Tri čuda svetog Leopolda Mandića koja su odjeknula svijetom: Spriječio ženi amputaciju noge, pred očima liječnika

Znanost je morala podići bijelu zastavu pred tri čuda koja su se dogodila po zagovoru svetog Leopolda Mandića. Riječ je o neobjašnjivim iscjeljenjima koja su se dogodila nakon zazivanja fratra kapucina. Spominju se u knjizi “Leopoldo Mandić – Mali brat koji je želio sve u raj”.

Prvo čudo

Prvo čudo datiralo je iz rujna 1946.: gđica Elsa Raimondi, rođena u Cavazza di Lusia u pokrajini Rovigo 30. lipnja 1922., operirana je od upale slijepog crijeva i ingvinalne kile 6. siječnja 1944. Dvije godine kasnije, pod groznicom i napadnuta bolovima, podvrgnuta je još jednoj operaciji. Ovog puta radilo se o ozbiljnom obliku tuberkuloznog peritonitisa, pa je poslana kući s lošom prognozom. Seoski joj je župnik govorio o ocu Leopoldu i potaknuo je da mu se moli.

Devetnica svetom Leopoldu

Dana 30. srpnja djevojka je počela recitirati devetnicu cappuccinu, moleći ga da posreduje kod Gospe. Na kraju devetnice Raimondi je tvrdila da je vidjela Leopolda koji je na pitanje hoće li ozdraviti 12. rujna – na dan bolesnika, u sklopu godišnjih slavlja svetišta – odgovorio: “Da, da, da” .

“Više nisam bolesna”

Djevojka je, s pogoršanjem bolesti, prevezena u svetište 12. rujna. Ali liječnik ju je odmah vratio kući, ne mogavši ništa učiniti. Predvečer je čula glas koji joj je hitno naredio da ustane iz kreveta. I poslušala je, govoreći svojim ukućanima: “Nisam više bolesna, nisam više bolesna: ozdravila sam!” Vidjela sam, patera Leopolda…”.

Klečeći pred tabernakulom

Elsa je dojurila u crkvu, praćena svojevrsnom povorkom seljana koji su htjeli vidjeti što će se dogoditi. Čudesno ozdravljena je dugo molila na koljenima ispred Svetohraništa, a zatim se pješice vratila kući. U znak zahvalnosti posvetila je svoj život pomaganju siročadi okupljenoj u “Piccola Casa di Padre Leopoldo” u Rovigu.

Drugo čudo

Nakon zdravog i marljivog života Paolu Castelliju, rođenom 2. ožujka 1902. u Pagnano di Merate u pokrajini Lecco, srušio se svijet: u nedjelju 4. ožujka 1962. ujutro, kad se vratio s mise, napali su ga jaki bolove u trbuhu. Hitno je hospitaliziran u bolnici Merate, dijagnosticirana mu je perforacija želuca te je podvrgnut hitnoj operaciji.

Smrt nije stigla

No, tijekom operacije kirurzi su otkrili trombozu s opsežnim infarktom tankog crijeva. Operacija je obustavljena jer se više nije imalo što učiniti, a iste večeri župnik mu je udijelio bolesničko pomazanje. Unatoč svim izgledima, smrt Paulu nije stigla. Njegova supruga, koja je dugo bila vjernica oca Leopoldu, pričvrstila je medalju Sluge Božjega na košulju svoga muža. A tijekom operacije povukla se u kapelu na molitvu i nastavila je moliti sljedećih dana, sigurna da će biti uslišana.

Četiri dana nakon operacije, žena je svom mužu izmolila dvanaest Očenaša. Tek što ih je završila, njezin muž je povikao: “Bolestan sam, bolestan sam, umirem!” U tom trenutku gospođi nije preostalo ništa drugo nego uzviknuti: “Gospodine, budi volja tvoja “.

Klinički izliječen

U isti čas Castelli stane vikati: “Izliječen sam, izliječen sam: nemam više ništa!” Nakon što je proveo mirnu noć, ujutro ga je liječnik našao posve izliječenog, što je bilo čudo. Poslan kući, nastavio je puni život u polju. Zahvaljujući tim dvama čudima, papa Pavao VI., 2. svibnja 1976. godine proglasio je Leopolda Mandića blaženim.

Treće čudo

U godini milosti 1977. dogodilo se čudo koje je svetog Leopolda Mandića uzdiglo na slavu oltara. Dobitnica čuda je Elisabetta Ponzolotto, rođena u pokrajini Trento 20. kolovoza 1925..

