Potresno: Žena u Međugorju pričala sa svećenikom koji je umro par mjeseci prije, evo što joj je rekao

foto: flickr

“U braku sam više od 20 godina s prekrasnim muškarcem. Bio je to moj prvi brak, iako je mom mužu bio drugi (od prve žene se razveo).

Od dana našeg vjenčanja mnogo smo patili. Izbačeni smo iz naših obitelji.

Prije dvije godine umro mi je suprug i našla sam se vrlo sama. Moja me sestra pozvala da se vratim u crkvu, ali svaki put kad sam pokušala, osjetila sam nešto u sebi što me kočilo.

Bilo me sram, a osim toga, povrijedili su me svi ti ljudi koji su me izbjegavali, a u isto vrijeme govorili da vole Boga. Dakle, nastavila sam se držati podalje od Crkve.

Kad me sestra zamolila da pođem s njom u Međugorje, nisam bila oduševljena, ali sam prihvatila njezin poziv kao priliku da malo izađem iz svoje rutine.

Svakako se sjeća da sam joj rekla da mi je muka od najmanje aluzije na “molitvu”.

Htjela sam ići na izlet, nisam htjela sudjelovati na hodočašću.

No, našla sam se u Međugorju na 20. obljetnici ukazanja – u što nisam ni vjerovala!

Uvijek sam se trudila izbjeći sudjelovanje u aktivnostima koje su nam bile predlagane, posebice u svetoj misi i klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu, ali ona me sustavno pozivala da se pridružim grupi, ako to želim.

Iskrcavajući se s trajekta u Splitu, imala sam morsku mučninu i već sam mrzila i svoju sestru koja me dovela tamo, ali kada smo stigli u Međugorje, osjetila sam vrlo posebnu emociju u srcu.

Nakon razgovora s njom u autobusu, nešto duboko u meni reklo mi je da si dam priliku.

Rekla je da je Gospa došla posebno brinuti se za njezinu bolesnu djecu i ispričala mi je svoje iskustvo svog obraćenja. Također mi je rekla da ne tražim znakove na nebu, ni u prirodi, nego da pogledam u sebe, da otvorim svoje srce tijekom četiri dana koja ću provesti u Međugorju.

Stvarno sam to želila učiniti.

Kad je govorila o Brdu ukazanja (Podbrdo), osjetila sam nešto u sebi što mi je glasno govorilo da idem gore.

Istini za volju, mrzim se penjati po brdima, ali na kraju sam otišla tamo s našom grupom, moleći svetu krunicu (koju sam opet učila moliti!).

Kad sam došla na vrh, osjetila sam želju da budem sam i otišla sam do drvenog križa, osim mjesta gdje je sjedila naša grupa i tu sam ostala.

Bila sam u dubokoj koncentraciji; Nadala sam se da ću znati je li moj muž otišao u raj. Bio je dobar čovjek i molila sam za njega. Kad sam bila spremna otići, podigla sam pogled da potražim ostale u grupi, ali svi su nestali.

Užasnuta sam pogledala oko sebe da vidim ima li koga da mi pokaže put dolje.
Napravio sam nekoliko koraka i tada sam ugledala svećenika.

Pitala sam ga govori li španjolski. Na moje iznenađenje rekao je da, a onda sam ga pitala gdje moram ići da se spustim niz brdo.

Pitao me zašto želim otići, a ja sam odgovorila da sam to mjesto već vidila. Tada mi je rekao da nisam tamo da vidim to mjesto, nego da se pomolim, jer samo tako mogu istinski „vidjeti“ očima svoga srca.

Osjećao sam se vrlo ugodno s njim i odgovorila sam da sam već molila.
Ali rekao mi je da se moram više moliti.
Tada sam shvatila da razgovaram sa svećenikom na španjolskom!

Bila sam sretan što sam mogao razgovarati s drugim svećenikom, a ne s onim iz naše grupe, s kojim sam se sramila izraziti svoje misli.
Također sam se sjetila da mi je sestra savjetovala da se molim Blaženoj Djevici Mariji, da mi pošalje svetog svećenika u moj život da mi pomogne izraziti svoje osjećaje i otvoriti svoje srce.
Tada sam pomislila: “Gospa je brzo odgovorila na moju molbu!”

