojanstva ovog Čovjeka. “Kada se približio, mogao je sasvim jasno vidjeti Njegove lijepe oči i da On nije bio mornar, jer Njegove veličanstvene ruke nisu bile debele i žuljevite.
“Simon je stajao sasvim mirno kao zapanjen”, napisala je Evans. “Nikad nije čuo takav Glas, niti je ikada prije bio tako hvaljen.”
Corin dnevnik otkriva da joj je naš Gospodin povjerio odgovornost pisanja. “Mnogo je patila zbog te povlastice. Nakon iskustva ekstaze, koje je moglo trajati mnogo sati, Cora bi sjedila za pisaćim strojem i pokušavala uhvatiti priče koje su joj se otkrile. 24. prosinca 1946. Isus je otkrio misiju povjerenu Cori. Saznala je da treba promicati Mističnu Kristovu ljudskost, način molitve koji potiče ljude da žive s povećanom sviješću o Isusovoj prisutnosti koja prebiva u njihovim svakodnevnim životima. To je euharistijska duhovnost, a Isus je obećao poticati pobožnost .”
Marija Magdalena? U Evansovim vizijama prikazana je kao žena koja prije nemilog događaja opisanog u Evanđelju namjerava zavesti Isusa i dokazati da njezina nepristojna ljepota može zavesti svakoga. Planirala je, kaže knjiga, “uhvatiti Čudesnog čovjeka”. Da bi to učinila – tvrdi mistik – Marija Magdalena je dala robovima i prijateljima da pripreme velike pjenušave kade s mirisnim uljima izlivenim u goleme bakrene kupke, u kojima je odmarala satima, provodeći više sati uređujući kosu i oblačeći haljinu i blistave smaragde prije nego njezin susret s Nazarećaninom. “Od njezinih gležnjeva do koljena lebdjele su joj zlatne narukvice u obliku zmija sa širokim, svjetlucavim smaragdnim očima”, napisala je Evans jezivo.
Međutim, Krist, rekla je, nije obraćao pažnju na ljepotu Marije Magdalene. “Svi su pozorno promatrali Isusa”, kaže knjiga. “Polako je ustao na noge i suočio se s Marijom s blagim naklonom prepoznavanja. Jednim pogledom svojih očiju punih razumijevanja pogledao ju je prodorno. Zatim ih je čvrsto zatvorio kao da je vidio užasan užas.” Kad su mu drugi govorili o tome kakav je bio njezin razvratni život (bila je arapska plesačica), Isus je, u ovom izvještaju, pokazujući milosrđe od samog početka, rekao: “Zar ne vjeruješ da poznajem njezino najmanje djelovanje i želju? Znam, u njoj ima onoliko dobrote i hrabrosti koliko znate za njezinu zloću i grijeh.”
Mogu li pojedinosti poput onih koje je iznio Evans zapravo biti istinite – da Marija Magdalena nije bila samo neka ulična prostitutka ili raspuštenica, već zavodnica velikog glasa, koja se ipak ubrzo obratila putem oslobođenja? (Prvi demon izbačen iz nje, napisala je Evans, bio je duh ponosa.) Može li način na koji je upoznao Simona biti točan? Jesu li opisi onoga što se dogodilo tijekom i nakon uskrsnuća nešto što ćemo jednog dana naučiti da su činjenični? Fascinantno je kontemplirati ili barem naslutiti atmosferu ovih događaja.
Kad je uskrsnuo, kaže Evans u drugom dijelu ove opsežne knjige, Njegovo je tijelo prošlo ravno kroz kamen ispred Groba.
U knjizi postoji golemo strahopoštovanje pred Gornjom sobom na Posljednjoj večeri. Tu je opis Herodove svirepe osobnosti. Tu je Ivan Krstitelj. Sasvim sigurno možemo reći ovoliko: Cora Evans je bila fascinantna mističarka, ona čije je vrijeme možda ovdje i ona čije je pisanje, ako ništa drugo (za naše rasuđivanje), udahnulo novu živost likovima iz Evanđelja.
