Pogledajte kako Bog budi svijet: Ovoj ženi se hostija pretvara u meso i krv kad je primi

Julia Kim rođena je 1947. u Najuu, gradu od oko 80.000 stanovnika u blizini jugozapadnog vrha Korejskog poluotoka. Otac joj je bio učitelj kineske književnosti. Tijekom Korejskog rata, početkom 1950-ih, otac i djed su poginuli, zajedno s Julijinom mlađom sestrom. Godine koje su uslijedile bile su godine teškoća i neimaštine za nju i njezinu majku. Julia nije mogla završiti ni srednjoškolsko obrazovanje.

Godine 1972. udala se za Julia Kima, službenika u gradu Naju. Kimovi su prihvatili kršćansku vjeru u jednoj od protestantskih crkava. Rano u svom bračnom životu Julia je postala žrtva raznih teških bolesti uključujući rak. Njezin je život postao postojanje krajnje boli i patnje.

Na dan koji je odabrala da poduzme posljednji korak očajnice, muž joj nenadano dođe s posla ranije i jednostavno reče: „Pođimo danas u katoličku crkvu“. I tako su otiđoše u župsku crkvu u Najuu. Kada su stigli, obratila se svećeniku: „Oče, ako zaista ima Boga, preokrutan je. Zašto mi je dao da pijem iz ovog gorkog kaleža? Što sam učinila da sam tako nešto zavrijedila?“ Nije mogla razumjeti zašto ju je Bog tako kaznio, kada je oduvijek vodila pristojan život, pomagala nevoljnima, od onog malo što je imala uvijek odvajala za milostinju… Svećenik joj odgovori: „Gospođo, vi primate milosti putem svog tijela. Čak ni ja nisam dostojan takvih milosti. Vjerujte mi.“ Julija Kim na to reče: „Amen.“

U tom trenutku, tijelo koje je do tada bilo hladno kao kamen odjednom počne isijavati toplinom. Duh Sveti je obuze i ona se poče znojiti. U tom trenutku postala je dušom i tijelom katolkinja. Otišli su u župski dućan i kupili nekoliko predmeta: kip Majke Božje, krunicu i još nekoliko svetih predmeta.

Treći dan čula je Isusov glas: „Čitaj Bibliju! Biblija je moja živa riječ.“ Uzela je Bibliju i otvorila Evanđelje po Luki. U Lk 8,40-48 pripovijeda se o ženi koja je dvanaest godina krvarila i nitko joj nije mogao pomoći. Onda se u vjeri dotakla Isusovih haljina i odmah je uslijedilo ozdravljenje popraćeno Isusovim riječima: „Ženo, vjera te tvoja spasila. Idi u miru.“ Kasnije je pročitala i izvještaj o Jairovoj kćeri, kada mu je Isus rekao: „Ne boj se, samo vjeruj. Tvoja kćer živi.“ Julija je odmah prepoznala da se ove riječi i prizori posadašnjuju u njezinom životu. Povjerovala je u te riječi, i sa čvrstom vjerom rekla jednostavan i moćan „Amen.“ Od tog trenutka potpuno je ozdravila.

Nakon toga počela je svakodnevno odlaziti u crkvu, a s vremenom se uključila i u pokret Marijinu Legiju. Život joj je postao ispunjen radošću i ljubavlju.

Trenutak pokajanja

Bio je prosinac 1980. godine. Za vrijeme jednog molitvenog bdijenja, voditelj zajednice reče: „Noćas će netko primiti posebne milosti“. Oko 3 sata ujutro, voditelj je pitao zajednicu: „Što želite?“ Julija je tada u sebi molila: „Bože, želim duhovno rasti. Želim svoj duhovni rast.“ Kao odgovor na tu molitvu, Gospodin joj je dao živ uvid u prizore njezinog proteklog života. Najprije je vidjela sve one trenutke u kojima je bila zlostavljana, kada ju je tukao ujak, kada je radila dan i noć u tvornici bez plaće, zlostavljanja na poslu, sve nepravde koje su joj bile nanesene jer nije imala oca. Gorljivo je molila za te ljude, i tražila od Boga da im udijeli oproštenje.

