Progon kršćana napreduje i priznata je činjenica, čak i od strane progonitelja, da je najoštriji u ovih 2000 godina. Kršćani su trećina u svijetu, ali trpe više od 80% progona.
A u nekim slučajevima dolazi do pravog genocida nad životom, imovinom i kulturom kršćana. Kršćanske organizacije koje prate progon kršćana pokazuju da on iz godine u godinu napreduje. Na zapadu je to više tip zastrašivanja, dok je u drugim dijelovima svijeta više tip fizičkog nasilja, posebno u Africi i na Istoku.
Na Zapadu je progon suptilniji, još ne uključuje fizičko nasilje, ali uključuje pravne odmazde.
Radi se kroz tri postupka; Kroz zakone koji osuđuju ono što nazivaju govorom mržnje a svojstveno je kršćanima; Stigmatizacijom kršćana u medijima, estradi i obrazovanju. I ograničavanje mogućnosti zapošljavanja za kršćane.
Kršćani su uvijek bili progonjeni, ali proročanstva govore da će se na kraju vremena progon povećati. I znamo iz objava da će u tom procesu biti mučenika, ali također znamo da će oni koji se predaju Gospodinu i Presvetoj Djevici biti zaštićeni.
Kako će Gospodin zaštititi svoj narod kroz nemirne vode koje su pred nama?
Kako je moguće da Crkva preživi, ako je svijet prisiljen u bezbožni globalni sustav kontrole antikrista? Odgovor se proteže kroz cijelu Bibliju, počevši od njezine prve knjige, Postanka, i završava s posljednjom, Otkrivenjem.
Samo Sveto pismo uokviruje “konačni sukob”.
Na početku imamo proročanstvo u Postanku 3,15, koje proriče da će potomak “žene” zgnječiti glavu zmije.
Drugim riječima, Blažena Djevica sa svojim Sinom, Isusom Kristom, i Njegovim sljedbenicima, kršćanima, zdrobit će glavu Zloga.
I nastavlja se u 12. poglavlju Otkrivenja kroz “ženu odjevenu suncem” i njezino “potomstvo” koje se suočava sa zvijeri.
Gdje se sotona vidi u odlučnoj borbi s Blaženom Djevicom i njezinom djecom, koja su Crkva, s Kristom kao prvorođencem.
U tekstu se kaže da je zmaj bio ispred žene koja će roditi kako bi joj proždrao sina čim se porodi.
Žena je rodila svog sina, Isusa Krista i bila je uznesena na prijestolje Božje.
Dok su ženi bila dana dva krila velikog orla kako bi mogla odletjeti u pustinju, mjesto gdje je treba hraniti i štititi 1260 dana, odnosno 3 i pol godine, koliko bi bila vladavina “zvijeri”..
Benedikt XVI. komentirajući ovaj odlomak kaže:
„Ova žena predstavlja Mariju, Majku Otkupitelja, ali u isto vrijeme predstavlja cijelu Crkvu.
Čini se bespomoćnom, slabom.
No, dok je ugrožena, progonjena od zmaja, štiti je i utjeha Božja. I ova Žena, na kraju, izlazi kao pobjednica.”
Dakle, dok je Žena Apokalipse na kraju sigurno pobjednica, također je jasno da je “zvijeri” dopušteno potisnuti Crkvu, uglavnom kao instrument vlastite strasti.
Otkrivenje 13:7 kaže da je zvijeri bilo dopušteno zaratiti sa svecima i pobijediti ih.
Ovo progonstvo je također povezano s proročanstvima za naše vrijeme.
U drugoj Fatimskoj tajni, Djevica govori pastirima da će Bog kazniti svijet za njegove zločine kroz rat, glad i progon Crkve i Svetog Oca. Što u otprilike znači da će Bog dopustiti zlu da progoni Crkvu i svijet, jer su pali u njegove napasti.
Ali na kraju će njezino Bezgrješno Srce trijumfirati i svijetu će biti darovano vrijeme mira.
I vizija treće tajne koju je objavio Vatikan ponovno potvrđuje progon.
