Kad se Padre Pio spomene prvo što vam padne na pamet su nebrojena čuda i ozdravljenja, a koje Padre Pio sije diljem svijeta, kako za života tako i sada iz prisutnosti Gospodina.
No, ono što nekako zaboravljamo je činjenica da silna čudesa nisu plod neke magije, već žarke, duboke, neprestane molitve koja prodire u nebesa i čini ono što je Gospodin i obećao činiti onima koji traže. Padre Pio je neprestano tražio, to je njegova tajna. Na blagdan sv. Padre Pija koji slavimo 23. rujna donosimo samo neka svjedočanstva koja svjedoče o tome da – onome koji moli, baš ništa nije nemoguće.
Izliječen u snu
Nakon deset godina patnje, u prosincu 1983. započeo sam devetnicu Padre Piju. U veljači mi se stanje pogoršalo. Gležnjevi su mi natekli, a bolovi su bili nepodnošljivi. 10. veljače ozdravio sam u snu. Bio sam u prekrasnoj kapelici i došao mi je Padre Pio. Rekao mi je da sjednem, a zatim mi je dodirnuo natečene gležnjeve. Dodirnuo mi je leđa, a zatim rekao: “Ustani i hodaj. Izliječeni ste.” Odmah sam se probudio iz kreveta i hodao sam bez ikakve boli u tijelu. Tog sam jutra bio na misi kako bih zahvalio našem Gospodinu. Bol se vratila, ali samo na trenutak jer je ubrzo nešto poput tople ruke dotaklo moja leđa i uklonilo moju bol. Nikad više nisam osjetio tu bol.
– Gregory William Collins
Utjeha po zagovoru Padre Pija
Prošle sam godine vrlo tragično izgubila sina jedinca. Bila sam jako zabrinut je li moj sin sretan u svom novom stanu. Svakodnevno sam se vjerno molila Padre Piju za neki znak od svog sina. Jedne noći moj sin mi je došao u snu i rekao mi da je Bog vrlo pravedan i da je on, moj sin, sretniji nego što je ikada bio na zemlji. Osjećam da je ovo bilo više od sna.
– M. Feeney
Liječenje od raka
Zamoljeni smo da molimo devetnicu Padre Piju za 13-godišnjeg dječaka koji je umirao od progresivnog malignog raka u donjem dijelu trbuha. Bolesno dijete, Michael Andrews, imalo je tumor veličine bejzbolske lopte na lijevoj strani zdjelici i mogao se jasno vidjeti i opipati kao velika oteklina. Jedne noći, Michaelova majka ga je čula kako viče i vrišti od boli. Pojurila je u njegovu sobu, ali kad je stigla, zatekla ga je kako čvrsto spava. Bila je zbunjena. Nešto ju je natjeralo da pogleda iza sebe na sliku Padre Pija u njegovoj spavaćoj sobi. Sva bijela područja na slici svijetlila su u mraku. Kako bi bila sigurna da se ne uvlači svjetlo, zatvorila je sva vrata. Međutim, slika Padre Pija nastavila je svijetliti. Prešla je prstima preko užarenih područja. Bile su dovoljno stvarne. Nakon kratkog vremena posjeta je nestala i sve je palo u tamu. Sljedećeg jutra Michael je otkrio da je veliki tumor koji je bio tako istaknut u donjem dijelu trbuha nestao. Kada su ga vratili u bolnicu, liječnik nije mogao ništa više pronaći.
– M. Shaw
Mentalna anksioznost
Želila bih s vama podijeliti milost koju sam primio od Padre Pija. U listopadu 1987. bila sam vrlo depresivna i skoro sam doživila živčani slom. Zbog tog mentalnog stanja, moje su misli bile vrlo prijeteće i vrlo, vrlo zastrašujuće. U mom najmračnijem trenutku, majka me upoznala s Padre Piom i rekla mi da će mi pomoći. Od tog dana pa nadalje stavila sam sve svoje povjerenje i vjeru u Padre Pija i svakodnevno mu se molio za lijek za moje duševno stanje. Onda sam se jedne noći iznenada probudila i ugledala lik redovnika u smeđoj halji s bradom. Sljedećeg jutra ispričala sam majci ovo iskustvo. Rekla mi je da me Padre Pio čuva. Od te noći počela sam se osjećati bolje. Danas se osjećam odlično i predani sam sljedbenik Padre Pija.
