Donedavno ih je bila šačica. Danas su to nekoliko tisuća ljudi koji se dinamično razvijaju u nacionalnom pokretu. Zajednicu Marijini ratnici osnovao je 2015. godine vlč. Dominik Chmielewski u Lądu na rijeci Warti. U početku je okupljala desetak muškaraca koji su, potaknuti svojom duhovnom skrbnicom, željeli povjeriti svoje živote Kristu po Marijinim rukama. Danas je u pitanju pokret od više tisuća muškaraca s krunicama, a koji su javnim molitvama krunice diljem Poljske uzdrmali čitav svijet i proširili Marijin poziv muškarcima u 33 zemlje svijeta.
Zašto odrasli muškarci posežu za krunicom? Što je ova molitva promijenila u njihovim životima? Upoznajte nevjerojatna svjedočanstva onih koji Majci Božjoj duguju novi život, piše Aleteia, poljsko izdanje.
Marija mi je dala slobodu. Damjanovo svjedočanstvo
Tata nije imao vremena za mene, često je dolazio s posla pijan. Sve probleme rješavao je batinama. Moje samopoštovanje je bilo na nuli, osjećao sam se kao izopćenik. Počeo sam piti, pušiti cigarete i marihuanu, i stalno sam tulumario u susjedstvu. Počeo sam se družiti s ljudima iz podzemlja, dilati drogu, bio ovisan o pornografiji, masturbaciji, računalnim igrama i televiziji.
Duhovni proboj dolazio je u fazama. U ožujku 2019. naišao sam na propovijedi vlč. Dominika Chmielewskog i fr. Piotra Glasa. Zamolio sam Majku Božju da me ponovno rodi. Počeo sam prakticirati molitvu krunice, razmišljati o otajstvima života njezina Sina, činiti pokoru, moliti ponizno, postiti o kruhu i vodi.
Apsolutni iskorak dogodio se 8. prosinca, na svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Tada smo se supruga i ja dali u njeno vodstvo. Marija je postala žena mog života. Mogao bih je pisati, pričati, slušati o Njoj cijeli dan. Stavljam Gospodina Isusa i prelijepu Mariju na prvo mjesto u svom životu.
Od travnja 2019. potpuno sam ostavio marihuanu, alkohol i cigarete. Marija me oslobodila i računalnih igrica, filmova, nasilja i agresije. Od rujna 2019. sudjelujem u životu zajednice Marijinih ratnika u Bełchatówu. Zajedništvo s braćom i redoviti formacijski sastanci pomažu mi ojačati u vjeri, nadi i ljubavi.
U lisicama Marije: Ernestovo svjedočenje
Droga je za mene bila drugi svijet. Upoznao sam tipa na poslu – tada sam ga tretirao kao prijatelja. Ponudio mi je kokain da mi bude bolje. To je bio početak moje ovisnosti koja je počela gutati moju svakodnevicu.
Čak sam i za Božić morao povući crtu da bih smogao snage sudjelovati. Dobro sam se zakamuflirao. Bio sam narkoman u odijelu: ni moja žena Ania, ni naša kći Karolina, ni Jakub, Julianna i Liliana nisu imali pojma da je glava njihove obitelji uronjena u bijelu smrt.
Jednog sam dana u mislima vidio kratki film u kojem sam gubio sve: ženu, djecu, dom, posao. Rekoh sebi i Zlu: Dosta! Cijelim sam putem molio Boga za pomoć i bojao se da mi neće pomoći, da je prekasno. Vratio sam se kući i odmah zamolio Aniu za razgovor. Ispričao sam joj svoju “avanturu” s drogom. Priznao sam da sam narkoman.
Iz njezinih usana sam čuo da je neko vrijeme sumnjala na to, ali je zamolila Blaženu Djevicu Mariju da mi pomogne ili … da me odvede natrag k sebi.
Pitala je: “Gdje je krunica koju sam ti dala?” Obećao sam joj da je više nikada neću ispustiti iz ruke i otišao sam moliti na nju, iako sam još uvijek bio drogiran. Navečer sam se ‘okovao u lance’ krunice kao rob Marijin, koju sam dobio od Anije.
Sutradan sam se probudio kao druga osoba. Nema žudnje za drogom – nema žudnje kojom sam mjesecima robovao. Postao sam ovisnik o Božjoj prisutnosti. Čist sam od te noći. Svijet je postao ljepši, svakodnevica lakša – čak su i tuge i neuspjesi postali slađi. Nakon ovog iskustva poželio sam upoznati Krista kroz Marijine oči i pridružio sam se zajednici Marijinih ratnika. Od tada redovito sudjelujem na regionalnim i državnim susretima.
Do kraja mojih dana. Norkovo svjedočenje
Judo je moja strast već osamnaest godina. Ova lijepa i časna borilačka vještina oblikovala je moj život i moj karakter. Proveo sam četiri godine u poljskoj reprezentaciji. Moj najveći uspjeh je brončana medalja ekipnog Europskog prvenstva i nekoliko naslova prvaka Poljske.
Sve što sam znao o Bogu bilo je da je dobar, i to minimalno znanje bilo mi je dovoljno da prionem uz Njega. To se poklopilo s iskustvom životnog kraha. Prekinuo sam sa svojom djevojkom. Cijeli mi se svijet srušio. Pao sam u depresiju, budio sam se u stanjima tjeskobe. Moju svakodnevicu pratio je strah i neopisiva neizvjesnost što će se dogoditi. Imao sam noćnu moru.
Tada sam iz dubine duše zazvao Boga. I danas se sjećam ovih riječi: “Gospodine Bože, ako jesi, učini nešto s mojim životom. Ozdravi njih, ozdravi mene” – i dodao rečenicu koja sada uzima danak: “A ja ću tebi služiti do kraja svojih dana”. Ove su me riječi dovele do zajednice Marijinih ratnika – najveće pustolovine mog života. Nisam mislio da ću u momcima koji mole krunicu vidjeti hrabrost i istinsku, živu vjeru u Crkvu .
