Brojna su proročanstva u životima svetaca tijekom stoljeća. Čini se da njihova primarna svrha da kako bi usmjerili duše bliže Bogu putem upozorenja na buduća pitanja i događaje.
Sveti Antun Maria Claret bio je jedan od takvih svetaca. Imao je dar proroštva. Rođen je kao peto od desetero djece u Španjolskoj, pokrajini Katalonija. Zaređen za svećenika djelovao je kao misionar i propovjednik prvo u ruralnim dijelovima Španjolske a kasnije i u Srednjoj Americi te na Kubi. Na Kubu ga je, zbog tadašnje osobite duhovne potrebe, pozvao sam Papa i postavio ga nadbiskupom, znajući za svetost i njegove vrline o kojima se naširoko govorilo.
U roku od nekoliko godina zbog njegovog izvanrednog primjera siromaštva i pobožnosti mnogi su se ljudi obratili, no neki nisu htjeli slušati ili cijeniti dar koji im je dan u izvanrednoj osobi nadbiskupa Clareta.
I tako im je Bog dao znak — Bilo je 8:30 ujutro 20. kolovoza 1853. godine, kada je najgori potres u sjećanju Kube pogodio Santiago. Svakodnevno, nekoliko tjedana, jedan je nemilosrdni potres uslijedio za drugim, čak pet potresa u jednom dan treslo je grad i periferiju, a potres nije poštedio gotovo ništa.
Samo u nazočnosti ovog svetog nadbiskupa, stanovnici Santiaga mogli su iznjedriti nadu u izbavljenje od ove grozne pošasti. Mnogi su počeli moliti svetog Antuna za njegov zagovor i on je, zaustavio, koliko je poznato barem jedan potres pritiskujući svoju svetu ruku na zemlju.
Međutim, po Božanskom nadahnuću znao je da su zemljotresi Božja volja i izjavio je: “Bog čini to s mnogima od nas kao što majka protresa lijeno usnulo dijete,” objasnio je svetac dodajući: “Protrese mu krevet da ga probudi i natjera da ustane. Ako ni to ne uspije, izvuče ga silom. Dobri Bog čini isto sa svojom djecom koja spavaju u svojim grijesima. Potresao je njihove krevete, odnosno kuće, ali poštedio im je živote. Ako ih ovo ne probudi i ne uzrokuje da ustanu, udarit će ih kolerom i kugom. Bog mi je ovo dao do znanja. “
Unatoč tome, činilo se da su mnogi zaboravili njegovo proročanstvo. Prošao je jedva mjesec dana, kad je izbila kolera, šireći se brzinom i užasom pakla. Sveti je slučajno bio odsutan na propovjedničkoj misiji i požurio je kući kako bi došao svom pogođenom stadu moleći se i radeći svim sredstvima za njihovu duhovnu i tjelesnu dobrobit.
U roku od tri mjeseca kuga je odnijela gotovo tri tisuće života, odnosno jednu desetinu stanovništva Santiaga. I dok je stvarnost takve ljudske bijede carevala, blaženi Klaret, imao je daleko veću utjehu znajući da uz pomoć svojih vjernih svećenika u tim pošastima nije izgubljen niti jedan jedini život bez utjehe posljednjih sakramenata.
Svaka sličnost s današnjom situacijom je zapravo zapanjujuća. Ovo je primjer iz kojeg treba učiti. Probudimo se i obratimo se od grijeha svojih.
Sveti Antune Claret moli za nas.
