“Mojsije odgovori narodu: Ne bojte se! Ostani pri svome i vidjet ćeš što će Jahve učiniti da te danas spasi: Egipćane koje danas vidiš nećeš više nikada vidjeti. Jahve će se boriti za tebe: ti samo budi miran” (Izl 14,13-14).
Gornji izvještaj je Jahvin čin kojim je Izraelcima tijekom izlaska iz Egipta jasno dao do znanja da je faraonov jaram došao kraj s razdvajanjem Crvenog mora.
Njihovo četiristogodišnje ropstvo završilo je dok su hodali suhim tlom Crvenog mora prema Obećanoj zemlji.
Sloboda od egipatskog ropstva i razdvajanje Crvenog mora bili su dokaz da se utvrdi moć i vjernost Jahve njegovom izabranom narodu za sve generacije. Kakva je to predstava bila; sa stupom dima danju u obliku oblaka i vatrom noću koji je vodio Njegov narod, uspostavljajući Njegovu fizičku prisutnost među njima.
Dobro je poznato biblijsko izvješće i o gunđanju, prigovaranju i jadikovkama ljudi čak i dok je Jahve činio veliko djelo uslišavajući njihove molitve za slobodu.
“Ovdje u pustinji cijela je zajednica sinova Izraelovih gunđala protiv Mojsija i Arona. Rekoše im sinovi Izraelovi: “Da smo umrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj dok smo sjedili kraj svojih lonaca i jeli kruha do sitosti! Ali ti si nas morao odvesti u pustinju da cijela zajednica umre od gladi” (Izl 16,2-3).
Neizvjesnost njihove budućnosti bila je uzrok straha među Izraelcima. U samo nekoliko dana posumnjali su u to što je Bog učinio s deset zala da ih oslobodi. Ljudi još uvijek nisu djelovali u vjeri unatoč onome što se upravo dogodilo; bivajući čudesno oslobođeni svog četiristogodišnjeg ropstva u Egiptu.
Je li danas drukčije uz sva gunđanja i kukanja o stanju oko nas? Zbunjenost. Strah. Tjeskoba. Razgovori koji izazivaju podjele o toliko pitanja. Zapovijed Jahvina bila je odlučna i snažna: Ne boj se, stoj. Mojsijev odgovor je isti: “Umiri se i znaj da sam ja Bog ” (Ps 46,10).
U vremenima otvorenog straha i nepoznatog života u pustinji pred nama, Jahve je rekao ljudima: ” Ne bojte se, ja ću se boriti za vas, samo morate biti mirni.”
Izraelci su vidjeli Mojsijeva čuda u Egiptu, ali su još uvijek sumnjali. Je li za nas danas drugačije s našom stalnom sumnjom da Gospodin ima kontrolu i da će ono što je pred nama biti na Njegovu slavu?
Zbog zabrinutosti oko hrane, Jahve je poslao prepelice i manu koje je trebalo ubrati svaki dan kako bi ih naučio da će ih svakodnevno opskrbljivati za njihove potrebe.
Bog se pobrinuo na način koji nitko nikada nije mogao zamisliti. Svi su bili zadovoljeni dok su lutali pustinjom s čudesnom opskrbom od prepelice noću i mane ujutro i to desetljećima.
Danas su naše brige brojne. Gdje god pogledamo neizvjesnost i strah. Tjeskoba je opipljiva u razgovorima među prijateljima. Ekonomija, pandemija, inflacija,rat, glad politička zabrinutost svake vrste, zdravstvena skrb, rasa, korumpirana vlada, imigracija, smjer Crkve i mnogi drugi problemi su u prvom planu koji nas uznemiruju zbog raširenog društvenog i moralnog sloma.
Ono što nam daje mir je sigurnost, a to je u ovom trenutku teško imati. Neizvjesnost je uzrokovala gunđanje i kuknjavu Izraelaca koji su odlazili u nepoznatu budućnost. Neizvjesnost s našim društvenim i vjerskim strukturama koje se raspadaju je ono što nam zadaje mnoga pitanja, a time i tjeskobu kao što je zadavala Izraelcima u vrijeme Izlaska.
