U Isusovo vrijeme nije bilo neobično pronaći ljude koji poučavaju u sinagogi, osobito subotom. Ali kada je Isus taj koji to čini, tada Evanđelje ističe nešto posebno:
“Bili su zapanjeni njegovim učenjem, jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.”
To je velika razlika između autoritativnosti i autoritarnosti. Ovo drugo djeluje samo tako što ulijeva strah. Autoritativnost, s druge strane, potiče privlačnost koja, opet, ulijeva poštovanje iz ljepote, istine, pouzdanosti – svakako ne iz straha.
Čak i unutar Crkve možemo temeljiti svoje odnose i veze na strahu i moći – moći koju bi drugi mogli imati nad našim životima. Ali kad god to činimo, radimo protiv logike Evanđelja – logike koja je umjesto toga vođena autoritativnošću, životom koji se živi u skladu s istinom.
Zlo mrzi autoritativne ljude jer ne slijede logiku svijeta. Nije slučajno što Marko odmah nakon isticanja kvalitete Isusova propovijedanja dodaje reakciju opsjednute osobe:
“Upravo se tada u njihovoj sinagogi našao čovjek opsjednut nečistim duhom koji je povikao: ‘Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Jesi li nas došli uništiti? Znam tko si, Svetac Božji.’ Ali Isus ga zaprijeti govoreći: ‘Umukni i iziđi iz njega!’ I nečisti duh, bacivši ga u grčeve i vičući iza glasa, iziđe iz njega.”
Paradoksalno, đavao je rekao istinu: Isus je doista Svetac Božji. Ali istina koju je đavao rekao, čak i ako je ortodoksna, nije poučna. Isus ga kori i ušutkava jer vjeru nikad ne treba samo naviještati, nego i živjeti. Govoriti prave stvari, ali živjeti suprotno je tipično za đavla. Ovo bi nas trebalo potaknuti na razmišljanje. Puno.
Autor: Otac Luigi Maria Epicoco je svećenik biskupije Aquila i predaje filozofiju na Papinskom lateranskom sveučilištu.