Nije lako svakodnevno s pouzdanjem odgovoriti na Božje pozive. Međutim, ova molitva od pet riječi mogla bi pomoći jer pruža ključ za predaju. Tri puta Gospodin zove Samuela, slugu svećenika Ilije, ali se dječak okreće svom gospodaru.
Svaki put dječak svećeniku Iliji odgovori “Evo me” ne shvaćajući da ga Bog zove. Naposljetku je svećenik taj koji daje mladom Samuelu ovu molitvu.
Ilija je shvatio da je Gospodin taj koji je pozvao dijete, pa mu je rekao: “Idi i lezi opet, pa ako te pozove, ti ćeš reći:“Govori, Gospodine, tvoj sluga sluša.” (1 S, 3, 9).
Naš poziv od Boga je naša želja
Ove male riječi predanja su neodoljive i zastrašujuće u isto vrijeme: Samuel pristaje da ga se nekoliko puta probudi iz sna. U svojoj knjizi „Kad si bio pod smokvom“, dominikanac o. Adrien Candiard poziva i nas da dopustimo da nas Krist uznemirava:
„Poziv dolazi da nas remeti u našem redu, ali zato što postavlja sav nered na svoje mjesto, da sve elemente našeg unutarnjeg nereda stavi na mjesto koje im pripada. Dolazi da uvede red, to jest, da uvede red oko naše prave želje, naše najdublje želje. Naš poziv je u nama: to je ta želja.”
Dopustite da vas izvuku iz sna
Ovaj odlomak iz Staroga zavjeta također nas uči da čovjek treba nekoga drugoga osim sebe da čuje Božji glas. Prijatelj, rođak, redovnik ili redovnica, svi su ljudi koji pomažu kršćaninu razlučiti njegov poziv, kakav god on bio.
Konačno, usred noći Bog poziva Samuela u svoju službu. E sad, svi smo mi pomalo Samueli: svakoga treba probuditi iz sna, doslovno i figurativno. Svatko se može pitati iz kakvog sna ga treba probuditi da slijedi Boga. Recimo dakle Bogu u našoj noći ovih nekoliko riječi: “Govori, Gospodine, tvoj sluga sluša.”
Molitva od tri riječi za koju je Isus rekao: ‘Izgovori je klečeći, Bog će je uvijek uslišati’