Mojsije je bio zapovjedio dvanaestorici uhoda da odu u Kanaan na četrdeset dana kako bi utvrdili opći raspored zemlje i njezinu poljoprivredu prije nego što nastave ići u Obećanu zemlju. Deset uhoda reklo je da u zemlji postoje divovi zbog čega je narod opet kukao, a samo su Jošua i Kaleb rekli da Gospodin može nadvladati prepreke i izvojevati pobjedu. Vratili su se i svi su dali svoj izvještaj Mojsiju i narodu.
Kad su čuli da su tamo divovi cijela zajednica podigla je glas i povikala iz sveg glasa, a narod je naricao cijelu noć. Tada su svi sinovi Izraelovi gunđali protiv Mojsija i Arona, a cijela je zajednica rekla: ‘Da smo umrli u zemlji egipatskoj ili barem da smo umrli u pustinji. Zašto nas je Jahve doveo u ovu zemlju, samo da padnemo od mača, a naše žene i mala djeca uhvaćeni kao plijen? Ne bi li bilo bolje da se vratimo u Egipat? I rekoše jedan drugome: Postavimo vođu i vratimo se u Egipat (Brojevi 14:1-4).
Tada je Kaleb ušutkao izraelski narod pred Mojsijem i rekao: “Trebali bismo otići gore i zauzeti zemlju, jer mi to sigurno možemo” (Brojevi 13:30). Tek su Jošua i Kaleb nakon četrdesetogodišnjeg lutanja iz svoje generacije ušli u Obećanu zemlju. Govorili su o vjeri da će Gospodin učiniti moćno djelo iako nisu znali kako. Ne bojte se i ostanite pri svom.
Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, dvojica od onih koji su izvidjeli zemlju, razderaše svoje haljine i rekoše cijeloj zajednici i sinovima Izraelovim, ova zemlja koju smo išli izvidjeti je dobra zemlja. Ako Jahve bude zadovoljan s nama, uvest će nas u ovu zemlju i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko. Ne bunite se protiv Jahve. I ne bojte se ljudi ove zemlje; mi ćemo ih progutati. Ne bojte ih se ( Br.14:6-9).
Da bi zauzeo zemlju Kanaan, Jošua je vodio bitke. Kod Gibeona protiv Amorejaca (jednog od kanaanskih plemena) Jošua je zamolio Jahvu da sunce i mjesec stanu kako bi mogao završiti bitku na dnevnom svjetlu (Jošua 10). To je ponovno pokazalo Izraelcima da će se Jahve boriti za njih, a oni su i dalje gunđali i sumnjali.
U drugoj bitci prilikom preuzimanja Obećane zemlje, više je Kanaanaca ubijeno velikim zrncima tuče nego što su Izraelci stvarno ubili u bitci. Zanimljivo je primijetiti da u drevnom kineskom kalendaru nedostaje dan u kojem se točno dogodio ovaj događaj. Jošua je živio u doba brončanog doba u kojem je postojao kineski kalendar. Znanost potvrđuje da ovaj dan nedostaje u kalendaru.
Bit ću s vama kao što sam bio s Mojsijem; Neću te ostaviti niti napustiti. Budi jak i postojan, jer ti si čovjek koji će dati ovom narodu posjed zemlje za koju sam se zakleo njihovim očevima da ću im je dati. Samo budi jak i postojan i pazi da držiš sav zakon koji ti je stavio moj sluga Mojsije. Nikad ne skreći od ovoga na desno ili lijevo, i tada ćeš biti sretan u svemu što radiš. Imajte uvijek na usnama knjigu ovoga zakona; meditirajte o njemu danju i noću, kako biste pažljivo čuvali sve što je u njemu napisano. Tada ćete uspjeti u svojim poslovima, tada ćete imati uspjeha. Nisam li ti rekao: Budi jak i čvrst? Onda budi neustrašiv, budi siguran, jer idi kuda hoćeš, Jahve, Bog tvoj, s tobom je.” (Jošua 1:5-9).
