“Bilo je više od 2000 marijanskih ukazanja: nekome se ova brojka može činiti pretjeranom ili neutemeljenom, ali to je čista istina” piše Patrick Sbalchiero, član apologetskog tima Marije iz Nazareta koji nadalje u tekstu objašnjava ovaj nadnaravni fenomen.
“Prije svega, nebeska ukazanja obuhvaćaju cijelu 4000-godišnju povijest Biblije. Sveto pismo je prepuno “teofanija” ili opipljivih očitovanja Božje prisutnosti. Patrijarsi i proroci imali su “viđenja” i primali božanske poruke.
Nakon svoje muke uskrsli Isus ukazao se svojim apostolima: to je bio vrhunac i ispunjenje Saveza između Boga i ljudi (1 Kor 15).
Kao starozavjetni proroci
U tom kontekstu, Gospina ukazanja savršeno se uklapaju u ekonomiju kršćanskog spasenja. Na Navještenje je i sama Marija čula anđela Gabrijela. Isus je na križu povjerio Ivana njegovoj Majci, a preko njega i sve svoje učenike i Crkvu bez ograničenja. Marija, živa na nebu, zauzvrat se počela pojavljivati, kao Majka Gospodinova i glasnica svoga Sina.
Poruke iz autentičnih “mariofanija” su jasne: one niti proturječe niti dodaju ništa pologu vjere, nego pojašnjavaju Evanđelje za određeni kontekst. Svi oni, bez iznimke, bez obzira na zemlju i vrijeme, govore o Isusu i nazivaju ga “središtem kozmosa i povijesti”, baš kao što su to činili starozavjetni proroci.
Čuda i znakovi prate ukazanja
Ove mariofanije savršeno su u skladu s crkvenim dogmama, počevši od Utjelovljenja: Marija se ukazuje i govori ljudima u određenom okruženju, u određeno vrijeme. Ona govori jezikom onih koje susreće, ne radi “prijevoda”, već kako bi jasno dala do znanja da se evangelizacija može odvijati samo ovdje i sada, s ljudima od krvi i mesa, poput Isusa, koji je došao na ovaj svijet pod vladavina cara Tiberija, u Palestini, početkom 1. stoljeća.
Marijini zahvati često imaju veliku, lako prepoznatljivu intevjeciju: oružani sukobi (Pontmain – Francusko-pruski rat, 1871.; Fatima – Prvi svjetski rat, 1917.), rat (Međugorje, od 1981.), genocid (Kibeho – genocid u Ruandi, 1981.), gladi i pandemije… Ponekad ukazanje “potvrdi” dogmu koju je proglasila Crkva (Lourdes, 1858., četiri godine nakon proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću).
U svim potvrđenim slučajevima, opipljivi, materijalni znakovi prate ove manifestacije: (neobjašnjena) ozdravljenja i/ili čuda (“sunce koje pleše” u Fatimi, grupna obraćenja, spašavanja brodova, vojne pobjede cijelih naroda itd.). neobjašnjiva ozdravljenja su znak Marijine prisutnosti. Svako pojedino marijansko svetište u svijetu, bez obzira na datum utemeljenja ili povijesnu važnost, ima prijavljena ozdravljenja.
Pogledajte snimke Gospina ukazanja kojeg je vidjelo 250 tisuća ljudi: Ovo je snažna poruka
Vrlo stroga istraživanja nisu zaustavila lavinu
S izuzetkom Jeruzalema i Rima, gotovo sva velika svetišta kršćanstva nastala su na mjestu marijanskog ukazanja (ili niza ukazanja): Mexico City (Naša Gospa od Guadalupe), La Salette, Lourdes, Pariz (Rue du Bac), Međugorje, Fatima i tako dalje.
Mjesta na kojima je kip ili marijanska slika plakala ili prolijevala krv potaknula su hodočašća u međunarodnim razmjerima i dovela do razvoja nacionalno značajnih duhovnih središta (Gospa Čenstohovska u Poljskoj, Gospa od suza itd.).
Istraživanja ovih fenomena od strane crkvenih vlasti vrlo su formalna i stroga. Oni općenito uključuju dva odvojena odbora: jedan znanstveni (liječnici, kemičari, fizičari itd.), drugi teološki. Istrage često traju nekoliko godina, au svakoj fazi primjenjuje se stroga metodologija. Iznad svega, cilj im je identificirati prirodne razloge koji bi mogli biti izvor događaja koji se istražuje.
