“Prije godinu i pol Abraham je sjedio u katoličkoj crkvi u blizini svoje kuće u Uvaldeu u Teksasu i molio Boga za pomoć. Nije imao pojma što učiniti. Njegovoj voljenoj supruzi Mariceli dijagnosticiran je rak mozga.
Zbog agresivnog i iscrpljujućeg glioblastoma nije mogla raditi svoj posao dječjeg psihologa, a Abraham, trener tjelesnog u lokalnoj osnovnoj školi, jedva je sastavljao kraj s krajem za svoju obitelj dok se brinuo za svoju ženu i njihovo četvero djece. Računi su se gomilali, a obitelj Gonzales bila je u opasnosti da izgubi dom.
Istog popodneva, Abraham je pronašao Devetnicu “Isuse misli ti” . Odmah ju je počeo moliti i nastavio ju je moliti svaki dan nakon toga.
Molio je neprestano
Milosti koje je primio bile su trenutne. Obitelj je uspjela zadržati svoju kuću, a problemi koji su se činili nepremostivima odjednom su postali savladivi. Iz Abrahamove perspektive, te se milosti mogu objasniti samo kao čudo koje je on pripisao Devetnici Isuse misli ti.
Nastavio ju je moliti svaki dan, ponekad je molio svih devet dana na isti dan. Slušao ju je na poslu u slušalicama i u autu preko aplikacije. To mu je dalo snagu da ustraje u kušnjama s kojima se suočavao dok se brinuo za svoju voljenu ženu u njezinoj bolesti.
Ujutro 24. svibnja 2022. Abraham je ostavio svoju djecu u tri različite škole, kao i svakog jutra. Maricelini napadaji onemogućili su joj pomoć oko vožnje djece u školu, pa ih je Abraham doveo prije nego što je otišao na posao u osnovnu školu Robb.
Nakon što je ostavio svoje najmlađe dijete, Abraham je počeo slušati devetnicu dok se vozio na posao u svoju školi. Svaki dan prije 24. svibnja, Abraham je uvijek parkirao na istom mjestu: stražnjem parkiralištu škole.
Njegova je škola imala dva parkirališta – neograđeno ispred i zatvoreno straga. Uvijek je prolazio kroz kapiju i parkirao straga.
Međutim, jutros, dok se zaustavljao na stražnjem parkiralištu, molitva koju je slušao još uvijek nije bila dovršena. Abraham je pogledao vrata i odlučio nastaviti voziti iza ugla do prednjeg parkirališta, kako bi mogao završiti molitvu bez prekida.
U 11:25 njegova je dužnost završila i počelo je njegovo osobno vrijeme za ručak od 30 minuta. Svaki dan, kad bi mu počela pauza za ručak, Abraham bi trčao do svog automobila kako bi se mogao odvesti kući, provjeriti kako je Maricela i donijeti joj nešto za jelo prije nego što odjuri natrag u školu.
Providnosna situacija: Bog spašava
Inače bi otrčao na stražnje parkiralište, ali ovoga dana, čim bi završio ručak, otrčao je na prednje parkiralište.
Dok je trčao prema autu, čuo je pucnjeve. Zatim je preko njegovog voki-tokija začuo poziv: čovjek je preskočio ogradu — 15 stopa od vrata stražnjeg parkirališta — i imao je pištolj.
Abraham je pogledao prema vratima i vidio kako čovjek podiže pištolj i počinje pucati. Abraham je odmah počeo vikati na djecu i učitelje na igralištu kako bi ih upozorio da pobjegnu u zaklon.
U stravičnim satima koji su uslijedili, napadač je ubio 21 dijete i učitelja.
Isus kaže u 4. danu Devetnice Misli ti riječi koje je Abraham slušao na putu u školu tog jutra. “Ne brini. Zatvori oči i reci mi s vjerom: ‘Neka bude volja tvoja. Ti se pobrini za to.’ Kažem vam da ću se pobrinuti za to… i činit ću čuda kada budu potrebna.”
Abrahamov ručak je završio u 11:25. Nekoliko minuta kasnije ispaljeni su prvi pucnji. Da je parkirao na stražnjem parkiralištu, kao što je činio svaki dan prije ovog, ondje bi naišao direktno na napadača. Prema novinskim izvješćima, napadač je pucao na sve koji su mu se našli na putu.
