Sveta Katarina Sijenska kojoj Crkva blagdan slavi 29. travnja i koja je slavljena kao velika mističarka, naučiteljica i zaštitnica Crkve i Europe imala je, između ostalih i jedan poseban dar da sluša, čuje i bilježi poruke Vječnog Oca.
Njezina knjiga, “Dijalog”, sadrži otkrivenja Boga Oca koja nas izazivaju da shvatimo da je Otac naš roditelj i nebeski učitelj.
Poruke Boga Oca Katarini Sijenskoj o oholosti
Ponos se rađa i hrani senzualnim, neumjerenim samoljubljem.
Oholost zamračuje spoznaju istine.
Oholost je neprijatelj poslušnosti.
Srž ponosa je nestrpljivost.
Oholost zasljepljuje oko intelekta.
Oholost odaje dojam nježnog samoljublja, ali je zapravo okrutna.
Oholost uzrokuje najveće siromaštvo i bijedu,
Oholost lišava vrlinu i uzrokuje podmuklu nepravdu.
Oholost uzrokuje da izabrani padnu s visina u dubine smrtnog grijeha.
Oholost je poput zavoja na očima Duha.
Oholost izopačuje rasuđivanje.
O poniznosti i vrlinama
Tvoju poniznost iskušavaju oholi, tvoju vjeru iskušavaju nepravedni, tvoje suosjećanje okrutni, a tvoju blagost i dobrotu gnjevni.
Izvor poniznosti je istinska spoznaja duše o … sebi i mojoj dobroti.
Bez poniznosti, duša bi bila bez razbora. Jer nedostatak razbora leži u ponosu, kao što je razbor u poniznosti.
Vaši bližnji su kanal kroz koji se ispituju i rađaju sve vaše vrline, kao što zli preko svojih bližnjih rađa sve svoje mane.
Kad kažem da se poniznost ispituje ponosom, mislim na to da ponosna osoba ne može nauditi onom tko je ponizan, jer ponizna osoba guši ponos.
Kada uzvraćate dobrim za zlo, ne samo da dokazujete vlastitu vrlinu, već često šaljete žeravicu milosrđa koja će otopiti mržnju i gorčinu iz srca i uma gnjevnih, čak pretvarajući njihovu mržnju u dobrohotnost.
Razmotrite vrlinu postojane hrabrosti. Iskušava se kad moraš mnogo trpjeti od ljudskih uvreda i kleveta, koje bi te htjele bilo zlouporabom, bilo laskanjem odvratiti od puta i učenja istine.
Iz dnevnika egzorcista: Demoni srama, razlikuju se od poniznosti, ovo bi trebali znati
O razboru
Razbor je ono svjetlo koje rastapa svaku tamu, raspršuje neznanje i začinjava svaku vrlinu i kreposno djelo. Ima razboritost koja se ne može prevariti, snagu koja je nepobjediva, postojanost sve do kraja, sežući kao što to čini od neba do zemlje, to jest od spoznaje mene do spoznaje sebe, od ljubavi prema meni do ljubav prema bližnjima.
Istinski skromna razboritost Razlučivanja izbjegava svaku đavolsku i stvorenu zamku, i nenaoružanom rukom – to jest, kroz patnju – pobjeđuje đavla i tijelo.
Ovim blagim veličanstvenim svjetlom duše vide i s pravom preziru vlastitu slabost; i tako praveći budalu od sebe ona stječe gospodarenje svijetom, gazeći ga svojom ljubavlju, prezirući ga kao bezvrijednog.
Muslimanka hodočastila u Meku, dok se molila čula je glas Boga Oca: ‘Dođi k meni…’
O slobodnoj volji
Svatko od vas ima svoj vlastiti vinograd, svoju dušu, u kojoj je vaša slobodna volja određeni radnik tijekom ovog života.
Nakon što vrijeme vašeg života prođe, vaša “volja” ne može djelovati ni na dobro ni na zlo; ali dok živiš može obrađivati vinograd tvoje duše tamo gdje sam je smjestio.
