Ako se pitate otkud toliko zla u svijetu, otkud tolika tjeskoba i gnjusoba, zapitajte se koliko ljudi zapravo prima najmoćnije oružje protiv sotone. Da svi katolici svijeta prime Boga, zlo ne bi imalo snagu koju ima. Sotona osnažuje onda kad ljudi ne primaju Boga, a to je u ovim vremenima tako značajno, jer sve manje ljudi pristupa Euharistiji i tako raste moć zloga kojemu je jedini cilj, upravo to – uništiti Euharistiju.
Napad na Euharistiju
Isus prisutan u Euharistiji, naš najveći izvor Božje snage na zemlji, također je predmet neprestanih napada zloga.
Na primjer: prije nekoliko godina generalni vikar torinske biskupije vlč. Franco Peradotto, bio je uznemiren sve većim profaniranjem svete Pričesti u sjevernoj Italiji. U Francuskoj, posebno u njezinu glavnom gradu, svećenici su prisiljeni biti stalno na oprezu zbog sotonskih sekti koje kradu posvećene hostije iz crkava.
S druge strane, u Ruandi, prije nego što su naoružane bande masakrirale žene i djecu koji su tražili utočište u crkvi, njihove prve salve mitraljeza bile su usmjerene točno prema Tabernakulu. Jednom je i jeruzalemski patrijarh – nadbiskup Michel Sabah – izrazio žaljenje zbog slične vrste profanizacije koju je počinio izraelski vojnik u jednom od katoličkih hramova. Mnogi obraćeni sotonisti priznaju da je upravo oskvrenjenje pričesti glavni ritualni čin svih sotonskih sekti.
Također sotonistički bendovi obično izražavaju mržnju i prezir prema otajstvu Euharistije. Apsolutno svi ljudi koji imaju problema s demonskim utjecajem imaju problema i s ulaskom u Crkvu u kojoj je Tabernakul.
Oslobođena u trenutku
Ako Sotona napada Presveti Sakrament takvom agresijom, to je vjerojatno zato što je On uzrok njegovih najvećih neuspjeha. U jednoj od knjiga preminulog oca Emiliana Tardiffa nalazimo zanimljivu epizodu:
“Tijekom Kongresa obnove u Duhu Svetom dovedeni smo do žene koja je dvadeset godina patila od đavolskog ugnjetavanja. Nijedan psihijatar ili psihoterapeut nije je mogao osloboditi. Molili smo nad njim oko tri sata, ali bezuspješno. Tada mi je palo na pamet da je odvedem pred pročelje tabernakula. Rekao sam joj da se ne možemo nositi s njezinom situacijom …
Naredio sam joj da nasloni glavu na tabernakul, a sam sam pozvao milost: „Gospodine, oslobodi je, jer ne znamo što bismo s njom!“
Potpuno je i trenutno oslobođena. Svećenik koji me pratio uzviknuo je: “Sad zaista vjerujem u stvarnu Prisutnost!”
Sveti Bernard više je puta oslobađao one koji su robovali djelovanjem Zloga jednostavnim pokazujući im posvećenu Hostiju izbliza.
Sv. Ivana od Križa govori o slučaju izvjesne Marije Vichés, koja zbog sotonskog ugnjetavanja nije mogla ući u crkvu ali nakon što je primila Pričest, povratila je potpunu slobodu.
Sveti Franjo Saleški o oslobođenje 400 ljudi euharistijom
Povijest Crkve obiluje ovom vrstom svjedočanstva o čudesnoj snazi Euharistije. Vrijedno je govoriti o njima, počevši od svetog Franje Saleškog. Početkom 17. stoljeća imenovan, našao se u okruženju u kojem dominiraju kalvinisti, neprijateljski raspoloženi prema vjeri u stvarnu prisutnost Krista u euharistiji. Dovedeno mu je sve više ljudi koji su robovali snagama zlog duha. Nedostatak primanja euharistije nije bio bez posljedica.
Broj slučajeva opsjednuća je rastao. Međutim kad su ti su ljudi primili svetu pričest događala su se čudesna ozdravljenja. Na taj je način oslobođeno više od četiristo ljudi.
