Dana 20. veljače 1878., na kraju konklave koja je trajala samo 36 sati, kardinal Gioacchino Pecci izabran je za papu i uzeo je ime Lav XIII . (1810.-1903.). Mnogi ljudi, danas stariji, sjećaju se da su, prije liturgijske reforme Drugoga vatikanskog koncila, slavljenik i vjernici na kraju svake mise klečali kako bi izmolili molitvu Gospi i princu anđela, napisanu od strane pape Leona XIII., koja je glasila: „Sveti Mihovile arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo: Ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.”
Luciferova ruka
Papa je to povezan s francuskim katolicima s Republikom i velikim društvenim enciklikama koji prepoznajući Luciferovu ruku u krizama koje potresaju svijet, obvezuje, sve crkve svijeta da na kraju svake mise, izmole molitvu svetom Mihaelu i da zamole njegovu pomoć protiv pobunjenih anđela.
Teror i čuđenje
Ali što se dogodilo? “Ne sjećam se točno koje se godine to dogodilo… jednog lijepog jutra veliki papa Lav XIII. slavio je svetu misu i prisustvovao misi zahvalnici, po svom običaju. Odjednom se vidjelo kako naglo podiže glavu i netremice se zagledava u nešto iznad glave svećenika koji je predvodio misu. Zurio je, ne trepćući, ali izražavajući osjećaj užasa i čuđenja, lice mu je promijenilo boju i izraz. Događalo se nešto čudno i veliko. Naposljetku, kao da se vraća sebi i lagano, ali energično udari sebe rukom, ustade.
“Sveti Oče, ne osjećate se dobro”
Viđen je kako ide u svoju osobnu radnu sobu… Članovi njegove obitelji slijedili su ga, impresionirani i zabrinuti. Brižno su ga upitali: “Sveti Oče, nije li Vam dobro? Trebaš li nešto? “Ništa, ništa”, odgovorio je i zatvorio se. Nakon pola sata dao je nazvati tajnika Kongregacije obreda i, dajući mu list papira, rekao mu da ga tiska i pošalje svim ordinarijima svijeta. Što je sadržavao ? Molitvu koju molimo na kraju mise s narodom, a koja uključuje prošnju Mariji i žarki zaziv Knezu nebeske vojske, moleći Boga da Sotonu baci u pakao” (Molitva je ustanovljena 1886. godine; govorila se na koljenima, svečano, a potisnuta je nakon Drugog vatikanskog sabora. Ovo je svjedočanstvo koje je dao opat Pecchenino, a prenosi La Civiltà Cattolica, 1930. ).
Strašna vizija
Prema riječima njegova osobnog tajnika, monsinjora Rinalda Angelija, Lav XIII je tog jutra imao viziju koja ga je užasnula. Vidio je bezbrojne demone, koji smijući se i gotovo trijumfalno, lete i okupljaju se iznad Rima, poput jata vrana, i obasjavaju Grad svojom prokletom prisutnošću. Papa je imao intuiciju da je potrebno usrdno moliti sv. Mihaela da ih zbaci.
Riječi Ivana Pavla II
Godine 1987. Ivan Pavao II., prilikom posjeta svetištu Svetog Mihaela Arhanđela, na brdu Gargano, rekao je ovo: “Ta borba protiv đavla, koja ističe lik arkanđela Mihaela, aktualna je i danas, jer đavao još uvijek živi i djeluje u svijetu. U toj borbi Arkanđeo Mihael stoji uz Crkvu da je obrani od iskušenja stoljeća, da pomogne vjernicima da se odupru đavlu koji poput ričućeg lava obilazi tražeći koga da proždere”.
Godine 1994. sveti papaIvan Pavao II., u vezi s poznatom molitvom svetom Mihaelu Lava XIII., rekao je: “Čak i ako se danas ova molitva više ne moli na kraju euharistijskog slavlja, pozivam sve da je ne zaborave, nego da je recitiraju za dobivanje pomoći u borbi protiv sila tame i protiv duha ovoga svijeta”.
Egzorcizam
Na isti način, Lav XIII je sastavio obred egzorcizma, uključivši ovu molitvu koju je poticao da se često recitira. Molitva, koja je ubrzo postala poznata, posebno se primjenjivala, počevši od 1930. godine i prema želji Pija XI., za obraćenje komunističke Rusije.
Puna verzija molitve svetom Mihovilu
Evo cjelovite verzije Molitve svetom Mihaelu Arkanđelu prema papi Lavu XIII. koju danas malo katolika poznaje u izvornom obliku:
O Slavni Kneže Nebeskih Vojska, Sveti Mihaele Arhanđele, obrani nas u kušnji i užasnom boju protiv Vrhovništava i Vlasti, protiv zlih duhova. Priteci u pomoć čovjeku kojeg je Svemogući Bog stvorio besmrtnim na svoju sliku i priliku i otkupio od sotonske tiranije uz visoku cijenu. Vodi danas boj Gospodnji zajedno sa svetim anđelima, kao što si već pobijedio vođu oholih anđela, Lucifera i njegove otpadničke čete, koje su bile nemoćne da odole tebi, niti je više bilo mjesta za njih na Nebu.
Ta okrutna stara zmija koja se naziva đavao ili sotona, koji zavidi cijeli svijet, bačena je u bezdan sa svojim anđelima. Čuvaj se, ovaj stari neprijatelj i ubojica ljudi ohrabrio se i preobrazio u anđela svjetla, radoznalo obilazi svijetom sa svim mnoštvom zlih duhova koji su nagrnuli na zemlju da unište bez traga Ime Božje i Njegova Krista, da porobe, ubiju i bace u vječno prokletstvo duše kojima je namijenjena kruna vječne slave. Ovaj opaki zmaj izlijeva, kao najnečistiju bujicu, otrov na ljude izopačena uma i pokvarena srca, duha laži, bezbožnosti, huljenja i kužna daha i svakog poroka i nemorala.