Razlika između broja ukazanja zabilježenih u proteklih 2000 godina (oko 2500) i onih službeno “priznatih” od strane Crkve (jedva dvadesetak, čemu treba dodati “dopušteno javno štovanje” poput Rue du Bac ili Ile- Bouchard) je zapanjujuća. U stvarnosti, ova razlika dokazuje znanstvena i objektivna mjerila kojih se drže crkvene vlasti, spremno odbacujući sva očitovanja koja nisu u skladu s objavljenom, apostolskom vjerom.
Sadašnji format ovih istraga datira iz oko 1850. godine: stoga je nemoguće kvantificirati broj “mariofanija” koje su se dogodile prije toga, budući da mnoge od njih nisu zahtijevale ovu razinu pravnog nadzora.
Podvale, halucinacije? Nemoguće
Priroda dokumenata koji navode fenomene evoluirala je tijekom vremena, u rasponu od usmenih priča, sudskih iskaza, policijskih izvješća, javnobilježničkih isprava, privatne korespondencije, duhovnih dnevnika, itd… S druge strane, velika većina izvora sastoji se od svjedočanstva data prisegom pred civilnim i/ili vjerskim vlastima.
“Podvale i halucinacije!” uzvikuju racionalisti krivo! Prije ili kasnije, “obmane” se otkriju. Mladi “vidioci” Djevice Marije (Bernardica u Lurdu, fatimski pastiri…) bili su izloženi kontinuiranom, pa i nasilnom pritisku svoje okoline, liječnika i policije, kako bi se iskonstruiralo njihovo povlačenje. U pravim slučajevima, vizionari nikada ne popuštaju, bez obzira na cijenu. Moraju se podvrgnuti i psihijatrijskim pretragama, no nitko od njih nikada nije otkrio ni najmanju psihičku neuravnoteženost.
Kako bi takva djeca, u dobi između 6 i 18 godina, često s malo ili nimalo škole, mogla izmišljati priče koje bi godinama ganule mnoštvo? Kako su mogli odoljeti višestrukim ispitivanjima? Zašto sami sebi ne proturječe? Bi li mogli izmisliti neobjašnjive lijekove koje promatra medicinska struka?
U većini slučajeva teološki i ljudski sadržaj poruka nadilazi prirodne sposobnosti svjedoka. Brojni su primjeri, od Maximina Girauda (La Salette) do Catherine Labouré (rue du Bac).
Širi se izvanredna vijest iz Međugorja: ‘Gospa je ispružila ruke nad sve prisutne’
Uvijek upućuje na Krista
Racionalisti odbacuju mariofanije kao praznovjerja. Ipak, tijekom proteklih 2000 godina, milijarde ljudskih bića iz svih slojeva društva, kultura i političkih režima vjerovali su i iskusili prisutnost Marije – ljudi s Bliskog istoka i Latini, protestanti i katolici, Amerikanci i Afrikanci, kao i muslimani općenito.
Ta su ukazanja nadahnula nevjerojatan broj umjetničkih djela u svim mogućim oblicima: slikarstvo, skulptura, kazalište, romani, poezija, glazba, film, strip i još mnogo toga. Najveći umjetnici, radikalno različitih sredina, prikazivali su ukazanja i iznimnu prisutnost Djevice Marije.
Kao daljnji dokaz da to nisu slučajne ili izmišljene činjenice, crkvena je liturgija uključila mnoge od ovih manifestacija: neka se poznata obilježavaju 19. rujna (Gospa od La Salette), 12. listopada (Gospa od Pila), 12. prosinca (Gospa Guadalupska), 17. siječnja (Gospa Pontmainska), 11. veljače (Gospa Lurdska), 13. svibnja (Gospa Fatimska) itd.
Nijedna prava mariofanija nije samoreferentna. Sve oni upućuju na Krista i rezultiraju konkretnim, trajnim dobrotvornim djelima do stupnja koji ništa nije moglo predvidjeti.
Što se zapravo događa?
Zašto se Djevica Marija toliko ukazuje? To nam otkriva sv. Ljudevit Marija Grignion de Montfort koji objašnjava da su posljednja vremena, vremena otkrivenja Djevice Marije, svijetu. Zapravo cijelo vrijeme ovom svijetu očituje se prisutnost i pozivi Neba, odvija se velika drama zabilježena na početku svijeta čega nažalost mnogi, čak ni oni izabrani, svjesni.
Montfortski tako piše: “Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno.
To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline, kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite. On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen.
Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po njoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na službu Isusa Krista. Jer sada više ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.
Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju, remek – djelo svojih ruku, u ovim posljednjim vremenima”, piše Sveti Ljudevit a nastavku čitajte objašnjenje.
Po Mariji je počelo, po Mariji će završiti: Otkrivena tajna Marije na kraju vremena
