Ponedjeljak nakon Duhova sada je blagdan spomendana Marije, “Mater Ecclesiae”. Teološki korijeni ovog naslova sežu u ranu Crkvu. Oci Crkve, sveti i marljivi biskupi prvih stoljeća, često su o Mariji govorili kao o Novoj Evi.
Kao što je žena Eva bila “majka svih živih”, žena Marija je bila majka svih onih koji žive u Kristu. U Otkrivenju 12,17 sveti Ivan kaže da su potomci ove Žene “oni koji drže zapovijedi Božje i svjedoče za Isusa”.
Popularnost specifičnog izraza “Majka Crkve” posebno je porasla u 20. i 21. stoljeću. Godine 2018. papa Franjo dodao je blagdan pod ovim naslovom za ponedjeljak nakon svetkovine Duhova – koji se smatra rođendanom Crkve. Godine 2024. spomendan je 20. svibnja.
Marija, neodvojivi dio Kristove Crkve
Naslov “Majka Crkve” … odražava duboko uvjerenje kršćanskih vjernika, koji u Mariji ne vide samo majku Kristove osobe, nego i vjernika. Ona koja je priznata majkom spasenja, života i milosti, majkom spašenih i majkom živih, s pravom se proglašava Majkom Crkve. Naslov “Majka Crkve” ne nalazimo u Svetom pismu, ali papa sveti Ivan Pavao II opisao je nekoliko načina na koje Biblija aludira na ovaj naslov:
Od Navještenja Marija je bila pozvana, da da svoj pristanak na dolazak mesijanskog kraljevstva, koje će se dogoditi formiranjem Crkve. Kada je u Kani Marija zamolila Sina da izvrši svoju mesijansku moć, dala je temeljni doprinos usađivanju vjere u prvu zajednicu učenika i surađivala je u pokretanju Božjeg kraljevstva, koje ima svoje “sjeme” i “početak” u Crkvi (usp. Lumen gentium, br. 5).
Marija se na Kalvariji sjedinila sa žrtvom svoga Sina i dala svoj majčinski doprinos djelu spasenja, koje je poprimilo oblik porođajnih muka, rađanja novog čovječanstva.
Upućujući Mariji riječi “Ženo, evo ti sina”, Raspeti naviješta njezino majčinstvo ne samo u odnosu na apostola Ivana nego i na svakog učenika. Sam evanđelist, govoreći da je Isus morao umrijeti “da sabere u jedno djecu Božju koja su raspršena” (Iv 11,52), ukazuje na rođenje Crkve kao plod otkupiteljske žrtve s kojom je Marija majčinski povezana.
Evanđelist sveti Luka spominje prisutnost Isusove Majke u prvoj jeruzalemskoj zajednici (Dj 1,14). Na taj način naglašava Marijinu majčinsku ulogu u novorođenoj Crkvi, uspoređujući je s njezinom ulogom u Otkupiteljevu rođenju. Majčinska dimenzija tako postaje temeljni element Marijina odnosa s novim Narodom otkupljenih. (Opća audijencija, 17. rujna 1997.)
Sveti Ljudevit Montfortski: Najpouzdaniji znak prepoznavanja djece Božje od djece đavlove
Isus nas je povjerio Mariji
Otac je između svih žena izabrao Mariju da bude majka, prema ljudskoj naravi, njegova božanskog Sina. Kako je Kristova Majka u naravnom redu, tako je i Majka Njegovog otajstvenog Tijela, Crkve, kojoj je On Glava u redu milosti.
U Poslanici Hebrejima 2,9-13, autor jasno kaže da je Isus naš brat:
Vidimo Isusa, koji je nakratko bio niži od anđela, ovjenčana slavom i čašću zbog muke smrti, da milošću Božjom okusi smrt za svakoga. Jer prikladno je da on, za kojega i po kojemu sve postoji, dovodeći mnoge sinove u slavu, učini savršenim pionira njihova spasenja kroz patnju. Jer onaj koji posvećuje i oni koji su posvećeni imaju jedno porijeklo. Zato se ne stidi nazivati ih braćom , govoreći: “Naviještat ću tvoje ime svojoj braći , usred zajednice hvalit ću te.”
I opet: “Pouzdat ću se u njega.” I opet: “Evo mene i djece koju mi je Bog dao.”
Budući da je Isus naš brat, a Marija Njegova majka, slijedi da je Marija i naša majka. Na kraju, kada je Isus bio na križu, vidimo nježan trenutak kada je predao Mariju apostolu Ivanu. U Evanđelju po Ivanu 19,26-27 čitamo: Kad Isus ugleda svoju majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: Ženo, evo ti sina! Tada reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa učenik ju odvede k sebi. Dakle, predaja Crkve, koja dolazi od apostola, uči nas shvatiti da je Gospodin sve svoje učenike povjeravao Mariji, u osobi svetog Ivana.
Molitva prvih kršćana Djevici Mariji je strašno moćna, Isus kaže: Ima snagu egzorcizma