Nakon toga, Gospodin joj je dao vidjeti njezine grijehe i propuste. Sve do tog trenutka Julija je smatrala da je živjela dobar život i da praktički nije imala nikakvih grijeha, pa čak ni pogrešaka. U trenutku nadahnuća njezina oholost ustupila je mjesto skrušenom pokajanju. Proplakala je od žalosti i molila Boga za oproštenje. Shvatila je da ništa drugo ne može nego mu se potpuno predati, staviti se u Njegove ruke i prepustiti se Njegovoj presvetoj volji.

Poziv na misiju

Tri dana kasnije, opet je čula Gospodinov glas. Ovaj put pozvao ju je na posebnu misiju; Julija je trebala postati sredstvo kroz koju će Bog očitovati svoju prisutnost. Julija je odgovorila parafrazirajući poznati Marijin odgovor: „neka mi bude po tvojoj volji!“

Sljedeće tri godine, Gospodin joj je uslišavao svaku molitvu. Dao joj je milost da može vidjeti nutrinu drugih ljudi, kao i poseban dar empatije prema onima koji pate. Dar empatije bio je toliko snažan da je Julija često osjećala tuđe bolove na svome tijelu – Gospodin joj je htio pokazati da biti blizu Bogu znači biti blizak Križu, i da su patnja i bol milosti koje nas približavaju Raspetomu. Sa zahvalnošću je prihvatila taj dar, i sve svoje patnje i trpljenja prikazala Bogu za obraćenje grešnika.

Najveći Julijin strah bio je onaj od oholosti i samodopadnosti. Često je promatrala prizor Isusa koji jaše na magaretu, i naroda koji mu kliče i baca svoje haljine preda nj. Siroti magarac mogao bi pomisliti da narod kliče njemu, i da bacaju haljine na put da on ugodnije gazi. Julija je često molila Gospodina da joj se nikada ne dogodi da zaboravi da je ona samo sredstvo Njegove slave. Ustrajno je molila za skrovitost i samozatajnost.

Euharistijska i druga čuda

Od tog vremena, Gospodin je na Juliji izvodio razna čuda. Nekoliko puta je teško oboljela i bila na rubu smrti, da bi uvijek iznova čudesno ozdravljala. 30. lipnja 1985. kipić Majke Božje kojeg je kupila u trenutku svog obraćenja proplakao je krvavima suzama. Često je primala poruke za sebe i svoje bližnje, a označena je i stigmama – ranama po tijelu na onim mjestima na kojima je Isus bio proboden i mučen.

Danas je Julija Kim najpoznatija po euharistijskim čudima koja ju gotovo redovito prate. Više se puta dogodilo da je na misama kojima je nazočila i na kojima se pričestila došlo do pretvorbe prilika kruha u ljudsko tijelo i krv, baš kao što se u prošlosti događalo u Lancianu, Ostini, Sieni i mnogim drugim mjestima.

Na Youtubeu može se naći prilično velik broj snimljenih čuda koji prate ovu mističarku, od kojih je možda najupečatljiviji ovaj snimak jednog euharistijskog čuda:

Prethodni članakDušo Kristova, posveti me. Tijelo Kristovo, spasi me. Krvi Kristova, napoji me. Vodo iz prsiju Kristovih, operi me. Muko Kristova, okrijepi me. O dobri Isuse, usliši me. Među rane svoje sakrij me. I ne dopusti da se odijelim od Tebe. Od neprijatelja zlobnoga, brani me. Na času smrti moje, zovni me. I zapovijedi mi da dođem k Tebi, Da Te sa svetima Tvojim hvalim. U vijeke vjekova. Amen.
Sljedeći članakFRA AZINOVIĆ U MEĐUGORJU: O Ultri i smeću se piše danima, a o mladima u molitvi se šuti