Šokantna priča o svetoj Teodori: Povjerovala je da Bog ne vidi naše grijehe noću

Sveta Teodora se duboko kajala što je izdala svog muža, misleći da će ta noć pokriti njenu grešku.

Kad padne noć, mnogo je lakše griješiti. U iskušenju smo da mislimo da tama “skriva” naš grijeh i da Bog ne vidi što radimo.

Upravo je to vjerovala sveta Teodora, iskreno misleći da će je tama sakriti od Boga.

Sveta Teodora živjela je u Aleksandriji tijekom 5. st. Bila je udana za dobrog muža, također vjernog kršćanina.

Đavao je prepoznao svetost svete Teodore i poslao joj mnoga iskušenja. Čak je natjerao još jednog bogataša da joj pošalje darove u nadi da će na kraju biti njegova.

U početku, iskušenja nisu učinila ništa, ali je Teodorina naivna narav bila svladana kada joj je druga žena rekla: “Bog zna i vidi što se radi danju, ali što god se radi uvečer i u sumrak, Bog ne vidi.”“

Zatim se prepustila željama drugog muškarca i prije zore imala prevarila muža.

Čovjek je ujutro otišao, a kada se muž vratio s puta, Teodora je gorko plakala. Mužu nije rekla što se dogodilo, a kad ga nije bilo, otrčala je u najbliži samostan.

Posramljena onim što je učinila, Sveta Teodora se presvukla i ošišala, ušavši u samostan kao muškarac. Tu je provela nekoliko godina, čineći pokoru za grijeh koji je počinila.

Život joj je bio jako težak, čak je i vidjela muža kako prolazi na cesti, iako je on nije prepoznao. Bilo joj je previše neugodno izaći pred njega..

Dvije godine se podvizavao u teškim poslovima i podizanju za samostan, dobivši muške dužnosti. U međuvremenu, provodila bi noć u suzama i žarkim molitvama moleći Gospodina za oproštenje za njezin grijeh i da joj vrati čistoću srca. To razgnjevi dušegubnog đavola, koji vidje kako mu izmiče plijen, pa metnu u srce nekima od njezinih subrata monaha da oklevetaju službenicu Božju Teodoru. Optužili su je da je počinila blud sa ženom u obližnjem selu, a kao dokaz za svoj grijeh prikazali su čak i dijete. Ne želeći otkriti svoj pravi identitet, Teodora je šutjela pred svojim tužiteljima, te je s navodnim djetetom bila izbačena iz samostana na sedam godina. Posvojila je ovo djetete, koje zapravo nije bilo njezino.

Na povratku u samostan je još više molila i trapila se cjelonoćnim stajanjem i bdijenjem i tako očvrsnula svoje tijelo do te mjere da je postigla jedno s Bogom i ljudima. Ona je i svoje posvojeno dijete odgojila u životu u Kristu i ljubavi prema kreposti, učinivši ga uistinu svojim sinom u Duhu Svetom. Nakon što mu je dala posljednje riječi savjeta, počivala je u miru.

U tom trenutku opat samostana ugleda u viziji ženu odjevenu u sjajnu odjeću uznesenu na nebo da se pridruži zboru svetaca. On i svi monasi manastira bili su zapanjeni otkrivenjem da je Teodora živjela među njima prerušena u muškarca i nadmašila ih u asketskom radu, i plakali su zbog svojih pogrešaka i lažnih optužbi protiv nje, i slavili su Boga što je proslavio svoju službenicu, koji je postigao takvu čistoću duše i tijela.

Otkrivenje

Kada je umrla, njen muž je po Božjem nadahnuću otišao u samostan i otkrio je igumanu da je “brat Teodor” doista njegova žena. Zatim je ostatak života proveo u istoj ćeliji u kojoj je bila i njegova žena.

Priča o svetoj Teodori podsjeća nas da i sveci mogu pogriješiti. Nisu uvijek bili savršeni pojedinci i njihovi izbori nisu uvijek bili najbolji. Međutim, ono što ih izdvaja je njihova želja da ispune Božju volju i nadvladaju svoje slabosti kako bi živjeli životom kreposti.

To ne znači da trebamo trčati u najbliži samostan svaki put kada zgriješimo, ali trebamo trčati Bogu moleći ga za oproštenje.

Dobra vijest je da će nas Bog primiti u svoje naručje pune ljubavi, baš poput Izgubljenog sina o kojem Isus govori u Evanđeljima. Bog je uvijek tu, čeka nas; jednostavno se trebamo okrenuti od svojih grijeha i potrčati prema njemu.

Tragična priča svete Teodore također nas podsjeća da noć ne skriva naše grijehe. Kad jutro dođe, Božje svjetlo obasjava naše grijehe i otkriva loše plodove koje je noć donijela.

Naučimo se iz pogreške svete Teodore. Ali ako se ujutro zateknemo kako žalimo za onim što smo učinili noć prije, otrčimo u najbližu crkvu i pomirimo se s Bogom. On je tu i čeka te, spreman da te pokupi poput oca punog ljubavi, vraćajući te na pravi put do njega.

Prethodni članak‘BILO JE TO LJUDSKI NEOBJAŠNJIVO’ Izmolila sam Pompejsku devetnicu za moju potpuno paraliziranu tetu, na kraju ni traga bolesti!
Sljedeći članakSveti Ivan Pavao II o strahu od sotone: ‘Bježi kao kukavica kad izgovorimo ovo ime’