– Pasquale Presta
Otac John donio je rukavicu Padre Pija u Dječju bolnicu
Moja kći Elizabeth imala je 8 godina kada joj je dijagnosticirana Hodgkinsova bolest, vrsta raka. Ostala je u Gospinoj dječjoj bolnici u Dublinu nekoliko tjedana. Svaki dan sam je posjećivao na pauzi za ručak, a također i na kraju radnog dana prije odlaska kući. Bolest joj je zahvatila grlo i izgubila je sposobnost govora. Jednog dana časna sestra, koja je bila glavna medicinska sestra na odjelu moje kćeri, povukla me u stranu kako bi nasamo razgovarala sa mnom. Nije htjela da moja supruga čuje naš razgovor jer je rekla da se čini da je moja supruga vrlo emotivna osoba. Rekla mi je da Elizabeth neće preživjeti rak. Nakon što mi je to rekla, otišao sam u kapucinski samostan u Svetoj Mariji Anđeoskoj u Dublinu. Jedan od kapucina, otac Ivan, imao je rukavicu Padre Pija. Zamolio sam ga da posjeti Elizabetu i blagoslovi je time. Imam pobožnost prema Padre Piju mnogo godina. Išao sam i na svakodnevnu misu gotovo 50 godina, od godine mog vjenčanja 1960. godine.
Otac John je došao u bolnicu i blagoslovio Elizabeth s rukavicom, kao i svu ostalu djecu koja su bila tamo. Nedugo zatim, jeo sam u restoranu Fish and Chips na Kimmage Roadu u Dublinu. Odjednom je cijelo područje bilo prožeto mirisom ruža. Odmah sam znao da je to Padre Pio. Također sam pomislio da je to čudno mjesto za njega da pokaže svoju prisutnost. Nekoliko dana kasnije ponovno sam razgovarao s glavnom sestrom. Rekla mi je da ima zapanjujuću vijest za mene – sve Elizabethine pretrage bile su normalne. Moja se kći brzo i potpuno oporavila i glas joj se vratio punom snagom. Kad je ostarila, profesionalno je pjevala diljem Europe. Vjerujem da je po zagovoru Padre Pija moja kći ozdravila.
– Michael Gormley
Liječenje od terminalnog raka
Luigi Antonelli, dramaturg, otišao je liječniku i otkriven je rak koji mu prekriva područje između uha i ramena. Liječnici su mu rekli da će s operacijom moći živjeti još šest mjeseci, ali bez nje ostala su mu samo tri mjeseca života. Bio bi odmah podvrgnut operaciji da mu jedan od prijatelja nije savjetovao da ode u San Giovanni Rotondo i vidi Padre Pija. Luigi je pristao i prisustvovao misi Padre Pija, a nakon toga je otišao na ispovijed. Što se dogodilo tijekom ove ispovijedi? Antonelliju je to bilo teško opisati iako je bio čovjek koji je znao s riječima. Tijekom ispovijedi vodio je dug razgovor s Padre Piom i što je dulje trajao, to je njegova duša više prelazila u nebesko stanje. Istodobno je osjetio nekakvu struju koja kruži njegovim tijelom i briše sve tragove raka. Kad se digao s koljena, Antonelli se osjećao dobro. Njegova duša, kao i tijelo, bili su izliječeni. Poduzeo je sve svoje aktivnosti a da nikada više nije osjetio ni najmanje simptome raka.
Liječenje od alkoholizma
Ja sam alkoholičar i morao sam biti hospitaliziran zbog trovanja alkoholom. Svi dotični doktori su me proglasili uskoro mrtvim. Oštećenje mozga bilo je toliko ozbiljno da su liječnici rekli da nema nade za oporavak. Uz najbolju medicinsku skrb i brigu, nije bilo nikakve nade. Neka osoba, koju do danas ne poznajem, ostavila je sliku Padre Pija pokraj mog kreveta i od tada sam počeo oporavljati. Sada sam potpuno i potpuno izliječen bez ikakvih znakova oštećenja mozga. Ja sam također liječeni alkoholičar i to već mnogo godina.
