Međugorje, mjesto na kojem se mijenjaju životi ljudi iz cijelog svijeta. Svjedočanstva su brojna, silna i neoboriva ali nešto najljepše za vidjeti je kad Bog dotakne srca ljudi koji ga nikad nisu poznavali, koji nikad nisu bili ni kršteni, koji nikad nisu imali doticaj s nebeskim stvarima.
Promatrati kako On zove svako svoje dijete, čudesno je. Zato je ovo svjedočanstvo tako moćno, jer priča upravo takvu priču. O obitelji koji nije imala nikve veze s Bogom i po ovisnosti njihova djeteta Bog se proslavio i dotaknuo cijelu obitelj, obratio i promijenio. Nevjerojatno!
Svjedočanstvo je objavljeno na stranici “themedjugorjewitness.org” svjedoci Međugorja.
Život bez Boga: zatvor, ovisnost o drogama
“Moj otac je bio komunist – nije vjerovao u Boga. Nikada nije išao u crkvu, a ja nikad nisam bio kršten i moji roditelji nisu bili vjenčani u Crkvi.
Sve je počelo slučajno jednog dana kada mi je majka dala novac da kupim nešto u dućanu, ali sam ja tim novcem kupio drogu. Ovo je bio početak moje propasti. Do 14. godine proveo sam neko vrijeme u zatvoru za maloljetnike. Nakon otpusta ponovno sam se počeo drogirati. Imao sam otmjen auto, lijepu djevojku, koja je voljela moj auto više od mene! Kad smo se sreli, nikad se nismo pitali kako smo, nego tko od nas ima novaca da kupi drogu.
Sa 17 godina otišao sam u rat. Bilo je to užasno iskustvo, prvi put sam plakap. Bip sam usamljen, bez prijatelja i roditelja. Nadao sam se da ću umrijeti od metka, a ne od droge. Nisam vidio nikakvo svjetlo u svojoj budućnosti. Nakon rata ponovno sam završio u zatvoru, ali ovaj put u zatvoru za odrasle, veliko postignuće, mislio sam, ali sam u dubini srca čeznuo za svojom obitelji. Ali istina je bila da se sve u mom životu vrtilo oko droge i načina na koji sam dobivao 300 maraka dnevno da zadovoljim svoju naviku. Moj život je bio vrteći krug.
Po molitvi srce se mijenja
Potražo sam pomoć psihologa i liječnika. Jednog sam dana sreo svećenika, dao mi je adresu zajednice Cenacolo u Međugorju. Išao sam. Vidio sam 40 mladih ljudi, iz 12 zemalja, kako mole zajedno. Rekao sam sebi: “Svi su oni ludi, koja molitva može promijeniti čovjeka?” Tada sam shvatio da je molitva poput ukusnog soka na stolu koji je stajao i čekao, a to je nešto što nikad prije nisam okusio. Počeo sam kušati. Polako, ali sigurno, moje srce se počelo mijenjati.
Nikada neću zaboraviti svoj prvi dan u zajednici. Pogledao sam se u ogledalo i rekao sam sebi: “I dalje si isti, jedino što si se udebljao, ali si i dalje isti.” Nisam razumio da ako netko želi promijeniti svoj život, treba promijeniti svoje srce i dušu, i način života. Nisam mogao pronaći takve promjene. Imao sam puno stvari koje sam mogao promijeniti – svoju odjeću i takve stvari, ali ne i svoje srce. Jedne sam večeri otišao tamo gdje je bila Kuća za djevojke zajednice Cenacolo. Te noći jedna od djevojaka mi je umrla na rukama. Prvi put u životu sam plakao zbog nekog drugog – zbog života te djevojke. Moje srce se mijenjalo.
Za Uskrs prije nekoliko godina primio sam sakrament krštenja u crkvi svetog Jakova u Međugorju. Bio je to neopisiv trenutak. Shvatio sam da čovjek treba poznavati Boga i molitvu.
Moćno svjedočanstvo: ‘Bio sam ovisnik, lopov, pokušao sam si oduzeti život pa završio u Međugorju’
Međugorje mijenja moju obitelj
Božja je milost pomogla da se moje srce promijeni. Prije nekoliko mjeseci moji su se roditelji vjenčali u crkvi – nakon 30 godina – a ja sam im bio kum!
Vidite li što je Bog radio u našim životima? Do prije četiri godine moj otac nikada nije bio u crkvi, a sada moli krunicu tri puta dnevno. Kad je moja majka došla posjetiti Međugorje, pitao sam je: “Majko, jesi li sretna što ste ti i otac uspjeli izaći na pravi put?” Ona je odgovorila: “Kako ne bih bila sretna kad nakon deset godina mogu vidjeti svog pravog sina.”
Međugorje je mnogo učinilo za moj život i moju obitelj. Uz Gospinu pomoć sve se promijenilo. Prije mnogo godina ljudi su me izbjegavali na ulicama jer sam smrdio i bio prljav – narkoman. A sada odlazim i odlazim u zajednicu u Brazilu brinuti se za djecu koja žive na ulici. Nisu li ovo čuda koja Bog čini?
Kad sam došao u Međugorje, rekao sam da moram vidjeti Gospu na brdu. Doista sam vidio Gospu – u drugima, u svom bližnjem. Sretan sam što mi je Bog dao oči da vidim, da se zajedno s drugima mogu radovati i plakati.
Svim mladim ljudima poručujem: U svakom životu postoje problemi. Ne postoje lijekovi koji mogu izliječiti našu prošlost! Možete uzeti svaku tabletu, ali vaša prošlost i vaše nevolje i dalje ostaju. Ne smijemo ih suzbijati. Odgovor je samo jedan – vjeruj u Boga i vjeruj u sebe!”