Po devetnici Isuse Misli ti
Toga je dana Abraham gotovo odmah znao da mu je Isus spasio život zahvaljujući Devetnici predanja, preko don Dolinda. Težina te spoznaje bila je toliko teška u tom trenutku da se nije mogao pomaknuti. Samo je počeo moliti naglas.
Da Abraham tog dana nije molio Devetnicu predaje – da je parkirao na stražnjem parkiralištu kao što je uvijek činio – njegova bi se žena danas borila s rakom mozga bez njega koji bi se brinuo o njoj. Njihovo četvero djece ostalo bi bez oca.
Umjesto toga, mogao se brinuti o Mariceli tijekom protekle godine jer joj se stanje pogoršavalo. Prošlog ožujka provela je tjedne na intenzivnoj njezi nakon što je tumor koji joj je rastao u malom mozgu uzrokovao hemoragični moždani udar. Hvala Bogu, sada se oporavlja i vraća joj se snaga.
Bilo je to vrijeme ogromne patnje za njihovu obitelj. Ipak, kako su se njihove kušnje povećavale, tako je rasla i njihova vjera. Abraham je primio čuda od Isusa preko don Dolinda, i sada se moli da don Dolindo još nije gotov. S tom nadom Abraham traži još jedno čudo: da Maricela ozdravi po zagovoru don Dolinda,” piše NC Register.
Otac Dolindo – čudo vjere
Molitvu predanja, Isuse misli ti primio je skromni talijanski svećenik i mistik otac Dolondo. Trpeća duša od ranog djetinjstva potpuno osvojena Kristom
Otac Dolindo, bio je prognan u samoću, jer je Krist bio sam na Kalvariji, postavši osoba skrivena od pogleda – odveo ga je, kako je rečeno, đavao u pustinju i tamo bio kušan.
Mistikova obitelj sumnjala je u njega, mnogi su vjerovali da je opsjednut zlim duhom, a crkva mu je uklonila glavnu i jedinu utjehu: slavljenje euharistije.
Poput Padre Pija, koji je također na neko vrijeme bio udaljen iz javne službe, ocu Dolindu Ruotolu bilo je zabranjeno slavljenje mise sedam dugih godina, umjesto toga svedeno je na recitiranje psalama i proglašavanje trijumfa Božjeg duboko u svojoj duši.
Tijekom oluje koja ga je napadala, imao je utjehu molitve i osobne utjehe Djevice i Isusa – vizije, riječi znanja, možda ukazanja.
Svjedočanstva o čudesnim ozdravljenjima vezanim uz njega čine poduži popis: tuberkuloza je izliječena, udovi ozdravljeni, pokušaji samoubojstva spriječeni zbog burne intervencije. „Sva su se ta čuda bavila svakodnevnim potrebama običnih ljudi kao što su bolest djeteta, test koji treba savladati, posao koji treba pronaći, čudo — drugim riječima preživljavanje dana — što može biti najneobičnije u gradu poput Napulja,” iz kojeg je on bio i gdje su svi izgledali “pogođeni siromaštvom i degradacijom”.
Utjeha za one koji pate bila je njegova jedinstvena ponuda, ona koja nikad nije završila čak ni ako je njegovo vlastito zdravlje bilo u pitanju. Jer otac Ruotolo je molio za sve; odvratio nije nikoga; i trpio za sve koji su tražili njegov zagovor. Poput svetog Pija, nije mario za složenu hranu ili odjeću, podnosio je hladnoću i glad, a vidjelo se da je hodao kroz snijeg bez zaštite na nogama.
“Otišao je do najzaraznijih bolesnika i milovao ih, ljubio, a u slučajevima kada bi gađenje odvratilo suosjećanje drugih, s Dolindom je postojala samo milost.
“Njegovo strpljenje bila je herojska vrlina; znao je iz nadahnuća iznutra da se svjetovno zlo raspršuje milosrđem strpljivog srca. U čovjeku je vidio sina Božjeg trpljenja i radije se stavio u drugi plan kako bi drugima omogućio da zasjaju u svjetlu reflektora Božanskog, ma koliko suptilnog, koje obasjava svakog čovjeka, ženu i dijete rođeno na zemlji i koje je život Božji unutar nas.
Ništa mu nije bilo draže od Crkve. Da, baš te crkve koja ga je progonila. Nije dopustio da ga itko žali i time diskreditira Majku-Crkvu. Ispovijedao je da je to Majka svetaca, da samo kroz poslušnost Katoličkoj Crkvi i svetom Papi može cvjetati rajsko cvijeće, te da je svetost dobro koje se kupuje bankom suza.