Biskupi, svećenici i redovnici prikazani su kako se penju na planinu na čijem se vrhu nalazi veliki križ od hrasta plutnjaka.
Prije dolaska, Sveti je Otac prošao kroz veliki grad napola u ruševinama i molio se za duše leševa koje je pronašao na svom putu.
A kad je stigao na vrh planine, klečeći pred križem, mučenički ga je ubila skupina vojnika koji su na njega gađali mecima i strijelama.
Kao i ostale biskupe, svećenike, redovnike i laike koji su ga pratili.
Tako da će u vremenu Posljednjih vremena, koje proučavamo, a koje će završiti trijumfom Bezgrešnog Srca Marijina, nastupiti trenutak velikog progona vjernih katolika?
Međutim, postoje dvije stvari koje ograničavaju opseg antikristova progona.
Prvo, Bog će zaštititi ostatak “u pustinji” kao što je zaštitio ženu, njezino dijete i Crkvu čiji je ona nositelj. Kako?
Posljednjih desetljeća raspravljalo se o mogućnosti skloništa nadnaravne zaštite za Božji narod.
Što bi bilo jednako pustinji gdje je Žena odjevena u sunce odvedena da je zaštiti od zmaja koji je progoni i tamo je nahranjena i zaštićena. Svi ovi odlomci shvaćeni su kao nevolja koju će antikrist izazvati u Crkvi. Ali zaštita Crkve neće izostati, znači njezinih vjernih članova, te će se hraniti i sačuvati usred pustinja u koje će se povući, kako kaže Sveto pismo. U katoličkoj mističnoj tradiciji, ideja da će odabrani biti zaštićeni u mjestu utočišta tijekom određenog vremena, kako od progona tako i od božanske kazne, može se vidjeti, na primjer, u vizijama blažene Elisabeth Canori Mora.
Njoj je pokazano da je sveti Petar postavio četiri tajanstvena stabla da daju utočište malom stadu Isusa Krista,u vremenima progona.
Marie-Julie Jahenny je pak rekla da će Blažena Djevica “biti utočište mira usred pošasti, vrlo snažno i snažno utočište koje ništa ne može uništiti.”
A Gospa je također rekla ocu Gobbiju “kako biste se zaštitili od svih ovih zala, pozivam vas da se sklonite u sigurno utočište Mog Bezgrješnog Srca”.
I Padre Pio je rekao da je jedino utočište Srce Blažene Djevice Marije.
Neka novija proroštva, poput ona oca Rodrigea pak spominju i fizička utočišta diljem svijeta ali i u domovima onih koji su svoje domove na vrijeme pripremili blagoslovom i posvetom doma i obitelji uprabo Bezgrešnom Srcu Blažene Djevice Marije.
Drugim riječima, Bog će se doista pobrinuti za svoj narod gdje god se nalazio.
Jedan od manje poznatih slučajeva kako je to Bog već činio je kako je sačuvana katolička zajednica u Japanu. Početkom 17. stoljeća protjeruju se pripadnici klera. Tada se zajednica povukla u skrovište, čuvajući vjeru i molitvu u tajnosti.
Kad je dijete rođeno, krstio ga je otac, majka ili članovi zajednice, jer svi možemo krstiti kad nema svećenika.
A kada su se, nakon gotovo dva i pol stoljeća, misionari vratili u Japan, tisuće kršćana izašlo je na vidjelo i Crkva je ponovno mogla procvjetati.
Oni su za režim postali skriveni kršćani. Šume koje okružuju neke gradove postale su skrovišta gdje su vjernici mogli tajno prakticirati svoju vjeru.
U planinama su iskopane male pećine za sastajanje i molitvu. I danas se te kapelice uklesane u stijene mogu posjetiti.
Isto se događalo i u prvim progonima Crkve na početku povijesti kršćanstva, a ponovilo se i u Francuskoj revoluciji, a događa se i danas. Naime, zanimljivo je vidjeti da se najveći progoni danas odvijaju u Africi i na Bliskom Istoku, a upravo tamo broj kršćana dramatično raste posljednjih godina.