– Ime zadržano
Nije bilo sigurno hoću li preživjeti cijelu noć
Saznao sam za Padre Pija preko biltena pod nazivom “Moli se, nadaj se i ne brini” koji sam pronašao u predvorju crkve u župi Good Shepherd u San Diegu. Pohađam Devetnicu Majke Neprestane Pomoći u svojoj župi i jednog utorka navečer na Devetnici, kad sam pogledao sliku Naše Majke Neprestane Pomoći, učinilo mi se da vidim Padre Pija kako me gleda. U veljači 2006. imao sam hemoragični udar nakon žestoke svađe sa sestrom. Ležao sam bez svijesti na podu kada su došli bolničari i hitno me odvezli u bolnicu. Desna strana mog mozga je krvarila, a lijeva strana tijela mi je bila paralizirana. Bilo je neizvjesno hoću li preživjeti noć. Ostao sam u komi tri tjedna na Odjelu intenzivne njege. Neurokirurzi su mojoj obitelji rekli da potraže starački dom za mene jer i da izađem iz kome bit ću samo olupina. Izašao sam iz kome i mogao sam hodati i govoriti bez poteškoća. Tijekom moje hospitalizacije uvijek sam osjećao prisutnost Padre Pija i Majke Marije uz sebe.
– Danilo Ganzon
Padre Pio čuje naše molitve
Siromašna udovica iz Bologne s petero djece posjetila je Padre Pija. Zamolila ga je da je prihvati kao jednu od svoje duhovne djece. Također ga je zamolila da svu njezinu djecu drži u svojim molitvama. Čuo je njezinu ispovijed i nakon susreta se svaki dan molila Padre Piju. U molitvama ga je zamolila da bdije nad njezinom djecom, štiti ih i blagoslovi. Pet godina kasnije ponovno je posjetila Padre Pija i za vrijeme ispovijedi zamolila ga je da čuva njezinu djecu. Rekao joj je: “Koliko mi puta namjeravaš postaviti to pitanje?” Rekla mu je da ne razumije. Odgovorio je: “Tražili ste to od mene svaki dan zadnjih pet godina!”
Tko je Padre Pio?
Padre Pio (Francesco Forgione) rođen je u obitelji Giuseppe i Grazia Forgionea u malom seoskom gradiću Pietrelcina u Italiji 25. svibnja 1887. Iako su Forgionesi bili siromašni materijalnim dobrima, svakako su bili bogati u svom vjeričkom životu i ljubavi.
Još kao dječak, Francesco je već pokazivao znakove izvanrednih darova milosti. U dobi od pet godina posvetio je svoj život Bogu. Od ranog djetinjstva pokazivao je izvanrednu sabranost duha i ljubav prema redovničkom životu. Majka ga je opisala kao mirno dijete koje je od najranijih godina voljelo ići u crkvu i moliti se. Kao dječak, mogao je vidjeti i komunicirati sa svojim anđelom čuvarom. U svojoj jednostavnosti, Francesco je pretpostavio da svi imaju ista iskustva. Jednom ga je žena koja je primijetila njegovu pobožnost upitala: “Kada si posvetio svoj život Bogu? Je li to bilo na vašoj prvoj svetoj pričesti?” a on je odgovorio: “Uvijek, kćeri, uvijek.”
Kad je Francescu bilo petnaest godina, primljen je u novicijat Kapucinskog reda Manje braće u Morconeu u Italiji. Divili su mu se njegovi kolege studenti kao i njegovi nadređeni zbog njegova uzornog ponašanja i duboke duhovnosti. Jedan od novaka je izjavio: “Postojalo je nešto što ga je razlikovalo od ostalih učenika. Kad god sam ga vidio, uvijek je bio skroman, pribran i šutljiv. Ono što me se najviše dojmilo kod brata Pija bila je njegova ljubav prema molitvi.”
Dana 10. kolovoza 1910., u dobi od dvadeset i tri godine, Padre Pio je zaređen za svećenika. Sveta misa bila je za Padre Pija središte njegove duhovnosti. Zbog dugih stanki kontemplativne šutnje u koje je ulazio u raznim dijelovima svete žrtve, njegova je misa ponekad znala trajati i nekoliko sati. Sve na njemu govorilo je koliko je intenzivno proživljavao Kristovu muku. Župnik u Pietrelcini nazvao je misu Padre Pija “nedokučivom tajnom”. Kad su ga zamolili da skrati svoju misu, Padre Pio je odgovorio: “Bog zna da želim služiti misu kao i svaki drugi svećenik, ali ne mogu to učiniti.”