„Zato je Dolindo pronašao ljubav kroz patnju i što ga je artritis više sakatio u čvorove, to je više osjećao radost zbog plodova koje je donio Crkvi.
“Posutim čirevima, gnojnim, ranjenim nogama, nastavio je dalje svojim putovanjem ljubavlju prošaranim stazama prema Božanskom, prema miru predviđenom samo u grobu. Kad je ušao u crkvu, poljubio je ruku siromahu koji je prosio na vratima.
“Dolindu je srce nabujalo od radosti osjetivši prisutnost Djevice, svetaca i anđela čuvara.
“Njegovo srce je bilo veliko, preplavljeno ljubavlju do te mjere da mu je puko prsni koš. Njegova dobroćudna priroda pomagala je dušama u nevolji čak i izdaleka. Poznato je da je svojim ogrtačem pokrivao bolesnike koji su odlazili u operacijsku salu i tako im pomogao da prežive noć punu tjeskobe. Također je poznato da je i sam sudjelovao u teškim kirurškim operacijama.” Pacijentima koje je medicinska znanost inače napustila, on nije napustio i oni su ozdravljali “
U 88. godini smrt je lebdjela nad samim ocem Dolindom, koji je bolovao od bronhalne upale pluća. Na njegovoj samrtnoj postelji, miris ljiljana ispunjavao je zrak, i kratko vrijeme, dok se činilo da “vidi” u vječnost, njegovo očito oživljeno tijelo lagano je lebdjelo – levitiralo – iz kreveta kao da ide prema viziji – onoj svoju nebeskoj majci kojoj je posvetio svoj život i djela.
(Nakon smrti, čuda su se navodno nastavila. Kada oni koji traže zagovor pokucaju na njegov grob u crkvi Djevice Lurdske u Napulju, kaže se, on “nikada ne oklijeva poslušati.”)
Pročitajte molitvu koju mu je riječima u srcu nadahnuo sam Isus i koja je promijenila živote milijuna ljudi.
Isuse, misli Ti!
Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za svoje stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem, svaki čin pravog, slijepog, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati, obraćajući mi se uznemirenom molitvom, jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke kako bih vas ja sâm prebacio na drugu obalu, kao zaspalu djecu u majčinu krilu. Vaše razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate svoje brige i probleme? Koliko stvari ja činim kad se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim, bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: „ISUSE, MISLI TI”. Zatvori oči i odmaraj se u meni!
Malo milosti dobivate kad ih žarko želite dobiti i kad dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kad se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli, u biti, molite da vam uklonim tu situaciju ili problem, ali da to učinim kako vi hoćete… Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi. Ne činite tako, nego molite kako sam vas učio u Očenašu: „SVETI SE IME TVOJE”, to jest budi proslavljen u mojoj potrebi. – „DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE”, to jest neka sve vodi prema ostvarenju Tvog kraljevstva u nama i u svijetu: „BUDI VOLJA TVOJA” znači: misli ti, Isuse. Svojom svemoći, ja posredujem i rješavam najzamršenije situacije. Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono opada. Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: „Budi volja Tvoja, misli ti, Isuse”. Rekoh ti da ja mislim i posredujem kao liječnik i, također, činim čudo kad je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini, samo zatvori oči i reci: „MISLI TI”. Rekao sam ti da ću ja misliti. Suprotno predanju je zabrinutost, uznemirenost i razmišljanje o posljedicama nekog čina. To je isto kao uznemirenost djece koja zahtijevaju da mama misli na njihove potrebe, na način kako to oni žele i da im ispuni sve njihove ideje i hirove.