Obratite pažnju na to koliko se često gore koristi izraz budi jak i čvrst. To je Jahvin zahtjev u vrijeme svake krize.
Kao što je Isus svetoj Faustini predao zaziv, Isuse, uzdam se u Tebe. Ako je Bog s tobom, tko će protiv tebe? Bog plus jedan je većina – cijelo vrijeme.
Najveće priče u Bibliji govore o vjeri herojskih ljudi u kriznim vremenima. Gideonova vojska, Daniel u lavljoj jazbini, Petar bježi iz rimskog zatvora s nadnaravnim darom neprohodnosti, Estera na rubu da doživi potpuno istrebljenje židovskog naroda prije nego što je poduzela akciju, Noa gradi arku na temelju vjere, Abraham vjerom kreće na put za novu zemlju i prinosi Izaka. Poslanica Hebrejima 11 je Židovska kuća slavnih, gdje se govori o onima koji su djelovali u vjeri koja je svojim djelima promijenila povijest.
Najveće tradicije u Crkvi su djela vjere u kritičnoj vremenskoj točki u kojoj događaji mogu ići na ovaj ili onaj način, tada Gospodin uskače. Sada smo u jednom od ovih trenutaka da ČVRSTO STOJIMO a ne da se priklonimo bezbožnoj državi koja promiče takve gnusne prakse kao što je čedomorstvo.
Naš današnji odgovor
Mora se postaviti pitanje kako ćemo odgovoriti? Podižemo li bijelu zastavu predaje? Hoćemo li se prevrnuti? Priznajemo li sve? Da povučemo crtu razgraničenja i kažemo, ovdje me više neće gurati? Stojimo li čvrsto? Odlučan?
Ne bojite se, držite se? Gubimo li mir usred kaosa? Napredne upute za život u Obećanoj zemlji su poslušnost onome što se od nas traži.
Trijumf Bezgrešnog Srca sljedeća je glavna točka za vjernika. Trijumf Bezgrješnog Srca sličan je onome što su podnijeli Mojsije i Jošua. Čvrsta uvjerenja nisu bila drugačija za Mojsija ili Jošuu od nas danas. Oba su bila i jesu prekretnice seizmičkih promjena. Staro se mora ukloniti da bi se uvelo novo. Da nije bilo raspeća, ne bi bilo otkupljenja s uskrsnućem. Moramo vjerovati, znajući što Gospodin želi i slijediti njegov plan, a ne naš. Moje misli nisu vaše misli i moji putovi nisu vaši putovi ” (Izaija 55,8).
Moramo vjerovati da Nebo ima plan dok se kultura oko nas ruši. Ali, isto tako trebamo biti poslušni onome što se od nas traži.
Isus je rekao svetoj Faustini: “Strah je beskoristan, potrebno je POVJERENJE”
STRAH je lažni dokaz koji se čini stvarnim. Prije nego što možemo ući u Novu eru mira obećanu tako dugo, staro mora proći. Bol kojoj upravo u ovom trenutku svjedočimo u Crkvi nastavit će se kao što je bila bolna za Izraelce u pustinji prije novog početka. Moramo izdržati do kraja. “ Ako je Bog za nas, tko će protiv nas” (Rimljanima 8,31).
Znamo rubrike i temelje vjere i moramo ih se držati. Nedostatak vjere, nepovjerenje i obeshrabrenje treba odmah eliminirati ako želimo emocionalno i duhovno napredovati u budućnosti. Vidimo li divove velike tehnologije, velike vlade, velike farmacije i globalne elite kao što su ih vidjeli divovi Joshua i Caleb? Vidimo li Gospodinovo djelo u kaosu oko nas?
Jahve će se boriti za nas , trebamo biti poslušni i ostati mirni u duhu, znajući da je sada na redu nebeska ruka. To ne znači sjediti i ne raditi ništa. Vrijeme je da progovorimo, s vjerom Jošue. Vrijeme je da kleknemo i jurišamo na Nebo u molitvi kao nikada prije. Čeka nas trenutak Crvenog mora.
Ne bojte se i ostanite pri svome.
ISUSE UZDAM SE U TEBE