Dana 15. ožujka primljena je u bolnicu Ala zbog srčane gripe. Liječnici su dijagnosticirali postembolijsku ishemiju lijevog donjeg uda. Kontinuirani tretmani bili su dovoljno neučinkoviti da izazovu gangrenozni proces u prstima lijeve noge.

Amputacija noge

U podne 27. ožujka, nakon konzultacija, liječnici su odlučili amputirati nogu kako bi spasili život pacijentice. Elisabetta je rekla da iz posebnih razloga neće prihvatiti operaciju.

Elizabethina službena izjava

Evo iskaza Elisabette Ponzolotto na suđenju:

“Kad su mi liječnici rekli da, da bih se spasila, moram amputirati nogu, odgovorila sam da trenutno neću prihvatiti operaciju, jer čekam odgovor od svoje osobe od povjerenja, a mislila sam na blaženog patera Leopolda. Pojačala sam molitvu blaženiku, uvijek držeći njegovu sliku s relikvijom na bolnoj nozi. Potpuno sam mu se povjerila s najvećim povjerenjem, dapače sa sigurnošću da ću biti saslušana. Stalno sam ponavljala: „Oče Leopoldo, pomozite mi, pomozite mi“. Čuo me je. U jednom trenutku, dok je medicinska sestra izašla, a ja sam bila u sobi, sjedila na krevetu, naslonjena na jastuke, vidjela sam kako ulazi mali kapucin fratar bijele brade. Odmah sam ga prepoznala. Bio je to otac Leopold. Pogledao me i nasmiješio se. Obišao je krevet, pogledao nogu i rekao: “Znam da mnogo patiš i da ćeš morati podnijeti mnogo boli, ali noga će biti spašena”. Odgovorila sam: “Rado prihvaćam sve ovo, samo da spasim nogu”. Nasmiješio se i polako izašao kroz vrata. Briznula sam u plač. Bolovi u nozi su nestali, osjetila sam da se ugrijala i da je mogu pomaknuti».

Odluka liječnika

Tako su liječnici ustanovili da su dan ranije na konzilijumu procijenili da je potrebna amputacija noge, a dan poslije više nije bila potrebma. Gospođa Ponzolotto vratila se kući, nastavivši s kućanskim poslovima, a noga joj više nije patila.

Koji je gledao u čuda

Tri čuda svetog Leopolda Mandića ispitali su crkveni sudovi u Padovi, Milanu i Trentu, a predstavljena su u Rimu Papinskom liječničkom vijeću koje je za pojedinačne slučajeve ocijenilo da je ozdravljenje “trenutačno, savršeno, trajno, naravno neobjašnjivo”.

Dana 2. svibnja 1976. papa Leopoldo je proglašen blaženim od strane pape Pavla VI., a 16. listopada 1983. godine svecem ga je svečano proglasio budući svetac papa Ivan Pavao II.

Molitva bolesnika

Dragi sveti Leopolde, ti si uvijek pomagao i tješio one koji su ti se utjecali u svojim duhovnim i materijalnim potrebama. Potaknut velikim pouzdanjem i ja se utječem tebi koji si tako bogat dobrostivošću i velikodušnošću.

U svome si životu iskusio nemir i nevolju življenja s tumorom: budi uz mene. Ti poznaješ moju tjeskobu i strepnju: priteci mi u pomoć. Podupri moju vjeru, ojačaj moju nadu, izmoli mi milost da se mogu nositi s mojim trpljenjima i podnijeti lijekove za ovo zlo koje me snašlo te da ovu kušnju prebrodim u pozitivnom duhu. Zagovaraj me kod Oca kako bi moje srce našlo mir i pravi spokoj. Daj da uzmognem, zahvalna srca, zahvaljivati milosrdnom Bogu kojega si ti sâm nazvao “liječnikom i lijekom”.

Golema čuda Male Terezije šire se svijetom: Djevojčica ozdravila od sljepoće nakon što ju je vidjela pored kreveta, ali to je tek početak

 

Prethodni članak‘Bože daj smisao mom životu’, zavapila je iskreno sveta Hacijenta i Bog ju je odmah uslišio! Doživjela je lažno obraćenje koje je pouka današnjem svijetu
Sljedeći članakIsus se ukazao i poslao uznemirujuću poruku: ‘Dvadeset stoljeća vam dajem ovaj znak! Kakva je bila korist?’