Svećenika redovnika svetog Charbela (Šarbela) Machlufa proglasio je papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965., a svetim 9. listopada 1977. godine.
Brojna obraćenja i ozdravljenja od najtežih bolesti postignuta su njegovim zagovorom diljem svijeta. Veliki je zaštitnik obiteljske molitve. Časti se i kao ‘svetac mira’.
S preko 29 000 registriranih čudesa, ovaj istočni katolički svetac sve više zaokuplja prostor u katoličkom svijetu i smatra se da je svetac s najviše registriranih čudesa u povijesti kršćanstva.
Relikvije svetog Šarbela u Hrvatskoj
Prošle godine u devetom mjesecu u hrvatskim je Križevcima pokrenuta molitvena zajednica posvećana svetom Šarbelu. Zanimljiva jer se rimokatolici okupljaju u grkokatoličkoj katedrali Presvete Trojice, u središtu križevačke eparhije.
Na molitvu, slavljenje i formaciju zajednice okuplja vjernike rimokatoličkog obreda u zajedništvu s vjernicima istočnog obreda i svjedoči o bogatstvu katoličke crkve, baš kao što je to činio i Sv. Šarbel Makhluf, svetac cijelog svijeta i pripadnik Maronitske katoličke crkve, koji zagovara ne samo rimokatolike, nego je pozat upravo po čudesima brojnih ljudi čak i brojnih nekršćana, posebno muslimana koji također hodočaste na njegov grob u Libanonu.
Relikvije ovog čudesnog sveca u rujnu ove godine biti će svećano donesene upravo u katedralu Presvete Trojice u Križevce gdje će biti izložene trajnom štovanju svim vjernicima. I čuda će se događati u hrvatskom narodu, baš kao kao što se to događa i drgdje u svijetu gdje su prisutne relikvije ovog sveca.
Bila je slijepa, a sad vidi! Majka petero djece ozdravila nakon ispovijedi i blagoslova relikvijom
Svetac pustinjak
Sveti Šarbel rođen je kao Josip (Youssef Mahkloul) u malom mjestašcu Beka’ Kafrah u maronitskoj obitelji u Libanonu 8. svibnja 1828. godine. Maronitska katolička Crkva je jedna od istočnokršćanskih crkvi koja je pod jurisidkcijom rimskog pape, a broji oko 3,5 milijuna katolika koji žive mahom u Libanonu i Siriji.
Kao mladom dječaku Josipu umire otac, a on već s 13 godina pobjegao je u samostan brdski samostan Anaju, koji se nalazi na 1200 metara nadmorske visine, po uzoru na dva ujaka koja su se posvetila redovničkom životu.
Majka i njegov stric, koji se bojao za sigurnost nećaka kao redovnika (ipak su živjeli u većinski muslimanskim krajevima pod turskom vlašću), nakon dva dana potrage pronašli su ga u samostanu no ipak su odustali od ideje da ga vrate doma. “Neka se vrši Božja volja, i neka Njemu bude ugodna moja žrtva“, riječi su njegove majke nakon kojih je bilo jasno kako će ići njegov životni put.
Opat samostana, prepoznavši u njemu sposobnosti i kreposti, poslao ga je u sjemenište u Kfifani, a u travnju 1859. godine – kao 31-godišnjak – primio je svećenički red. Po zaređenju, vratio se u svoj matični samostan u kojemu je ostao punih 16 godina.
No, kada mu se ukazala prilika da živi pustinjačkih životom i na taj način slavi Boga, Šarbel odlazi u zapuštenu pustinjačku nastambu na Anaju koja se nalazila 200 metara iznad samostana. Opat je ispunio njegovu želju, a Šarbel se u skromnoj nastambi zadržao do svoje smrti 1898. godine.
Na dan smrti pripisano mu je prvo čudo. Naime, Šarbelu se tada zaputila majka sa svojim hromim sinom, a oboje su ostali razočarani kad su čuli vijest da je omiljeni redovnik umro. Ipak, mladić je imao vjeru i pokušao je samo dodirnuti Šarbela, a prema svjedočanstvima, kad je to učinio, (redovnikovu ruku stavio je na svoja prsa i molio) osjetio je snagu te se uspravio i prohodao.
Sv. Charbel razotkriva: ‘Sve sile zla sručile su se na obitelji, evo kako ih zaštiti’
Mistične pojave na grobu
Prve noći nakon sprovoda sv. Šarbela, 24. prosinca 1898., iznad njegovog groba pojavila se blistava svjetlost tajanstvenog podrijetla, a bila je vidljiva na desetak kilometara. Taj se fenomen svjetla ponavljao svake noći mjesec i pol dana od dana sprovoda sv. Šarbela. Svjedoci ovog izvanrednog događaja bili su redovnici i stanovnici susjednih kršćanskih i muslimanskih sela, koji su počeli masovno hodočastiti na grob svetog pustinjaka.
Zbog toga je maronitski patrijarh iz sigurnosnih razloga naredio da se tijelo prenese u samostan.
Njegova grobnica otvorena je u prisustvu liječnika i drugih službenih svjedoka. U njemu je bilo vode i mulja, ali tijelo svetog pustinjaka bilo je netaknuto. Još jedan misteriozni fenomen je šokantna činjenica da je 67 godina iz tijela sv. Šarbel neprestano curila krv i plazma.
Čovjek na samrti probudio se unatoč svim prognozama, svjedočio izvanrednu prisutnost sv. Charbela!