Njegovi župljani bili su duboko impresionirani njegovom pobožnošću i jedan po jedan počeli su dolaziti k njemu, tražeći njegov savjet. Mnogima se čak nekoliko trenutaka u njegovoj prisutnosti pokazalo kao iskustvo koje im je promijenilo život. Kako su godine prolazile, počele su mu dolaziti tisuće hodočasnika iz svih krajeva svijeta, privučeni duhovnim bogatstvom koje je tako slobodno proizlazilo iz njegove izvanredne službe. Svojoj duhovnoj djeci rekao bi: “Čini mi se da Isus nema druge brige osim posvećenja vaše duše.”
Padre Pio se prije svega shvaća kao čovjek molitve. Prije nego što je napunio trideset godina već je dosegao vrhunac duhovnog života poznat kao “unitivni put” preobrazbe jedinstva s Bogom. Molio se gotovo neprekidno. Njegove su molitve obično bile vrlo jednostavne. Volio je moliti krunicu i preporučivao je drugima. Nekome tko ga je pitao kakvu baštinu želi ostaviti svojoj duhovnoj djeci, kratko je odgovorio: “Dijete moje, krunicu”. Imao je posebno poslanje za duše u Čistilištu i poticao je sve da mole za njih. Govorio je: “Moramo isprazniti čistilište svojim molitvama.”
Padre Pio je cijeli život patio od lošeg zdravlja, jednom je rekao da mu je zdravlje opadalo od njegove devete godine. Nakon svećeničkog ređenja ostao je u svom rodnom gradu Pietrelcini i zbog lošeg zdravlja više od pet godina bio odvojen od svoje redovničke zajednice. Iako je uzrok njegovih dugotrajnih i iscrpljujućih bolesti ostao tajna njegovim liječnicima, Padre Pio se nije obeshrabrio. Sve svoje tjelesne patnje prinio je Bogu kao žrtvu, za obraćenje duša. Proživio je i mnoge duhovne patnje. “Potpuno sam uvjeren da je moja bolest posljedica posebnog Božjeg dopuštenja”, rekao je.
Nedugo nakon ređenja napisao je pismo svom duhovnom upravitelju, ocu Benedettu Nardelli, u kojem je tražio dopuštenje da žrtvuje svoj život za grešnike. Napisao je: “Već dugo osjećam u sebi potrebu da se ponudim Gospodinu kao žrtva za jadne grešnike i za duše u Čistilištu. Ta je želja neprestano rasla u mom srcu tako da je sada postala ono što bih nazvao snažnom strašću. Čini mi se da Isus to želi.” Oznake stigmi, Kristove rane, pojavile su se na tijelu Padre Pija u petak, 20. rujna 1918., dok je molio pred raspelom i zahvaljivao nakon mise. Imao je trideset i jednu godinu i postao prvi stigmatizirani svećenik u povijesti Crkve. S rezignacijom i spokojstvom nosio je bolne rane na rukama, nogama.
Osim toga, Bog je obdario Padre Pija mnogim izvanrednim duhovnim darovima i karizmama uključujući dar iscjeljivanja, bilokacije, proroštva, čuda, razlikovanja duhova, sposobnost čitanja srca, dar jezika (sposobnost govora i razumijevanja jezika koje je on nikada nije proučavao), dar obraćenja, milost da se vide anđeoska bića u obliku i miris koji je izlazio iz njegovih rana i koji je često najavljivao njegovu nevidljivu prisutnost. Kad ga je prijatelj jednom ispitivao o tim karizmama, Padre Pio je rekao: “Znaš, one su i meni zagonetka.” Iako je primio više od svog udjela duhovnih darova, nikada ih nije tražio, nikada ih se nije osjećao vrijednim. Nikada nije stavljao darove ispred Darovatelja. Uvijek je ostao skroman, stalno na raspolaganju Svemogućem Bogu.
Dan mu je počinjao u 2:30 ujutro kada bi ustao da započne svoje molitve i da se pripremi za misu. Mogao je nastaviti užurban apostolat sa samo nekoliko sati sna svake noći i količinom hrane koja je bila tolika mala (300-400 kalorija dnevno) da su njegovi kolege svećenici izjavili da to nije dovoljno hrane ni za održavanje malog djeteta na životu. Između mise i ispovijedi njegov radni dan trajao je 19 sati. Vrlo je rijetko napuštao samostan i nije uzeo niti jedan dan odmora iz svog napornog rasporeda u 51 godinu. Nikada nije čitao novine niti slušao radio. Upozoravao je svoju duhovnu djecu da ne gledaju televiziju.