Zatvorite oči i dopustite da vas nosi struja moje milosti, zatvorite oči i dopustite mi da djelujem, zatvorite oči i ne mislite na sadašnji čas, odbijte misao na budućnost kao iskušenje. Odmarajte se u meni vjerujući mojoj dobroti i, kunem se svojom ljubavlju, ja ću, ako mi u svom predanju samo kažete: „MISLI TI”, zaista misliti na vašu situaciju, ja ću vas utješiti, osloboditi i voditi. I kad vas moram voditi drugim putem od onog kojeg ste vi zamislili, tada vas i poučavam, nosim vas u naručju, jer nema moćnijeg lijeka od mog posredovanja s ljubavlju. No ja mislim samo tada kad vi zatvorite oči. Vi ne možete spavati, vi želite sve provjeriti, ispitati, na sve misliti, tako se prepuštate ljudskim silama ili, još gore, ljudima, pouzdavajući se u njihovo posredovanje. Upravo to smeta mojim riječima i mojim vidicima. Oh, kad biste samo znali koliko čekam na ovo vaše predanje kako bih mogao iskazati dobročinstvo i kako sam žalostan kad vas vidim uznemirene! Sotona nastoji upravo uznemiriti vas kako bi vas istrgnuo iz mojih ruku i učinio vas plijenom ljudskih inicijativa. Pouzdajte se zato u mene, odmarajte se u meni, predajte se meni u svemu. Ja činim čudesa onoliko koliko se vi meni predajete, a ne koliko se vi u sebe pouzdajete. Ja dijelim milosti kad ste vi u potpunom siromaštvu! Kad imate neke svoje izvore, makar i neznatne, ili ako ih tražite, vi se nalazite u prirodnom polju, slijedite prirodni tijek stvari u koje je često upleten Sotona. Nitko od onih koji su raspravljali ili mozgali, nije činio čudesa, pa ni sveci.
Samo onaj koji se prepušta Bogu, može djelovati na božanski način. Kad vidiš da se stvari kompliciraju, reci u duši zatvorenim očima: „ISUSE, MISLI TI”. Oslobodi se svojih misli… skreni pažnju na drugo jer tvoja je pamet ograničena i teško možeš prepoznati zlo. Zato se uvijek pouzdaj u mene, a oslobodi se od sebe sama. Čini tako u svim svojim potrebama. Činite tako svi, pa ćete neprestano gledati velika i tiha čudesa. Kunem vam se svojom ljubavi. Ja ću misliti, budite sigurni. Molite uvijek u raspoloženju predanja i uživat ćete veliki mir i velike plodove, pa i onda kad vam dajem milost žrtvovanja, naknade za grijehe i obnovu ljubavi koje nosi trpljenje. Čini li se to nemoguće? Zatvori oči i reci svom dušom: „ISUSE, MISLI TI”. Ne boj se, ja ću misliti. A ti ćeš u poniznosti blagoslivljati moje ime. Tvoje molitve ne vrijede toliko koliko vrijedi ovo pouzdano predanje; sjeti se dobro toga. Nema učinkovitije devetnice od ove: „O, ISUSE, PREDAJEM SE TEBI, MISLI TI”.
Predaj se mom srcu… I vidjet ćeš. Želim da vjeruješ mojoj svemoći, a ne svom djelovanju; dopusti da ja djelujem u tebi i preko tebe u drugima. Traži moju intimnost, utaži moju žeđ za tobom kako bih te mogao obogatiti, ljubiti kako ja želim. Dopusti mi da dođem, dopusti da te posjetim, dopusti mi da izlijem na tebe svoju svemoć. Ako budeš uz mene, ne trudeći se svojim snagama učiniti nešto dokazujući svoju sposobnost, bit ćeš svjedok svoje vjere i moje svemoći, a ja ću biti uz tebe kad govoriš, hodaš, radiš, kad moliš ili spavaš jer „miljenicima svojim i u snu dajem” (Ps 126). Ostaneš li uza me i ne budeš li jurio i brinuo se za svoje interese, prepustiš li se s potpunim pouzdanjem meni, dat ću ti sve što ti je potrebno, prema mom vječnom planu. Dat ću ti osjećaje koji su ti potrebni, dat ću ti sućut prema bližnjemu, učinit ću da govoriš i činiš ono što ja hoću. Tada će tvoje djelovanje proizlaziti iz moje ljubavi. Tada ću ja sam, a ne ti svojom aktivnošću, moći privesti novu djecu koja će se roditi u meni. Učinit ću toliko koliko ti budeš htio biti pravi sin kao moj jedinorođenac, jer znaš „ako budeš vršio moju volju, bit ćeš moj brat, moja sestra i majka” da bi me mogao ponijeti drugima, da bih ja nalazio novu djecu, da bih se ja mogao roditi u drugima. Tako ću ja, služeći se pravim sinovima, moći stvarati nove sinove.
Ono što bi ti učinio da uspiješ sve je ništa u usporedbi s onim što ja činim u tajnosti srdaca onih koji ljube. „Ostanite u mojoj ljubavi… ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama tražite što hoćete i bit će vam”. (Iv 15)
