Direktor talijanske radio postaje, Radio Marija, otac Livio Fanzaga razgovarao je s vidjelicom Marijom Pavlović Lunetti o posljednjoj poruci koju je 25. rujna primila od Gospe za čovječanstvo. U tom razgovoru posebno su se osvrnuli na Gospine oči, koje vidjelica Marija, kako kaže, ima prilike gledati već više od 4o godina. A istaknula je i kako posljednja poruka usred globalnog kaosa i dalje poziva na osobno obraćenje i susret s Gospodinom, na molitvu i post kojima se po riječima Gospe mogu zaustaviti ratovi.
Kad ste večeras vidjeli Gospu, primijetili ste Njezine oči. Želite li ih opisati? Kakve osjećaje u vama bude? Pričaj mi o Gospinim očima.
Raj! Čeznemo za Nebom svaki put kad završi ukazanje, osjećamo Nebo, ostajemo zapanjeni kao riba na vodi; Gospa vam prenosi tu želju za Nebom – Njene oči…Njeno lice….
Znate li zašto vas to pitam? Jer danas sam slušao intervju koji sam radio s Jakovom kad je bio dječak ovdje na Radio Mariji; pa, deset minuta je opisivao Gospine oči, iznenadio sam se njegovim opisom i rekao sam sebi: ‘Večeras ću to isto pitati Marju.’ Nemoj mi reći da su neopisive, reci mi nešto više!
Slatke su, lijepe su, duboke su. Sjećate li se da su Jakova jednom prilikom intervjua prije mnogo godina (mislim da je imao jedanaest) pitali: “Kako se osjećaš kad te Gospa gleda?” On je odgovorio: “Osjećam se golim, zbog tako dubokog pogleda da ostajem kao ‘gol’ pred Njom.” Gol u našem srcu, jer Gospa kao da to čita, ali prije svega njezine oči nas vole, a to se ne može opisati. Njene oči odišu, radosti neba, slatkoće, te nježnosti, da kada te Ona pogleda ne možeš ostati ravnodušan. Mnogo puta sam se pitala hoću li se na kraju naviknuti da je vidim onakvom kakvom mi se pojavljuje svaki dan. Ne. Mnogo bih puta poželila zaplakati od radosti jer su mi njezine oči toliko drage. Duboko u mom srcu, želila bih ostaviti sve ovdje na zemlji i otići u raj, ne na tri sekunde, pet minuta, nego puno, puno duže. Želila bih učiniti kao Marta i Marija: gdje se jedna bavila materijalnim poslovima, a druga duhovnim stvarima koje je učila od svog Gospodina.
Je li njezin pogled ponekad strog?
Pogled joj je dubok, lijep, a u isto vrijeme zna biti ponekad stroga, jer ima trenutaka kada Gospa ima tu ozbiljnost. Ona također ima puno slatkoće.
Kada govori o Sotoni, kakav pogled ima?
Ona obično ima vrlo strog pogled, vrlo čvrst, čak i tužan, možemo reći, ali u isto vrijeme, Ona je ta koja nam govori: ‘Bog je nada, Bog je ljubav.’ Vjerujem da nam je tijekom svih ovih godina prenijela svoju radosnu prirodu. Kad su ljudi zabrinuti zbog nadolazećih tajni, nadolazećih ratova, ja im kažem: ‘Nebo dolazi’, a ne ratovi, jer Ona nam je rekla da se molitvom i postom čak i ratovi mogu ukloniti. Ona nas poziva, poziva nas na molitvu i post, a time i na vjerovanje Bogu je sve moguće.
O posljednjoj poruci koju je primila za Čovječanstvo Marija je također rekla:
Pogledajte svijet u ovom kritičnom trenutku; ratovi, ne samo oni koji su u tijeku, već i oni koji se pripremaju uz moćno naoružanje! A onda poslušaj Gospu kako kaže: “Oprosti onima koji ti zlo nanose i idi putem svetosti!” Svakako, Ona nam daje mnogo, mnogo radosti.
Sjećam se da su nas tijekom komunizma toliko često maltretirali i prijetili nam da će nas strpati u zatvor ili u mentalnu ustanovu. Bio je to „mračan trenutak“ za nas djecu, sličan ovome koji živimo danas. Ali i pored toga, Gospa nam donosi nadu. Ona nas dovodi svome Sinu Isusu, “Putu, Istini i Životu”. Ona nas vodi u novi život.
Svatko od nas pozvan je biti misionar – to je isto za mene kao Marjiu, kao majku, kao supružncu, na svoj skroman način pozvana sam „na putu obraćenja, jer, dječice, svojim životima možete privući mnoge duše bliže mome Sinu.” Koliko duša vidimo očajne, bolesne, beznadne? Previše puta kada su mi ljudi prilazili kao vidjelici nisam mogla dati ništa, dok kao kršćanka mogu dati molitvu, utjehu, toplinu i ljubav. Otvara se novi svijet, samo ako počnemo razmišljati o svom kršćanskom pozivu na koji poziva Gospa.
