Isus u Evanđelju kao znak Apokalipske izričito spominje znakove na nebu, na suncu i mjesecu. To je jedan od znakova Isusova drugog dolaska.
Sveta Faustinu Kowalska, svetica Božjeg milosrđa, između ostalih, primila je poruku od Isusa o velikom znaku koji dolazi: križu koji će se vidjeti na nebu i velikom svjetlu koje će ići iz Isusovih rana s ruku i nogu, osvjetljavajući zemlju neko vrijeme. Isus joj govori:
“Zapiši ovo: prije nego što dođem kao Pravedni Sudac, doći ću kao Kralj Milosrđa. Prije nego što dođe Dan pravde, bit će ljudima dan znak na nebu ove vrste:
„Svaka će se svjetlost na nebu ugasiti i nastat će velika tama nad cijelom zemljom. Tada će se znak križa vidjeti na nebu, a iz otvora gdje su bile pribijene ruke i noge Spasitelja izaći će velika svjetla koja će obasjati zemlju neko vrijeme. To će se dogoditi malo prije posljednjeg dana (Dnevnik, 83).”
To se proročanstvo povezuje i s događajem koji je nad Jeruzalemom u četvrtom stoljeću zabilježio sveti Ćiril Jeruzalemski, učitelj Crkve. U pismu caru Konstanciju napisao je: “U svibnju, oko trećeg sata, veliki svjetleći križ pojavio se na nebu, točno iznad Golgote, dopirući sve do svete gore Maslinske, viđen, a ne od strane jedne ili dvije osobe, ali jasno i evidentno nad cijelim gradom. Ovo nije bila, kao što bi se moglo misliti, prolazna pojava: nastavila se nekoliko sati zajedno, vidljiva našim očima i svjetlija od sunca. Cijeli grad, prožet jednako strahopoštovanjem i radošću zbog ovog predznaka, odmah potrča u crkvu, svi u jedan glas slaveći Gospodina našega Isusa Krista, jedinoga Sina Božjega.”
Zanimljivo je da ‘treći sat’ koji opisuje Ćiril kada bi se odnosio na sate u danu u drevnoj Crkvi značio je peti od sedam kanonskih sati i dolazio u deveti sat u danu ili oko 15 sati – što je sveta Faustina trebala proglasiti kao “časem milosrđa” gotovo 1600 godina kasnije!
Ali postoji još nešto — na putu znakova. Puno je puno zabilježenih znakova na nebu, viđenih križeva i Isusa, posebno u Srednjem vijeku tog najtežeg vremena koje je doživjelo velike potrese, uključujući i katastrofe od kuge. Ali jedan znak na nebu obilježio je povijest, i prema riječima: vlč: Mieczysława Piotrowskog to je bio siguran znak da smo u središtu apokalipse.
On govori: “Dana 13. listopada 1917. Gospa se posljednji put ukazala u Fatimi. Dogodilo se takozvano čudo sunca. Oko 70 tisuća ljudi svjedočilo je ovom događaju. Sunce se tada okretalo na nebu, stvarajući kružnu cirkulaciju. Nakon nekog vremena počelo je spiralnim pokretom padati prema okupljenim ljudima, a zatim se vratilo na svoje mjesto.
Što je značilo ovaj neobični “ples” sunca? Odgovor na ovo pitanje daje nam Apokalipsa sv. Ivana apostola riječima: “Tada se pojavio veliki znak na nebu: žena odjevena u sunce …” (Otk 12,1).
“Žena odjevena suncem” – ovo je smisao zadržavanja sunca pri zadnjem ukazanju Gospe u Fatimi. Sunce je izvodilo kružne manevre odozgo prema dolje i odozdo prema gore. To su bili potpuno isti potezi koje povlačimo kad na nešto ili nekoga želimo staviti ruke.
Toga dana u dolini Cova da Iria u Fatimi Marija je bila odjevena suncem. Ovaj nam znak jasno govori da smo u središtu događaja opisanih u Apokalipsi sv. Ivana apostola. Opis je to velike bitke između Boga i Sotone, u kojoj Janje i Žena i njezino potomstvo imaju središnju ulogu.
Živimo u vremenu u kojem se ispunjava Božje proročanstvo i obećanje iz Postanka: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3: 15). Potomstvo žene je svatko tko od nje prihvaća život. Ovdje se radi u potpunoj predanosti Mariji.
Božji poziv da se posvetimo njezinu Bezgrešnom Srcu ključan je i odlučujući za naše vrijeme. Svaka osoba koja se preda Majci Božjoj velika je pobjeda Boga i velika milost Božja za svijet…više ovdje.
