Stigme su ožiljci za koje se misli da su na nadnaravan način utisnuti nekim osobama koje Bog odabire ne po posebnim zaslugama, već po Njegovoj milost, a izgledom podsjećaju na pet rana što ih je Isus zadobio kod razapinjanja na križu. Mnogi sveci nosili su ove, medicinski i znanstveno potpuno neobjašnjive rane, a među najpoznatijima su sveti Franjo Asiški te sveti Padre Pio. No, Katolička Crkva zabilježila je samo nekoliko slučajeva laika koji su nosili stigme, a među njima je i ovaj obični obiteljski čovjek koji je svakodnevno proživljavao Isusovu muku.
Stigme na veliki petak
Stigmatičar Irving rođen je Wilsonu, gradu na sjeveru Michigana, godine 1925., u obitelji Petera i Lillian Houle. Imao je šestero braće i sestara. Obitelj je svaki dan tijekom korizme molila krunicu, a otac je poslije nedjeljne mise predvodio Križni put. Irving se po ničemu nije razlikovao od svojih vršnjaka. Nakon diplome 1944. odmah se pridružio američkim snagama u Drugom svjetskom ratu te služio u Europi, Africi i na Bliskom istoku, za što je dobio dva odličja. Uskoro se oženio za katoličku djevojku Gail LaChapelle s kojom je imao petero djece. Bio je aktivni vjernik, župljanin župe sv. Josipa i član Kolumbovih vitezova, najveće katoličke bratovštine na svijetu.
Sa 67 godina, Francisu su se na Veliki petak, 9. travnja 1993. prvi put pojavili tragovi stigmi. Vidjevši ih, pozvao je svoga brata, ujedno i svećenika vlč. Roberta Foxa (koji je poslije o njemu napisao knjigu) te mu rekao kako mu se na početku korizme tj. na Čistu srijedu ukazao Isus i rekao: „Uzimam tvoje ruke i dajem ti moje… dotakni ih.“
Svaki dan proživljavao Isusovu muku
Objasnio je kako je na Veliki petak, oteklina koja mu se mogla vidjeti na obje strane dlana, raspuknula i počeka krvariti.
Walter Casey, umirovljeni policajac kojega je ovlastio mjesni biskup da bude s Francisom sve vrijeme, svjedočio je da je svaki dan između ponoći i 3:00 sata, tijekom svih 365 dana u godini, Francis proživljavao Muku Kristovu. Svjedočio je kako mu je gospodin Francis rekao da mu je Blažena Djevica Marija 19 puta došla te mu kazala da će mnoge ljude dovesti njemu, ali i njega mnogim ljudima. No, nije to javno isticao. Prema procjenama Francis je molio polažući ruke nad više od 200 tisuća ljudi. Ljudi bi čekali satima kako bi vidjeli tada već starog djedicu sa stigmama kojima bi ih dotaknuo. No, on nikada nije tražio osobnu pozornosti, niti je primao donacije za svoj rad. Uvijek je snažno isticao da je u pitanju Božje djelo te da je on samo sluga Isusa Krista. Po njegovoj molitvi dogodila su se brojna duhovna iscjeljenja kao i trenutna fizička ozdravljenja.
Preminuo je na prvu subotu, 3. siječnja 2009. u dobi od 83 godine, a stigme je imao 15 godina. On je jedan od nekoliko laika u povijesti Crkve koji su na tijelu nosili „rane Isusove“. Dvojica biskupa Biskupije Marquette u Michiganu, mons. James H. Garland i mons. Alexander K. Sample, nisu našli nikakvu nepravilnost u njegovim djelima, te su mu udijelili svoj blagoslov.
Konferencija katoličkih biskupa SAD-a izglasala je nastavak Houleove kanonizacije. Kongregacija za kauze svetaca sada će pregledati slučaj kako bi utvrdila je li on vodio život junačke kreposti. Ako kongregacija i Papa to odobre, tada će dobiti titulu “časni”. Mogao je biti proglašen blaženim nakon dovoljnog dokaza jednog čuda, a kanoniziran nakon dovoljnog dokaza drugog čuda. Godine 2005. otac Robert J. Fox objavio je knjigu o Houleu pod naslovom “Čovjek zvan Franjo”, nazvavši ga “Franjo” kako bi zaštitio njegov identitet.