U svom samostanu u San Giovanni Rotondo živio je franjevački duh siromaštva s odvojenošću od sebe, od imovine i udobnosti. Uvijek je jako volio krepost čistoće, a ponašanje mu je bilo skromno u svim situacijama i sa svim ljudima. Tijekom svog života, Padre Pio je pomirio tisuće muškaraca i žena natrag u njihovu vjeru.
Molitvene skupine koje je osnovao Padre Pio sada su se proširile po cijelom svijetu. Dao je novi duh bolnicama osnivanjem jedne koju je nazvao “Dom za ublažavanje patnje”. U siromasima, patnicima i bolesnima gledao je Kristov lik i davao se posebno njima. Jednom je rekao: “Donesi Boga svima onima koji su bolesni. Ovo će im pomoći više nego bilo koji drugi lijek.”
Spokojan i dobro pripremljen, preminuo je 23. rujna 1968. u osamdeset prvoj godini života. Umro je kao što je i živio, s Krunicom u rukama. Njegove posljednje riječi bile su Gesú, Maria – Isus, Marija – koje je ponavljao iznova i iznova dok nije izdahnuo. Često je izjavljivao: “Nakon moje smrti učinit ću više. Moja prava misija započet će nakon moje smrti.”
Godine 1971. papa Pavao VI., obraćajući se poglavarima kapucinskog reda, rekao je o Padre Piju: „Kakvu je slavu imao. Koliko pratitelja iz cijelog svijeta. Zašto? Je li to zato što je bio filozof, učenjak ili zato što je imao sredstva na raspolaganju? Ne, jer je ponizno služio misu, ispovijedao od jutra do mraka i bio izraziti predstavnik stigmi našega Gospodina. On je uistinu bio čovjek molitve i patnje.”
U jednoj od najvećih liturgija u povijesti Vatikana, papa Ivan Pavao II proglasio je svetim Padre Pija 16. lipnja 2002. Tijekom svoje propovijedi, papa Ivan Pavao podsjetio je kako je 1947. godine kao mladi svećenik otputovao iz Poljske kako bi obavio svoju ispovijed u Padre Pio. “Molitva i milosrđe – to je najkonkretnija sinteza učenja Padre Pija”, rekao je Papa.
Privlačeći otprilike osam milijuna hodočasnika svake godine, San Giovanni Rotondo, gdje je sv. Pio živio i sada je pokopan, nalazi se na drugom mjestu po broju godišnjih posjetitelja, iza svetišta Naše Gospe od Guadalupe u Meksiku.
Cijeli život svetoga Pija mogao bi se sažeti u riječi svetoga Pavla Kološanima: „Sada se radujem u svojim patnjama poradi vas i u svome tijelu dopunjavam ono što nedostaje Kristovim mukama poradi njegova tijela, odnosno Crkvu«.
Molitva Padre Pija po kojoj je izmolio tisuće čuda
Ovo je molitva koju je Padre Pio molio za nakane drugih, tj svih onih koji su ga tražili molitvui po kojoj su se događala nebrojena čudesa:
O moj Isuse, ti si rekao: ‘Zaista, kažem vam, pitajte i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.’ Evo, ja kucam, tražim i pitam milost …… (ovdje navesti zahtjev)
Oče naš …. Zdravo Marijo …. Slava Ocu ….
Presveto Srce Isusovo, ja stavljam sve moje povjerenje u Tebe.
O moj Isuse, ti si rekao: ‘Zaista, kažem vam, ako nešto zaištete Oca u ime moje, on će vam dati.’ Eto, u Tvoje ime, ja molim Oca za milost …… , (ovdje navesti zahtjev)
Oče naš …. Zdravo Marijo … . Slava Ocu…
Presveto Srce Isusovo, ja stavljam sve moje povjerenje u Tebe.
O moj Isuse, ti si rekao: ‘Zaista, kažem vam, nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.’ Ohrabren tvojim nepogrešivim riječima sada tražim milost … .. (ovdje navesti svoj zahtjev )
Oče naš …. Zdravo Marijo …. Slava Ocu …
Presveto Srce Isusovo, ja stavljam sve svoje povjerenje u Tebe.
O Presveto Srce Isusovo, kojemu je nemoguće ne imati sućuti prema nevoljnicima, smiluj se nama jadnim grešnicima i udijeli nam milost koju tražimo tražiti od vas, kroz Žalosno i Bezgrešno Srce Marijino.
Živjela Sveta Kraljica! Sveti Josipe poočime Isusov, moli za nas.
Sveti Pio iz Pietrelcine, moli za nas.
