Čudesna priča dolazi iz knjige “ Marijina slava ” svetog Alfonsa Liguorija:
Sestra Katarina od svetog Augustina ispričala mi je ovu priču. Margareta je počela griješiti kao mlada žena i nastavila je tako cijeli život. Istjerana je iz grada i umrla je u osamljenoj pećini bez sakramenata.
Sestra Catherine (koja je molila za mrtve) mislila je da je prokleta i nije čak ni posredovala u molitvi za nju. Četiri godine kasnije ukazala joj se patnica i žalosna je jer se nije molila za nju.
“Ja sam jadna Margaret koja je umrla u špilji. U času svoje smrti zazvala sam Majku Božju govoreći: Gospođo, ti si utočište napuštenih stvorenja. Sada sam napuštena od svih i ti si moja jedina nada. Smiluj mi se.”
Djevica mi je priskrbila milost čina kajanja. Umrla sam i spašena sam. Skratila mi je i čistilište. Sada tražim samo nekoliko misa.”
Katarina je držala mise i za nekoliko dana pojavila se duša blistava poput sunca, “hvala vam. Idem u nebo slaviti Boga i moliti ću se za tebe.”
Molitva
Moja Gospe od Milosti, predstavljam se kao ranjeni prosjak pred velikom kraljicom. Baci oči na mene. Ne napuštaj me dok me ne promijeniš iz grešnika u sveca. Znam da si ti već moja Kraljica, ali se još više posvećujem tvojoj službi služeći se riječima sv. Bonaventure. “Upravljaj mnome, o Kraljice, i ne dopusti mi da upravljam samim sobom. Zapovijedaj mi. Iskoristi me. Ukori me kad ne poslušam. Preuzmi odgovornost za moje spasenje. Od danas pa nadalje, nitko te više neće voljeti i poštovati. Ovo obećavam. Amen.”