„Da, mnoge od tih nevinih duša obraćaju mi se; Dajem im Presveti Sakrament, blagoslivljam ih i kažem: idite s radošću, jer vas je napustila vaša patnja kazao je sveti Franjo Saleški.
Već je sveti Ivan Kasijan 432. godine preporučio davanje svete pričesti ljudima koje muči Sotona.
Demon ubacuje sumnje u stvarnu prisutnost Isusa u Euharistiji
Neobičan događaj zbio se i životu svetog Petra iz Verone – neumornog branitelja vjere Crkve protiv Manihejaca, sekte koja je miješala elemente kršćanstva s doktrinama drevnih perzijskih mitova.
Sv. Peter je imao naviku boraviti kod svog prijatelja izvan Milana, koji je bio revan katolik, međutim prilikom jedne posjete taj se prijatelj promjenio i nazvao ga katolikom i neprijateljem istine. Pozvao je Petra u hram gdje se ukazivala neka lijepa dama a koja im je navodno rekla: „Sine moj, varaš se; vidite, prava je vjera ovdje, ne kod katolika. Ja, Majka Isusova, kažem vam ovo! ”. Čuvši ovu priču, Petar iz Verone odgovorio je: “I ja ću postati manihejac ako na isti način vidim Gospu.”
Sastanak je zakazan za sljedeći dan. Svi prisutni upali su u trans i uskoro im se pred očima pojavio lik lijepe dame koja je stajala na oltaru.
U tom je trenutku Petar je uzeo hostiju posvećenu tijekom jutarnje mise, podigao je i rekao: “Ako si stvarno Majka Božja, klanjaj se svom Sinu!” Ukazanje je odmah nestalo, a iza žene ostao samo oblik dima.
Jedan katolički svećenik, otac Lamin, imao je problema sa Sotonom koji ga je maltretirao dok je slavio euharistiju. Iskusio je patnju zbog sotonske mržnje prema euharistiji i svećeništvu.
“Kad duša prestane moliti”, rekao jee Sotona svećeniku, “počinjem je smatrati svojom.” Prestani moliti i prestat ću te maltretirati! ” Svećenik je bio umoran i očajan od napada.
Jednog jutra, dok je misa počinjala, na drugoj strani oltara pojavio se zli duh. “Ovdje je da bi mi se rugao u lice ” , rekao je svećenik, govoreći Sotoni: “Jutros neće biti svete mise! ” Iznenada je čuo snažni glas Gospodnji koji mu je rekao: Služi misu!
Demon je odmah nestao, a ovaj svećenik je rekao: “Naučio sam lekciju, Gospodine. Moram činiti suprotno od onog što demon zahtjeva.”
U trenutku pretvorbe očituje se Kristova moć koja izaziva nemir demona
Sličnu pouku vjere u moć euharistijskog kruha imao je i fra Jacques Verlinde, koji je prošlosti je bio nadaren i uspješan “iscjelitelj”, koristeći magiju, visak i druge atribute “terapeuta” u službi oca laži.
Čak i nedugo nakon obraćenja, nije se rastao od nekih postupaka koji su se smatrali bezazlenima i čak korisnima za liječenje od raznih bolesti.
Jednog dana, za vrijeme svete mise, kada je upirio pogled u Hostiju koja je podignuta tijekom pretvorbe, osjetio je iznenadni tok gnjusnih i uvredljivih riječi za Gospodina. Iznenađen time, javio se svećeniku odmah po završetku liturgije.
Nakon razgovora s njim shvatio je da upotreba viska i magije dovodi do porobljavanja od strane zlih duhova. Sam trenutak transupstancijacije – očitovanje je pobjedničke Kristove prisutnosti te je otkrio u njemu slabost koja se sastoji u istodobnom služenju dvojici gospodara.
Zapravo, kao što otac Verlinde priznaje, ovo ga je iskustvo navelo da potpuno napusti upotrebu viska i magije, a sve je rezultiralo i svećeničkim pozivom. Nekoliko je godina otac Verlinde vodio procesije Tijelova s Presvetim sakramentom ulicama južne Francuske – sa svojim duhovnim kćerima i sestrama, bivšim prostitutkama i bivšim “iscjeliteljima” koji su oslobođeni po živom Bogu u Euharistiji.
Otac Andrzej Trojanowski
