Svi su čuli za Gospodara prstenova, Tolkienov fantastični ep. Neki su možda pročitali knjigu. Ali mnogo će manje ljudi je čulo za Gospodara svijeta, distopijsku fantaziju Roberta Hugha Bensona, koja je književni klasik koji bi svaki katolik trebao znati.
Prije nego pogledamo samog Gospodara svijeta, upoznajmo autora, monsinjora Roberta Hugha Bensona, čije je obraćenje na katoličanstvo 1903. bilo gotovo jednako kontroverzno kao i ranije obraćenje Johna Henryja Newmana.
Razlog za kontroverzu bio je taj što je Benson bio najmlađi sin EW Bensona, koji je bio nadbiskup Canterburyja od 1882. do svoje smrti 1896. Činjenica da je sin vođe svjetske anglikanske zajednice postao katolik signalizirala je da katolički je preporod dobivao vjerodostojnost i zamah u najvišim razinama britanske kulture.
Svećenik, propovjednik, romanopisac
Robert Hugh Benson postao je katolički svećenik te je bio moćan i vrlo popularan propovjednik. Međutim, bio je najpoznatiji kao pisac mnogih bestselera između 1903. i vremena svoje prerane smrti, u dobi od samo 42 godine, 1914.
Napisao je nekoliko povijesnih romana čija se radnja odvija tijekom vladavine Henrika VIII. i Elizabete I. usredotočen na herojstvo i mučeništvo katolika u tim žestokim antikatoličkim vremenima.
Dok su mnogi mons. Bensonovi romani smješteni su u prošlost, a ostali u suvremenoj Engleskoj, Gospodar svijeta , vjerojatno njegovo najveće književno postignuće, smješten je u budućnost. U mnogočemu je paralelan s Gospodarom prstenova kao pionir u svom žanru.
Na sličan način na koji je Tolkien bio pionir fantazije, Bensonov Lord of the World bit će pionir žanra distopijske fikcije, utirući trag koji će drugi, poput Aldousa Huxleya i Georgea Orwella, slijediti.
Proročanstvo
Iako su Huxleyev Vrli novi svijet i Orwellova Tisuću devetsto osamdeset četvrta poznatiji i čitaniji, Gospodar svijeta jednak im je u smislu književne vrijednosti i mogao bi biti superiorniji u pogledu moći proročanstva.
Huxleyev roman predstavlja svijet budućnosti, smješten u globalističku svjetsku državu, u kojoj su ljudi sanjarili o ropstvu kroz svoju ovisnost o udobnosti i korištenju lijekova za uspavljivanje.
Tisuću devetsto osamdeset četvrta prikazuje budući svijet podijeljen između tri međunarodna bloka moći, poznata kao Oceanija, Euroazija i Istočna Azija, koji su neprestano u međusobnom ratu, pozivajući na paralele s geopolitikom našeg vremena, u kojoj su Sjedinjene Države, Rusija i Kina središta supersila.
Orwellova distopična vizija budućnosti iz noćne more pokazuje veliku vladu koja koristi tehnologiju nadzora kako bi uništila sve disidente koji odbijaju pokoriti se volji države.
Jasno je da postoje vrijedne lekcije koje se mogu naučiti iz Huxleyjevih i Orwellovih upozoravajućih romana, ali Bensonov Gospodar svijeta je barem jednako pronicav i proročki.
Svijet prikazan u Bensonovom futurističkom romanu je svijet u kojem su puzajući sekularizam i bezbožni humanizam trijumfirali nad tradicionalnim moralom i u kojem se religija ne tolerira u ime tolerancije.
Gospodar ovog svijeta iz noćne more je političar dobroćudnog izgleda koji želi doći na vlast u ime “mira” i želi uništiti religiju u ime “istine”. U takvom svijetu samo se Katolička crkva odlučno suprotstavlja demonskom “Gospodaru svijeta”, koji se otkriva kao Antikrist.
“Napisan prije više od jednog stoljeća, Gospodar svijeta bio je donekle proročanski u svom opisu budućnosti kojom dominira tehnologija, gdje je sve napravljeno bljutavo i jednoobrazno u ime napretka, a naviješta se novi ‘humanitarizam’ .” – Papa Franjo
Tragična predviđanja se ostvaruju
Uistinu je izvanredno da je Gospodar svijeta objavljen još 1907. Dok su Huxley i Orwell pisali nakon boljševičke revolucije i Mussolinijevog Marša na Rim te su mogli vidjeti posljedice komunističkog i fašističkog totalitarizma s mudrošću naknadne pameti.
Benson je pak pisao 10 godina prije ruske revolucije i 15 godina prije uspona fašizma u Italiji.
Gospodar svijeta predviđa revoluciju 1917., koja vodi u totalitarnu socijalističku državu, iako se događa u Britaniji, a ne u Rusiji, i predviđa korištenje letećih strojeva za bombardiranje civilnog stanovništva, 30 godina prije bombardiranja Guernice tijekom Španjolsog građanskog rata. Roman čak predviđa bacanje bombi toliko moćnih da bi cijeli gradovi mogli biti izbrisani, predočujući bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki.
Tolkien je za Gospodara prstenova rekao da je to “fundamentalno religiozno i katoličko djelo”. Isto vrijedi i za Gospodar svijeta, proročanski roman koji bi svaki katolik trebao pročitati.
Rajko Bundalo primio otkrivenje o Antikristu danas, upozorava: ‘Djeca su nam oteta’
Papa Franjo poticao na knjigu više puta
U deset godina Papa Franjo je više puta pozvao na čitanje knjige Gospodar svijeta, a zanimljivo je da je ta knjiga najava, novog svjetskog poretka s Antikristom na čelu. Papa ju predlaže za čitanje gotovo uvijek kada upozorava na ‘ideološku kolonizaciju’.
“Ima jedna knjiga čiji je stil možda malo zastario jer je pisana 1907. u Londonu, ali trebali bi ju pročitati, jer već je tada autor uvidio ideološku kolonizaciju pišući svoj roman. Knjiga se zove Gospodar svijeta (Lord of the world), a autor je Britanac Robert Hugh Benson”, rekao je Papa Franjo.
Benson u romanu opisuje sugestivnu moć bezbožnog humanizma pred čijom će ideologijom na koljena pasti svi narodi, sve vjere kao i katolici.
On prati jedan bračni par koji je posve očaran osobom koja promiče tu ideologiju. Osobu koja sebe vidi kao ‘ovog Mesiju’, nasuprot svećenika koji je njegov protivnik jer je shvatio svu perverziju tog novog humanizma.
Roman koji spominje papa Franjo pripovijeda kako će silovitom brzinom novi, lažni Mesija osvojiti srca ljudi jer se svijet našao u bezizglednoj situaciji pritisnut antagonizmima istoka i zapada. On se pojavljuje kao spasitelj koji nudi rješenje i uskoro mu cijeli svijet leži pod nogama. Jedino što mu smeta na tom putu je kršćanstvo, jer u novom humanizmu najviše biće je čovjek, dok Stvoritelj u kojeg vjeruju kršćani ne smije postojati.
Svećenik iz Međugorja: ‘Antikrist je među nama, svjedoci smo goleme drame čovječanstva’
