Katolička crkva 3. svibnja slavi apostole Filipa i Jakova Malog koji su mučenički poginuli za svoju vjeru i obranu kršćana.
Tradicija kaže da su obojica uputili neke posljednje zahtjeve prije smrti i da su i dalje primjer hrabrosti do danas.
U knjizi Kršćanska godina oca Juana Croisseta kaže se da je nakon Pedesetnice apostol Filip propovijedao u regiji Frigije, stigavši u njezin glavni grad Hierapolis, u današnjoj Turskoj. U ovom posljednjem gradu otkriveno je da ljudi obožavaju užasnu zmiju.
Smrt po uzoru na Krista
Sveti Filip je počeo propovijedati i obratio mnoge u gradu, započevši cvatuću kršćansku zajednicu. Ali svećenici poganskih idola zajedno sa sucima uhvatili su ga, privezali za križ i kamenovali. Iznenada se dogodio strašan potres i neprijatelji su se u strahu razbježali.
Kršćani su iskoristili priliku i krenuli u potragu za apostolom i pokušali ga skinuti. Ali svetac ih je zamolio da ga ostave tako, po uzoru na Gospodina. Nakon što je svoju dušu i svoj narod povjerio Bogu zagovornom molitvom, pobjedonosno je ušao u slavu neba.
Knjiga Kršćanska godina, temeljena na crkvenoj tradiciji, opisuje da je Jakov Mali bio prvi jeruzalemski biskup. Ljubazan, razborit i mudar apostol postao je u narodu vrlo poštovan i cijenjen. Međutim, neki su židovski vođe skovali zavjeru i pozvali ga da se pojavi pred velikim vijećem.
Ljudi su dolazili u gomilama vidjeti što će se dogoditi. Književnici i farizeji su ga zamolili da im kaže kakav sud trebaju donijeti o Isusu koji je bio raspet. Tako je Apostol iskoristio priliku da im naznači da Isus sjedi s desne strane Bogu Ocu i da će jednog dana doći suditi svim ljudima. Nadalje, naglasio je da je On dugo očekivani Mesija.
Moćne poruke napadnutog biskupa odjekuju, poručio napadaču: ‘Ti si moj sin, opraštam i volim te’
Molitva za neprijatelje izazvala mržnju
Mnogi su se Židovi u to vrijeme obratili i pozdravili Krista, ali su pismoznanci i farizeji prekorili narod govoreći da je pravedni Jakov prevaren. Tada su, puni mržnje, uzeli sveca i bacili ga s visoka mjesta u hramu.
Jakov nije umro, pao je na koljena i počeo moliti Boga za one koji su pokušavali ubiti njegov život. Razjareni neprijatelji počeli su ga kamenovati sve dok mu jedan nije zadao snažan udarac u glavu i ubio ga.
“Njegova smrt je bila toliko oplakana da nijedan čovjek nikada nije osjećao isto, a čak su i sami Židovi gledali na ovu nepravednu smrt kao na jedan od glavnih uzroka javnih nesreća nacije, pa čak i propasti samog Jeruzalema, koja se dogodila osam godina nakon smrti našega apostola”, stoji u djelu.
