Ukazanja u Lausu trajala su 54 godine i odobrena su 2008. godine. Presveta Djevica u ovim vremenima često silazi na Zemlju, zbog hitne potrebe za obraćenjem grešnika.
A jedno od mjesta koje je danas referentno za taj napor je Međugorje, koje je postalo ono što nazivaju ispovjedaonicom svijeta. I vatikanske vlasti, iako su se protivile ukazanjima, morale su priznati milost i hodočasnike koji tamo dolaze i odobriti hodočašća u Međugorje.
I tako dugotrajna ukazanja kao u Međugorju ipak nisu novost, već su se dogodila u 17. stoljeću u francuskim Alpama. Ukazanja Gospe od Lausa odobrena su tek u 21. stoljeću i postala su najduža u povijesti, trajala su čak – 54 godine.
Zanimljivo, i tu je bila ista atmosfera kao u Međugorju, obraćenja, ispovijedi, čuda, ozdravljenja i povremeni progoni biskupa, izmjenjivani trenucima milosti.
Ovdje ćemo govoriti o ukazanjima Gospe od Lausa Beniti Rencurel, koje je Gospine poruke dala, čudima koja su se dogodila, progonima, ulozi koju je imala vidjelica i njezinim sličnostima s Međugorjem.
Najizrazitiji element Međugorja danas je to što je postalo veliko mjesto hodočašća, obraćenja i prozvano je ispovjedaonicom svijeta. To je mjesto gdje Gospa spašava hodočasnike od grijeha i odatle snažno poziva grješnike. Događaju se i mnoga ozdravljenja, a kako je to uobičajeno kod ukazanja, redovito ga napadaju laici i klerici.
To je također mjesto proročanstava, koja još uvijek stoje, ali danas je naglasak Kraljice mira poziv na obraćenje, kao što pokazuju njezine poruke posljednjih godina.
A između druge polovice sedamnaestog stoljeća i prve polovice osamnaestog dogodilo se nešto slično u francuskim Alpama.
Benita Rencurel primala je posjet Djevice, danas zvane Gospa od Lausa, 54 godine, i to se smatra najdužim ukazanjem u povijesti.
I tek 2008. odobrio ga je biskup, kao i Vatikan, postavši 12. centralno odobreno ukazanje u cijeloj povijesti.
U Lausovim ukazanjima nalazimo iste elemente poziva na obraćenje grješnika kao u Međugorju, poziva na ispovijed, na molitvu svete krunice, velike količine ozdravljenja, vidjelica koja tijekom svog života osobno prima hodočasnike, napadi u raznim vremenima od strane dijela svećenstva, biskupa i đavla, te razne nadnaravne manifestacije, uključujući i poznate mirise Lausa koji prožimaju ovo područje, sve do danas.
Gospa je rekla Beniti odmah u početku: “Molila sam svog sina za obraćenje grješnika Lausa i On mi je to dao.”
Dvije godine nakon početka ukazanja, izbrojano je 120 tisuća hodočasnika, što je bila ogromna količina za ono vrijeme i teškoće u dolasku do mjesta, izoliranog sela u planinama, 900 metara nadmorske visine.
Ukazanja su se dogodila između 1664. i 1718. godine, kada je umrla vidjelica, koju su svi priznali kao sveticu zbog žara molitve, strpljivosti i slatkoće u dočekivanju hodočasnika.
Danas je časna i njegova kauza za beatifikaciju je otvorena.
Benita Rencurel rođena je 1647. godine u vrlo siromašnoj obitelji, čiji se položaj pogoršao smrću njezina oca kad je imala 7 godina.
Budući da u mjestu gdje je živjela nije bilo škole, Benita nikada neće moći naučiti čitati ni pisati.
Jedinu pouku dobila je kroz nedjeljnu misnu propovijed, iz koje saznaje da je Marija najmilosrdnija Majka Božja, što u njoj budi želju da je vidi.
I jednog dana u svibnju 1664., Benita je radila kao pastirica za neke susjede seljake i molila krunicu.
Kad ugleda prelijepu Gospođu na stijeni kako u naručju nosi dijete jedinstvene ljepote.
Između njih se uspostavlja dijalog, gdje čak i Benita uzima dijete u naručje.
Četiri mjeseca Gospa se ukazuje svaki dan, s velikom bliskošću razgovara s mladom ženom, odgajajući je za njezino buduće poslanje.
Dana 29. kolovoza, Benita pita posjetiteljicu kako se zove, a ona odgovara: “Zovem se Maria.”
A kasnije će joj reći da kada je želi vidjeti neka ode do kapelice koja se nalazi u selu Laus, 5 kilometara od njene kuće, a on će joj pokazati put kojim treba ići.
A nekoliko mjeseci kasnije reći će joj,
“Želim da se na ovom mjestu sagradi velika crkva sa zgradom za svećenike koji tamo žive.
