Nazivali su je “Malenom Arapkinjom”, Glasnicom Duha Svetoga i Ljiljanom iz Palestine. Poznata je po stigmama i mističnim iskustvima.
Marija od Raspetoga Isusa (Maria Baouardy) rođena je u Abellinu, u selu blizu Nazareta u Galileji 1846. od arapskih roditelja. Krštena je u Grčko-katoličkoj melkitskoj Crkvi, a s tri je godine ostala siroče pa ju je usvojio stric. Nakon što je odbila udaju, musliman ju je ubio mačetom i bacio u špilju. U mističnom iskustvu njegovala ju je Djevica Marija te su njene smrtnonose rane zacijeljene. Nakon čudesnog ozdravljenja ulazi u samostan, u karmel u mjestu Pau, a da osnuje nove karmele poslana je u Indiju i u Betlehem, gdje je preminula 1878. godine u 33. godini života.
Kao mlada sestra u karmelu trpjela je mnoge muke zbog stigmi te vodila teške duhovne bojeve sa sotonom. Prema svjedočenju njezinih susestara redovnica, Mariam je posjedovala iznimnu pobožnost prema Duhu Svetom. Često su je posjećivali Isus i Marija, a imala je i izvanredna mistična iskustva.
Jedna od zanimljivosti vezanih uz svetu Mariju jest da se ona ubraja u cijeli niz mistika Crkve koji su govorili o proroštvu ‘tri dana tame’.
Ovako ih ona opisuje:
“Sve države će biti potresene ratom i građanskim sukobima. Za vrijeme tame koja će trajati tri dana, ljudi predani zlu će nestati, tako da će preživjeti samo četvrtina čovječanstva.“
A ovako je papa Franjo govorio o novoj svetici na svečanosti kanonizacije na Trgu svetoga Petra:
“Iz vječne ljubavi Oca i Sina, koja u nama boravi po Duhu Svetom, snagu crpi naše poslanje i naše bratsko zajedništvo; iz nje uvijek iznova izbija radost nasljedovanja Gospodina na putu njegova siromaštva, djevičanstva i poslušnosti; i ta ista ljubav poziva nas na rast u kontemplativnoj molitvi. To je na osobit način iskusila sestra Marija Baouardy koja je – ponizna i neuka – znala davati savjete i teološka razjašnjenja krajnje jasnoće, što je plod njezina trajnoga dijaloga s Duhom Svetim.”
Sotona i sv. Miriam
Tri najmoćnija oružja protiv nas jesu; milosrđe, poniznost i poslušnost” – riječi su samog Sotone svetoj Mariam iz Betlehema.
Ona je uz dopuštenje Božje 40 dana vodila žestoku bitku sa đavlom neprestano ga pobjeđujući i dovodeći do ludila i straha u tolikoj mjeri da je đavao sam molio Gospodina da izađe iz ove bitke. Pobjeđivala ga je uporno s ova tri oružja.
Pobijedila je sve kušnje
U tom periodu Sotona je neumorno javno optuživao svetu Miriam za njene grijehe. Kako ga je pobijedila? Rekla mu je ovako: “Da, ja nisam ništa doli grijeh, ali uzdajem se u milosrđe Božje”. Sotona je na to uzviknuo: “Pa to nije moguće, ova mala ništica sve će nas pobijediti.”
Bitka je bila tako žestoka da je Sotona bio prisiljen priznati uzrok svoga poraza pa je rekao: Znate li zašto je mala Arapkinja tako jaka? Zašto je jaka? Samo zato što korača stopama svoga učitelja.
Sotona ju je iskušavao na razne načine a Miriam je stalno prokazivala njegove kušnje. U jednom trenutku Miriam je rekla: Sotono, navodiš li me da budem protiv Crkve? Ja volim Crkvu. Crkva je moja majka i ona će ti smrskati glavu. Moja Crkva neće propasti, ti ćeš propasti Sotono.
Istina o poniznosti
Sotona ju je neprestano uništavao na ovim područjima najviše na području, poniznosti, poslušnosti upravo zbog toga jer kako je sam priznao – to ga pobjeđuje i on se boji ljudi koji njeguju ove osobine.
Sveta Miriam otkriva što je poniznost i kaže: Oholost! Nju sve izluđuje, sve joj je dosadno, sve je ljuti, sve je ponižava. Oholost, sve je revoltira, sve je žalosti. Ona u ovom i u budućem svijetu donosi samo tjeskobu, , dok poniznost u ovom i budućem svijetu donosi samo radost.
Sotona je u duhovnom boju napadao Miriam upravo tu, na tom području. Bio je spreman učiniti sve kako bi je nagovorio da prigovara i pobuni se protiv trpljenja, protiv svoje sudbine i protiv Božje volje. Ukratko, sotona ju je želio frustirati. Međutim, Gospa je bila poučila Miriam poniznosti pa ju upozorila riječima: Uvijek budi zadovoljna! Poniznost se s ničime ne uznemiruje, ona je uvijek sretna!
Kako bi oblikovao svoju zaručnicu i Gospodin joj je govorio u prispodobama pa rekao: Pogledaj crva koji se nalazi pod zemljom. Dok je u zemlji, siguran je. Ali ako se pokaže, zgazit će ga. Mariam dalje kaže: Poniznost je kraljevstvo Božjeg srca. Poniznost je sa svime zadovoljna. U svom srcu posvuda nosi Gospodina. Iskrenu poniznost srca daje Bog, ali djela su potrebna. Istinski ponizni ljudi ne brinu se oko toga koliko ih drugi cijene, na koji način ih prosuđuju, na koji način ih gledaju.
Zanimljiv je i razgovor između Isusa i ove svetice, a koji ukazuje na moć poniznosti. Isus govori svetoj Miriam: Pokaži mi jednog svećenika koji traži samo mene i ne traži ništa za sebe. Onog koji se ne trudi lijepo propovijedati zbog slušatelja. Mariam mu je odgovorila: Ali Gospodine, ima svećenika. Još uvijek ima na zemlji svetih svećenika. Isus je nastavio:Kad bi se našao samo jedan koji je potpuno slobodan od samog sebe, koji ne traži ništa osim slave Božje takav bi svećenik čudesa činio. Čuda bi se stvarala u njegovim rukama. Evo, dakle goleme moći poniznosti koju ignoriramo.
Poslušnost prije svega
Drugo oružje ali i mjesto žestokog boja za Miriam bila je poslušnost. Miriam je o njoj govorila ovako:
Treba uvijek slušati, podložiti svoju volju svojim poglavarima, nikada prigovarati. Bog ne voli neposlušnu dušu koja ne pokorava vlastito mišljenje. Ne možete se cjenkati s Isusom. Ako radite za njega činite to u potpunosti. On ne voli one koji su napola. Duša koja ne daje sve jest mlaka duša i on će je ispljuniti iz usta. Gospa joj je pokazala također da nas poslušnost čuva od svih zamki sotone.
