Sveta Angela iz Foligna (1248. – 1309.) bila je kršćanska mističarka koja je opširno pisala o svojim mističnim objavama.
Poznata je ne samo po svojim duhovnim spisima, već i po osnivanju vjerske zajednice posvećene njezinoj viziji brige za one u potrebi. Papa Franjo proglasio je Angelu iz Foligna svetom u listopadu 2013. godine.
Angela od Foligna bila je udana (vjerovatno rano u životu) i imala je djecu. Živjela je divlje, razuzdano i svetogrdno. U dobi od oko četrdeset godina nakon molitve svetom Franji Asiškom Angela je vidjela Spasitelja. Kazao joj da će mnogo trpjeti zbog svojih grijeha.
Od tog je vremena vodila život posvećen višem savršenstvu. Unutar nekoliko godina nakon vizije, umrli su njezina majka, muž i djeca.
Sveta Angela iz Foligna je o svojoj mističnoj svijesti zapisala sljedeće:
„Oči moje duše su se otvorile, i ja sam sagledala Božju puninu, u kojoj sam shvatila cijeli svijet, i ovdje i iza mora, i bezdan i ocean i sve stvari. U svim tim stvarima nisam vidila ništa osim božanske moći, na način koji je zasigurno neopisiv; tako da je od pretjeranog čuđenja duša zavapila jakim glasom govoreći: ‘Cijeli je ovaj svijet pun Boga!’ Stoga sam sada shvatila koliko je mala stvar cijeli svijet, to jest i ovdje i iza mora, ponora, oceana i svih stvari; i da Božja Moć sve nadilazi i ispunjava.”
Za života dobila je i stigme a na poseban način bila je sjedinjena sa Spasiteljem. Nakon mističnih susreta s Isusom, njezinu je dušu prožela velika svjetlost i izuzetno razumijevanje Svetog pisma, tako da su je čak nazvali „učiteljicom teologa“. Njezin ispovjednik, franjevac Fra Arnaldo, napisao je knjigu o njezinim vizijama i ekstazama, koju je ona diktirala i uredila.
Ostavila je za sobom mnoge duhovne spise, pisma, razgovore, viđenja i poruke. Preminula je na današnji dan, 4. siječnja 1309. u Folignu. Pripisuju joj se mnoga čudesa, a odmah nakon smrti počeli su je štovati kao sveticu. Blaženom ju je 1693. proglasio papa Inocent XII, a svetom 9. listopada 2013. papa Franjo. Zaštitnica je udovica, djece u smrtnoj opasnosti, osoba koje ismijavaju zbog pobožnosti i osoba koje trpe zbog različitih iskušenja, posebno seksualnih napasti.
Angeline poruke: Uvijek molite
“Nitko se ne može spasiti bez božanskog svjetla. Božanska nas svjetlost potiče da počnemo i napredujemo te nas vodi do vrha savršenstva. Stoga, ako želite započeti i primiti ovo božansko svjetlo, molite. Ako ste počeli napredovati i želite da se ovo svjetlo pojača u vama, molite. A ako ste dosegli vrhunac savršenstva i želite biti superprosvijetljeni kako biste ostali u tom stanju, molite.
“Ako želimo osjetiti plodove istinske molitve, dok u isto vrijeme obavljamo razne druge poslove, moramo svoje srce držati potpuno prisutnim Bogu. Ako smo u iskušenju dok molimo, to je zato što naša srca nisu potpuno predana molitvi.”
“Duša ne može imati istinsku spoznaju Boga svojim vlastitim naporima ili pomoću bilo čega stvorenog, već samo božanskim svjetlom i posebnim darom božanske milosti. Vjerujem da ne postoji brži ili lakši način da duša dobije ovu božansku milost od Boga, vrhovno Dobro i vrhovnu Ljubav, nego pobožnom, čistom, poniznom, neprekidnom i nasilnom molitvom.
Pod molitvom ne mislim samo na molitvu iz usta, nego na molitvu uma i srca, svih snaga duše i osjetila tijela. Ovo je molitva koju moli duša koja želi i želi pronaći ovo božansko svjetlo, proučavajući, meditirajući i čitajući bez prestanka u Knjizi i više-od-knjige Života. Ova Knjiga života cijeli je Kristov život dok je živio kao smrtnik na zemlji.”
“Bog se predstavlja u najdubljim dubinama moje duše. Ne razumijem samo da je prisutan, nego i kako je prisutan u svakom stvorenju i u svemu što postoji, u đavlu i dobrom anđelu, u raju i paklu, u dobrim djelima i u preljubu ili ubojstvu, u svim stvarima, konačno, koji postoje ili imaju neki stupanj postojanja, bilo da su lijepi ili ružni. Nadalje je rekla: Također razumijem da on nije manje prisutan u đavlu nego u dobrom anđelu. Stoga, dok sam u ovoj istini, ne uživam ništa manje u gledanju ili razumijevanju njegove prisutnosti u đavlu ili u činu preljuba nego u dobrom anđelu ili u dobrom djelu. Ovaj način božanske prisutnosti u mojoj duši postao je gotovo navika. Štoviše, ovaj način Boga’ Njegova prisutnost obasjava moju dušu tako velikom istinom i daruje joj takve božanske milosti da kada je moja duša u ovom stanju ne može počiniti nikakvu uvredu, i prima obilje božanskih darova. Zbog ovakvog razumijevanja Božje prisutnosti moja je duša jako ponižena i posramljena svojih grijeha. Također mi je dana duboka mudrost, velika božanska utjeha i radost.”