Ovom gospodaru vaše duše (slobodnoj volji) dana je takva moć da je ni đavao ni bilo koje drugo stvorenje ne može ukrasti bez pristanka volje, jer je u svetom krštenju volja bila naoružana nožem koji je ljubav prema kreposti i mržnja prema grijehu .
Ova ljubav prema kreposti i mržnja prema grijehu nalazi se u krvi. Jer moj je jedinorođeni Sin dao svoju krv za vas u smrti iz ljubavi prema vama i mržnje prema grijehu, a vi po krvi primate život u svetom krštenju.
O Krvi Kristovoj
Tako je dragocjena životvorna krv moga jedinorođenog Sina rastjerala smrt i tamu, pobrkala laž i donijela dar svjetla i istine. Onima koji su prijemljivi ova je krv dala i postigla sve što im je potrebno da budu spašeni i učinjeni savršenima. Ali budući da je njegov dar života i milosti razmjeran spremnosti i želji duše, on zadaje smrt zlima.
Iznova sam stvorio čovječanstvo u krvi svog jedinorođenog Sina i ponovno ga uspostavio u milosti, ali oni su toliko prezirali milosti koje sam im dao i još uvijek im dajem!
O patnji
U ovom životu krivnja se ne okajava nikakvom patnjom samo kao patnjom, već patnjom koja se nosi sa željom, ljubavlju i skrušenošću srca. Vrijednost nije u patnji nego u želji duše.
Isto tako, niti želja niti bilo koja druga krepost ima vrijednost ili život osim kroz moga jedinorođenog Sina, Krista raspetoga, budući da je duša iz njega crpi ljubav i u kreposti slijedi njegove stope.
Patnja zadovoljava za grijeh, nježnom ujedinjujućom ljubavlju rođenom iz slatke spoznaje moje dobrote i iz gorčine i kajanja koje srce nalazi u spoznaji sebe i vlastitih grijeha.
O svećenicima
Kad biste me pitali zašto je moja volja da grijesi svećenstva ne umanje vaše štovanje prema njima, ovako bih vam odgovorio: Jer štovanje koje im iskazujete nije zapravo iskazano njima nego meni, u vrlinom krvi povjerio sam njihovu službu.
Da nije tako, trebali biste im odavati onoliko poštovanja koliko i bilo kome drugome i ništa više. To je njihova služba koja nalaže da ih poštujete i dolazite k njima, ne zbog onoga što jesu sami po sebi, već zbog moći koju sam im povjerio.
Za mene je štetan svaki vaš napad na moje svećenike: ismijavanje, kleveta, sramota, zlostavljanje.
Između svih svojih stvorenja izabrao sam ove svoje propovjednike. Oni su moji pomazanici, upravitelji tijela i krvi mog jedinorođenog Sina – vaše ljudsko tijelo spojeno s mojim božanstvom.
Molitva svete Katarine Ocu milosrđa
O vječni Milosti, ti koji pokrivaš grijehe svojih stvorenja!
Tvoje je milosrđe životvorno. To je svjetlo u kojem i pravednici i grešnici otkrivaju tvoju dobrotu. Tvoje milosrđe zasjalo je u tvojim svecima u visini neba. I okrenem li se na zemlju, tvoja je milost posvuda. Čak i u tami pakla svijetli tvoje milosrđe, jer ne kažnjavaš proklete onoliko koliko zaslužuju.
Vidim kako te tvoje milosrđe pritišće da nam daš još više kad nam sebe ostaviš kao hranu za jačanje naše slabosti, tako da se mi zaboravni bezumnici zauvijek podsjećamo na tvoju dobrotu. Svaki dan nam daješ tu hranu, pokazujući nam sebe u sakramentu oltara unutar otajstvenog tijela svete Crkve. I što je ovo učinilo? Vaše milosrđe!
O milosrđe! Srce mi je obuzeto mišlju o tebi! Jer kamo god okrenem svoje misli, ne nalazim ništa osim milosrđa!