Pitala sam tog svećenika mogu li s njim razgovarati o sebi i počela sam mu pričati o svojim sumnjama, o svom životu, o mužu, djeci i putu u Međugorje.
Ispričala sam mu svoju duboku želju da pristupim Euharistiji i strah da ne počinim grijeh jer sam bila u braku s razvedenim muškarcem.

Objasnila sam mu da volim svog muža.
Bilo je čudno jer sam pričala i pričala, a on me slušao s nevjerojatnom pažnjom, niti me prekidajući.

Kad sam završila, pogledao me ravno u oči pogledom koji nikad neću zaboraviti, dubokim pogledom, punim suosjećanja i ljubavi, ljubavi nekoga tko je tu samo da ti pomogne.

Zatim mi je govorio o važnosti sakramenta pomirenja, koji je veličanstveni dar za nas, te mi je rekao kako je Isus raširio svoje ruke da zagrli sve naše grijehe i izliječi naša iskušana srca.

Pitala sam ga vjeruje li u Gospina ukazanja, a on mi je odgovorio da majka uvijek ide svojoj djeci, pogotovo ako su bolesna.

I rekao mi je da je čovječanstvo sada bolesno, izgubilo vjeru, ali ako počnemo moliti i postiti, i živjeti po Evanđelju, tada ćemo ući u veličanstveni svijet.

Rekao mi je da trebamo imati vjere i da će kroz molitvu vjera ojačati.

Počeli smo se spuštati niz brdo, a ja sam ubrzo nakon toga pomislila da sam mu ispričala cijeli svoj život i da mi treba njegov blagoslov i oproštenje mojih grijeha.

Pogledao me i stavio mi ruku na glavu.

Rekao mi je da potražim svećenika za ispovijed, da primim sakramentalnu ispovijed.

Pitao sam ga može li me on ispovijediti, a on mi je rekao da smo razgovarali, ali da se moram ići ispovjediti prije mise, za vrijeme molitve krunice.

Rekao mi je da potražim svećenika u drugoj od ispovjedaonica ispred crkve.

Tog sam poslijepodneva uzela krunicu koju mi ​​je dao i otišla ravno u ispovjedaonicu koju mi ​​je svećenik pokazao, nadajući se da ću ga tamo pronaći.

Ali na svoje iznenađenje, tamo sam zatekla svećenika koji je došao iz Argentine. Primila sam sakrament pomirenja.

Bilo mi je to kao melem u srcu!
Zaista sam mogla osjetiti iscjeljenje svih svojih rana.

Osjećala sam da pripadam Bogu i Isusu i počela sam plakati i plakati.

Kad sam prestala plakati, već je bilo vrijeme za pričest i prvi put nakon više od 20 godina primila sam Svetu Euharistiju, blagoslovljenu hranu!

Sjećam se priče o mani s neba i, da, cijelo sam to vrijeme hodala pustinjom bez ove divne hrane!

Te smo večeri moja sestra i ja zajedno šetale i pričala sam joj o svim prekrasnim iskustvima koja sam proživjela kad sam u printu vidjela fotografiju svećenika s kojim sam razgovarala na brdu.

Pokazala sam joj ga, rekavši joj da je to svećenik kojeg sam upoznala.

Sjećam se čudnog izraza njenog lica, a onda je bez riječi otišla s izgovorom da ide pogledati neke stvari u dućan.

Ali vidila sam da su joj se oči napunile suzama.

Danas razumijem da mi nije htjela reći tko je taj svećenik.

Ali sestra mi je kasnije rekla da je to bio otac Slavko Barbarić, sveti svećenik koji je umro u studenom na brdu Križevac.

Želim ti zahvaliti što u tom trenutku nisi ništa rekla, jer ne bih razumiila. Sada mogu otići u svijet govoriti o ovoj nevjerojatnoj ljubavi koju sam primila od mog Gospodina Isusa i o ovom nevjerojatnom daru koji mi je dala moja Majka za svoju Godišnjicu!

Sada molim, postim i svaki dan idem na misu. Odrekla sam se grijeha i grešnog života.
Ni za što na svijetu ne bih se odrekao svakodnevne pričesti nakon što sam je toliko godina zanemarivala!

Želim nadoknaditi svo izgubljeno vrijeme.”

Izvor

Prethodni članakPreko svećenika čovječanstvu! Gospa: Trčite u zaklon, stiže najpogubnija epidemija koja nosi bolest i smrt tolikim dušama
Sljedeći članakMolitva sv. Mateju u financijskim poteškoćama: Moli se diljem svijeta