Crkva će biti izgrađena u čast Moga ljubljenoga Sina i Mene.
Cilj ove inicijative, koja će se brzo provesti, jest pokrenuti kršćane na put obraćenja, osobito po sakramentu ispovijedi.
“Ovdje će se obratiti mnogi grešnici i ja ću se ovdje često pojavljivati”.
Tijekom zime 1664.-1665., Benita je vrlo često odlazila u Laus, gdje je svaki put vidjela Djevicu, koja joj je preporučila da “stalno moli za grešnike”.
Vijest o ukazanjima širi se među seljacima. A od blagdana Svetog Josipa, 19. ožujka, hodočasnici počinju hrliti Gospi od Lausa.
Mnogi od njih dobivaju milosti po njezinu zagovoru, te se dolaze ispovjediti i odlučiti promijeniti svoj život.
U rujnu 1665. generalni vikar biskupije Embrun, Antonio Lambert, veliki protivnik ukazanja, pokreće istragu i slavi misu nakon što je završio ispitivanje vidjelice.
A Catalina Vial, žena koja pati od ozbiljne živčane bolesti zbog koje joj pete dodiruju donji dio leđa, sada može ispružiti noge, osjećajući se izliječenom, na kraju devetnice u kapeli.
Čuje se uzvik “Čudo!”
Biskup Lambert ispituje čudesno izliječenu ženu i svjedoke, a zatim izjavljuje: “ovdje je prst Božji.”
Bila su to druga vremena, kada nevjerica svećenstva nije bila tako raširena.
Djevica naviješta Beniti da će ulje iz svjetiljke u kapelici pred Presvetim ozdraviti bolesnike koji ih namažu ako se s vjerom pribjegnu njezinu zagovoru.
I u kratkom vremenu dogodila su se mnoga ozdravljenja koja traju do danas, kada se Lausovo ulje predano primjenjuje. I još jedan čudesan fenomen su mirisi u Lausu.
I sama je vidjelica više puta ispuštala te tajanstvene mirise, osobito u vrijeme svoje ekstaze.
Ali najčešća je njegova manifestacija u svetištu i na tom području nalazi se do danas.
Djevica također traži od Benite da opomene žene i djevojke sa skandaloznim životima, nepravedne ili zle bogataše, svećenike i redovnike koji su nevjerni svojim svetim obvezama.
Ali te kritike izazivaju protivljenje klera i pokreće se nova istraga. Kako joj Gospa kaže,
“Hrabro, kćeri moja! Budi strpljiva… dragovoljno ispuni svoj zadatak… ne osjećaj nikakvu mržnju prema Lausovim neprijateljima”.
Između 1669. i 1679. Benita je imala i pet ukazanja Krista, koji joj se otkriva u stanju patnje.
I jednog petka u srpnju 1673., naš Gospodin, sav u krvi, kaže mu:
“Kćeri moja, prikazujem se u ovom stanju da ti sudjeluješ u bolima moje muke”.
I od tog trenutka, svakog četvrtka navečer do subote ujutro, kroz 15 godina, ona će doživljavati muku našega Gospodina u vlastitom tijelu.
Godine 1672. smrću biskupa Lamberta započelo je razdoblje od dvadeset godina velikog progona Benite i ukazanja u Lausu. Ali unatoč tome, do 1684. Lausovo hodočašće je na vrhuncu i hodočasnici postaju njegovi glasnici izvan regije.
Ali nakon tog vremena uspjeha slijedi drugo vrijeme nevolja i tame. Benita trpi snažna iskušenja protiv pouzdanja u Boga i čistoću.
Zloduh je napada čak i fizički, no ona se uspijeva oduprijeti sklonivši se u molitvu.
A u napadu demon će joj reći da je Ona uzrok što je izgubio toliko duša.
Počevši od 1700., Beniti je zabranjeno razgovarati s hodočasnicima, a njezin je ugled ugrožen.
Naposljetku, 1712. godine biskup je povjerio hodočasnike koji su dolazili u svetište na brigu zajednici svećenika Gardista , duboko religioznoj skupini zdravog nauka i potaknuti žarkom željom za apostolatom.
Šest godina kasnije Benita se razboljela i unatoč činjenici da su roditelji molili Gospodina za još dvije godine s njom, došlo je vrijeme da se vrati kući.
Svećenici su je zamolili za blagoslov, ona je oklijevala u svojoj poniznosti, ali je onda popustila, rekavši: “Na našoj je dobroj Majci da te blagoslovi ali ja joj se predajem svojevoljno.”
I mirno se oprostila u 71. godini.
Tijekom 54 godine imao je redovita ukazanja Blažene Djevice. U svakom ukazanju Gospa je ponovila: “Molim vas, molite za grešnike”
