Andrea Bianco iz sjeverne Italije imao je 1991. 21 godinu. Studirao je ekonomiju na sveučilištu i imao je sve: djevojku, nešto novca i vlastiti auto.
Vodio je bezbrižan život, bez velikih problema. Nije ga zanimao Krist ili Crkva, dok se jednog dana sve nije promijenilo.
Jednog poslijepodneva, dok se sa svojom djevojkom vozio kući s planina, našao se frontalno suočen s kamionom. Zbog toga se naglo okrenuo i zabio se u drvo.
Njegova djevojka nije teže ozlijeđena, ali se nije očekivalo da će Andrea preživjeti. Proveo je 20 dana u komi u bolnici u gradu Veroni, a u ustanovi je morao ostati dva mjeseca, podvrgnut je 12 operacija. Uspjeli su mu spasiti život, ali je ostao slijep.
O tim trenucima progovorio je za talijanski magazin Credere,
“U bolnicu me posjetila jedna karmelićanka. Rekao mi je: ‘Blagoslov ti imaš, ti koji križ nosiš!’ Ništa nisam razumio, htio sam mu reći: ‘Uzmi moj križ, kad ti se toliko sviđa.’ Osjećao sam se kao da je to bila provokacija. Ali onda smo počeli zajedno moliti i od tog trenutka smo započeli dugo zajedničko putovanje.”
Kasnije je Andrea počeo moliti krunicu sa svojom djevojkom Larom, koja je s njim doživjela nesreću. Molili su se za njegovo ozdravljenje.
Korak po korak na putu vjere
Ljubav između Andree i Lare postala je jača i odlučili su reći “da” za cijeli život.
Rasli su i u vjeri, posebno kada su 1998. posjetili Međugorje. Doživjeli su živu Crkvu, Djevicu Mariju osjećali su jako blizu. Andrea je rekao poruku koju je ondje primio: “‘Zaljubite se u Presveto Srce Isusovo,’ Gospa kao da nam je rekla, ‘živite za Gospodina, i vjera će ponovno procvjetati i mir će pobijediti.'”
Talent za umjetnost
Andrea je otkrio da unatoč svom invaliditetu može učiti i naučiti raditi s glinom. Otkrio je da može “vidjeti” i stvarati svojim rukama. “Zaboravili smo da ruke osjećaju, vide i opažaju veličinu svijeta”, rekao je Credereu. “Kao kad moliš krunicu: prstima je pratiš (…) Prstima osjećaš Boga.”
Predstava svoju vjeru skulpturom
Bianco je rekao da koristi različite materijale za stvaranje: glinu, mramor, drvo, broncu i u rijetkim prilikama beton.
Omiljeni materijal mu je drvo, kaže, jer ono po njemu uči strpljenju, poniznosti, slušanju i promišljanju.
Omiljena su mu djela vezana uz vjeru, znanstvenog i kulturnog karaktera, poput “Raspelo svetog platna” i “Ecce homo prema svetom platnu”.
Umjetnik ih je izradio na temelju onoga što je naučio slušajući opise sindonologinje Emanuele Marinelli.
Njegovo raspelo izrađeno u bronci bilo je neko vrijeme izloženo u katedrali u Torinu. Danas se nalazi u Dijecezanskom muzeju toga grada.
Druga skulptura je lice Krista u glini na mramornoj podlozi, trenutno u Muzeju svetog platna na Institutu Regina Apostolorum u Rimu.
Predstavlja Isusovo lice kada je prikazan pred mnoštvom i pokazuje sve rane koje se mogu otkriti analizom platna.
Bez sumnje, Andrea Bianco je pravi umjetnik vjere koji svoje iskustvo prometne nesreće, zbog koje je ponovno otkrio Krista, uspoređuje s poznatim padom svetog Pavla s konja na putu za Damask.
Ovo su neka njegova djela
View this post on Instagram
View this post on Instagram
View this post on Instagram
View this post on Instagram