Ovi vrlo lukavi neprijatelji ispunili su i opajali Crkvu sa žuči i gorčinom, Zaručnicu Neokaljanog Jaganjca, i položili bezbožne ruke na njezine najsvetije posjede. Na samom Svetom Mjestu, gdje je Sveta Stolica najsvetijeg Petra i Katedra Istine ustanovljene kao svjetlo svijeta, podigli su prijestolje svog odvratnog bezboštva s pokvarenom zamisli da kad je Pastir udaren, stado se može raspršiti.Ustani onda nepobjedivi Kneže, pritekni u pomoć Božjem narodu i donesi pobjedu protiv napada izgubljenih duhova.
On te časti kao svoga Zaštitnika i Sveca;u tvojoj svetoj slavi Crkve kao njezinu obranu protiv podmuklih sila pakla; tebi je Bog povjerio duše ljudi da budu uvedene u nebesko blaženstvo. Moli se Bogumira da bi On onemogućio sotonu da nas dalje drži u ropstvu i škodi Crkvi. Prikaži naše molitve pred Previšnjim Bogom tako da bi one što prije zadobile milost pred licem Gospodina; svladavanjem zmaja, stare zmije, koja je đavao ili sotona, opet ga učini zarobljenikom bezdana, kako više ne bi zavodio narod. Amen.
Neka Tvoja milost, Gospodine, bude nad nama.
Usmjeri naše nade u Tebe.
Gospodine usliši moju molitvu.
I da moj vapaj dopre do tebe.
Pomolimo se:
Bože i Oče Gospodina našega Isusa Krista, zazivamo tvoje sveto ime i molimo tvoju dobrotu: da po zagovoru Marije Bezgrješne, Majke i vazda Djevice, svetoga Josipa, muža same Svete Djevice, svetoga Mihovila arkanđela, svetih apostola Petra i Pavla i svih svetih, udostojiš se
dati nam svoju pomoć protiv Sotone i protiv svih drugih nečistih duhov koji
lutaju svijetom kako bi naškodili čovječanstvu i izgubili duše.
Po istom Isusu Kristu Gospodinu našem, Amen.”
Vizija blažene mističarke
Šezdeset i pet godina prije pape Leona XIII., 30. prosinca, blažena njemačka mističarka Anna Catherine Emmerick (1774.-1824.) vidjela je u viziji istu duhovnu bitku i konačno pobjedu Crkve. Bog joj je također pokazao kako će Crkva biti spašena od ogromnih nevolja posebnom pomoći arkanđela Mihaela. Neka ovo viđenje bude snažno ohrabrenje za sve nas kada pred očima imamo na umu sve poteškoće svijeta i Crkve za koje ljudski izgleda nema rješenja.
“Opet sam vidjela svetog Petra s visokom kupolom. Na njoj je stajao sveti Mihovil u svjetlećoj krvavocrvenoj halji i s velikom ratnom zastavom u ruci. Bilo je dosta borbe na terenu. Zeleni i plavi borili su se protiv bijelaca (kršćana) i ovi bijelci, koji su iznad sebe imali vatreni crveni mač, kao da su podlegli.
Crkva je bila krvavo crvena poput anđela i netko mi je rekao: ‘Oprana je krvlju.’ Što je borba dulje trajala, to je više nestajala boja krvi Crkve koja je postajala sve prozirnija.
Arhanđeo Mihael je sišao i pridružio se bijelcima. Bili su obdareni divnom hrabrošću, a nisu znali zašto. Mihael je potukao svoje neprijatelje i oni su se razbježali na sve strane. Tijekom borbe neprestano su neke grupe neprijatelja prelazile na drugu stranu, a jednom je čak bilo mnoštvo.
Iznad borbe pojavile su se i čete svetaca. Kad je anđeo sišao s krova bazilike, ugledala sam veliki svjetleći križ sa Spasiteljem. Bočne su zrake u bogatoj i širokoj bujici tekle na Crkvu koja je bila dolje i njima ju je obasjavala.
Vidjela sam i crveno, svijetleće srce obješeno na nebu, iz kojega je snop bijelih zraka išao prema jednoj strani, a drugi se snop izlijevao na Crkvu i na mnoge krajeve. Rečeno mi je da je ovo Srce Marijino.
Kad su borbe završile na zemlji, Crkva i anđeo koji je sada nestajao bili su bijeli i svijetli. Križ je nestao a na tom mjestu na Crkvi je stajala visoka i blistava žena koja je preko nje raširila svoj zlatni i svjetleći plašt.
Pod Crkvom su se ljudi ponizili i pomirili. Biskupi i župnici sastajali su se i razmjenjivali svoje knjige. Sekte su prepoznale Crkvu zbog čudesne pobjede i svjetla objave koje su vidjele na sebi. Osjetila sam sjaj i nadnaravni život u prirodi i svetu emociju u svim ljudima;
“Marija je Crkva”
Tada je blaženica shvatila nešto vrlo utješno: “Vidjela sam da se ovo kraljevstvo približava po želji mnogih poniznih, vjernih i odanih kršćana. Tada sam dobila prekrasnu sigurnost: Marija je Crkva i Crkva je naša majka. Bog je naš otac, a Isus je naš brat. Prevladavši bitku, sada sam vidjela Crkvu sjajnu poput sunca, u velikom slavlju”.
