Profesor iz Španjolske: ‘Nazaretska obitelj je napadnuta, žele kolaps stanovništva i ne rade to slučajno’

Jesu li prava žena rezultat njihove borbe kao kolektiva ili nešto “inducirano” ? Reagira li vidljivost homoseksualnih sklonosti na njihovo povećanje ili na njihovo lagano nametanje? Kakav je proces uništavanja obitelji i koja je njegova svrha ? U kojoj je mjeri kršćansko stanovništvo preuzelo te postulate, a da toga nije bilo svjesno? Ovo su samo neki od odgovora koje je profesor, doktor povijesti i pisac Alberto Bárcena ponudio na ChestertonTV- u u okviru ciklusa posvećenog rodnoj ideologiji kojemu možete pristupiti ovdje.

Profesor sa Sveučilišta San Pablou cijelom je izlaganju naglasio kako proces “društvenog inženjeringa” “uništavanja obitelji” nije nevin ni slučajan te kako je, u prvom redu, “obitelj iz Nazareta” kao krajnji cilj koji treba skinuti kako bi se postiglo “potpuno novo društvo”.

Ali koji su ciljevi rodne ideologije ? Može li zaista postojati netko tko namjerava eliminirati obitelj?

Parcijalni ciljevi: pobačaj i uništavanje obitelji

Za Bárcenu, “antikršćanski društveni inženjering” ništa ne prepušta slučaju u postizanju svoja dva velika cilja, “kolaps stanovništva ” kao neomaltuzijansko smanjenje stanovništva i zamjena prirodnog zakona “sustavom vrijednosti u potpunosti drugačiji” od onih koje je svijet poznavao do prije nekoliko desetljeća.

Dakle, mjere poput eutanazije mogu biti učinkovite u postizanju svog prvog cilja, no nerađanje je nesumnjivo najučinkovitije na srednji i dugi rok: starenje stanovništva koje očekuje demografsku zimu samo je još jedna posljedica “induciranog” promicanja “abortusa kao kontracepcijskog sredstva”.

Kao druge ciljeve istaknuo je izravno povezane s nestankom velike obitelji -ljudi koji ” žele imati 2 djece” – ili čak “promijeniti model željene obitelji” u Trećem svijetu.

Sve jedno “savjesno ispiranje mozga” koje smatra da “to nije zato što to ljudi žele, nego zato što ne znaju kako to izbjeći, jer sustav tvrdi da će ih učiniti slobodnijima tako što će ih naučiti da nemaju djecu.”

Oslobođenje žena: novi rob seksa i rada

Ti bi ciljevi, međutim, bili samo kolateral krajnjeg cilja rodne ideologije, koji se sastoji od totalne subverzije “sustava vrijednosti” koji je vladao svijetom i njegove zamjene s novim, “potpuno drugačijim”.

Nešto što su samiti na vrhu u Kairu (1994.) i Pekingu (1995.) koje su organizirali Ujedinjeni narodi već najavili kao katalizator ove promjene: od početka je njihov cilj bio postići to kroz žene.

“Majčinstvo se promatra kao nešto negativno, lišavajući žene temeljnog poziva. Mnogo se govorilo o promicanju jednakosti žena, ali kada žene žele izvršiti svoj poziv prema obitelji i majčinstvu to se ne uzima u obzir i rijetki govore o tome, oni to predstavljaju kao izrabljivanje ili teret za ženu”,

Sažetak konferencije, ukratko, je sljedeći: “Ono što bi kod nje trebalo imati prednost je njezin profesionalni razvoj, a ono što je sprječava u tome mora biti eliminirano. Odmalena je naučena odgoditi obitelj i smatrati da u da bi bila uspješna žena mora postići profesionalni uspjeh i imati spolne odnose bez reproduktivnih posljedica.”

Novo nasilje nad ženama

“Radi se o tome da se stane na kraj ‘katastrofama’ heteropatrijarhalnog društva koje je ženu pretvorilo u robinju. Sve što je ženska sklonost ili poziv mora se odbaciti jer je to ostatak obrazovanja koje ju je učinilo robinjom muškarca”, tvrde njihovi pristaše.

Promjena mentaliteta koja podrazumijeva “užasno nasilje i ispiranje mozga” ne samo nad ženama, već i nad samim djetinjstvom.

Jedino se tako može objasniti umjetno i inducirano širenje rodne ideologije ili homoseksualizma u medijima, serijama i filmovima namijenjenim “najmlađima”.

“Ništa nisu prepustili slučaju. Kada vidimo gotovo nepogrešivu prisutnost homoseksualnih parova u serijam , oni su obično uzorni, a ne kao oni ostali – heteroseksualnim – u kojima dolazi do nasilja ili sebičnih razloga.

Teško je pogledati seriju gdje se rodna ideologija ne pojavljuje kao nešto egzemplarno ili nešto što se mora prihvatiti”, objašnjava. Nešto što “nije nevino ili slučajno”, kao što je već naznačeno na konferenciji Ujedinjenih naroda u Egiptu od 1994.

Ideologija prožeta proturječjima

Ne bi li, međutim, mogli pokušati širiti rodnu ideologiju ili homoseksualnost bez napada na takozvanu “tradicionalnu” ili kršćansku obitelj?

Bárcena ističe da su to dva modela koja ne mogu koegzistirati: “Obitelj je opasna prepreka za ovu ideologiju, jer znaju da koliko god djeca bila bombardirana u serijama, na kraju u obitelji dobivaju suprotnu poruku tj. s onima koji ostaju, ne samo zbog onoga što čuju, već i zbog primjera koji vide u njima.”

Zajedno s intrinzičnom prirodom takozvane “tradicionalne” obitelji, Bárcena otkriva niz proturječja u rodnoj ideologiji koje, ako se dobro koriste, mogu biti dobar alat za rješavanje nje:

prirodni razvoj dječaka i djevojčice, njihov komplementarnost, afektivni nedostaci proizvedeni kod djece homoseksualnih parova, umjetno “interpretirane” uloge, porast tzv. “rodnog nasilja” kao nikada prije, “inducirana obiteljska disfunkcija” ili katastrofalne posljedice kod onih koji iniciraju rodnu tranziciju su samo neki od onih koji su razvijeni na konferenciji.

Obitelj, bedem protiv rodne ideologije

Sve u svemu, Bárcena vjeruje da obitelj može biti bedem protiv silnog napredovanja rodne ideologije, ali samo ako postane aktivno svjesna svoje uloge.

“Dijete ima pravo doći u svijet svojih bioloških roditelja, imati oba referenta, a ne biti bombardirano nedavno stvorenom ideologijom koja se protivi prirodnom pravu.

‘Tradicionalna’ obitelj nastavlja ispunjavati svoju misiju: prenositi ljubav, trenirati djecu, poučavati ih socijalizaciji i poučavati ih nekim referencama koje odgovaraju prirodnom pravu”, zaključuje.

 

Prethodni članakRiječi Isusa ženi iz Hrvatske: ‘U one će dane biti će jedan Pastir i jedna Vjera, ona Rimokatoličke Crkve’
Sljedeći članakPobožnost koju je Isus sam tražio: Molitva mudrosti Presvetoj glavi Isusovoj nikad potrebnija čovječanstvu